Od 1868. do 1918. godine Rijeka je bila pod mađarskom upravom. Pokrajinska komisija u Rijeci tražila je da se hrvatska gimnazija makne s mađarskog teritorija. Preseljenje hrvatske gimnazije iz Rijeke u Sušak podržao je dr. Izidor Kršnjavi (Našice 1845. – Zagreb 1927.), sveučilišni profesor, povjesničar umjetnosti, političar, odjelni predstojnik Kr. hr.-slav.-dalm. zemaljske vlade, Odjela za bogoštovlje i nastavu (1891. – 1896.) te je za njegove uprave 1896. izgrađena zgrada gimnazije na Sušaku. Izidor Kršnjavi proveo je veći broj reformi u srednjoškolskoj i visokoškolskoj nastavi (među ostalim zaslužan je za uvođenje tjelesnoga odgoja i pjevanja u nastavu).
Novu gimnazijsku zgradu projektiralo je projektantsko poduzeće Ludwiga i Hülssnera iz Leipziga, specijalizirano za gradnju škola i bolnica. Zgrada nije dovršena dokraja, nije izgrađena prethodno projektirana gombaonica (dvorana za tjelesno vježbanje). Bez obzira na to, građevina predstavlja spomenik visoke kategorije u kojoj je sažeta simbolika borbe za nacionalno školstvo (Matejčić, 1987.). K tome, gimnazija u Sušaku vrijedna je arhitektonsko-urbanistička cjelina visokog historicizma i predstavlja jednu od trajnih graditeljskih vrijednosti današnjeg grada Rijeke (Lozzi Barković, 1996.). U podizanju toga zdanja, koje je nastalo i trudom domaćih majstora, sudjelovali su i graditelji iz Selca. Dana 23. veljače 1895. sklopljena je u Selcu Dobrovoljna pogodba (u 12 točaka) poduzetnika i zidarskih zanatlija koji su se obvezali sagraditi gimnaziju na Sušaku (Lončarić Papić, 1890. – 1964., kutija 25, knjiga 1).
...