Kobilica za ratni parobrod Maria-Anna (porinut kao Ferdinando I.) postavljena je u brodogradilištu braće Pritchard u Porto Re (Kraljevica) u lipnju 1835 godine, a porinuće je obavljeno 25. siječnja 1836. godine. Bio je dug 50,02 i širok 7,7 metara, a parni stroj bio je snage 120 IKS. Brod je stradao u nevremenu 1852. godine, a često je prevozio članove carske obitelji.
Trinaestog ožujka 1839. godine nadvojvoda Karl i sin Albert ukrcali su se s pratnjom u Trstu na parobrod Maria-Anna i otplovili za luku Manfredonia. Vratili su se u Trst 17. travnja istim brodom.
Journal de Smirne, četvrti travanj 1841.: Austrijski ratni parobrod Maria-Anna stigao je drugog travnja iz uvale Marmarizza, gdje je bio dio eskadre Franza Freiherra von Bandiera zajedno s fregatom Venere i korvetom Clemenza.
Giornale del Lloyd Austriaco 29. rujna 1845.: Trieste – Prošle subote, oko podneva, topovske salve najavile su narodu Trsta dolazak parobroda Maria-Anna na kome su se nalazili nadvojvode Franjo Josip, Ferdinand Maksimilijan, Karl Ludvig (sinovi nadvojvode Franje Karla) koji su u pratnji nadvojvode Fridriha doplovili iz Pule. Parobrod je jučer isplovio za Veneciju.
Zbog potrebe održavanja trupa i stroja parobrod je izvučen na suho u Arsenalu u Veneciji 14. srpnja 1847. godine.
Za priču o tom brodu zanimljive su 1948. i 1852. godina.
U proljeće 1848. godine zbio se cijeli niz događaja: ujutro 17. ožujka kod trga San Marco u Veneciji vezao se poštanski brod iz Trsta. Prethodnog dana počela je kružiti glasina da je u Beču u tijeku ustanak, pa je velika masa ljudi pohitala na Rivu degli Schiavoni da dočeka brod i sazna najnovije vijesti. Tako su saznali da je u Beču objavljen novi ustav, da je objavljena sloboda tiska, da je priznata talijanska nacionalnost i dopušteno osnivanje i naoružavanje Guardie Civice (gradska straža). To je bio okidač za ustanak...
Vodstvo ustanka odlučilo je da se osvoji Arsenal. Direktor je bio grof/pukovnik Giovanni de Marinovich, koga su zaposlenici mrzili zbog prevelike strogoće (poslan je da zavede red i disciplinu).Dan prije brodograditelji su mu već prijetili i jedva se spasio. Kad je izbio ustanak, de Marinovich je zvjerski ubijen dok se pokušavao domoći jednog od dva tornja na ulazu u Arsenal. Daniele Manin, vođa ustanka, zarobio je admirala Antonija Stefana Martinija – zamijenio ga je kap. Leone Graziani, dok je zapovjedništvo nad cijelom austrijskom flotom koja je pala u ruke ustanika postavljen je kontradmiral Giuseppe Marsich.
...