SUŠAČKA REVIJA broj 125/126

 


trst

GRAD NOSTALGIJE NA PUTU POVRATKA U BUDUĆNOST

Damir Herceg

Rijeku i Trst često uspoređuju jer imaju mnogo dodirnih točaka. Bile su to dvije luke velike Austro-Ugarske koja je zauzimala cijelu Srednju Europu. Trst je bio glavna austrijska, a Rijeka glavna mađarska luka. Austro-ugarsko nasljeđe očituje se i danas u arhitekturi ta dva grada. Kasnije, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća Trst je postao naša omiljena shopping-destinacija, naša veza sa zapadnim svijetom. Po završetku te ere i rijeka i Trst počeli su uz luke razvijati i svoja sveučilišta, a sa zanimanjem smo promatrali kako je Trst obnovio svoju staru gradsku jezgru. Interes za Trstom i dalje je velik, usporedbe su i dalje vrlo česte, evo nekoliko zanimljivosti o tom gradu.

Trst je nastao od starorimskog naselja Tergeste, u kojem su se kroz minula vremena spojili te u određenoj mjeri i sljubili austrijski, talijanski i slovenski način življenja. Njima treba pridodati i nemali broj drugih naroda koji su dali i još uvijek daju snažan pečat životu ovome gradu, počev od Hrvata, Grka i Židova do Crnogoraca, Srba ... Taj suživot vježban je stoljećima, s više ili manje uspjeha, uglavnom bez pretjeranog „bratimljenja i kumljenja“, jer su valjda odavno shvatili da to obično ne završi dobro. Treba napomenuti da je Trst bio pod Habsburgovcima od 1382. do 1918, a taj srednjoeuropski štih grada na moru i danas se vidi na svakom koraku. Međutim, prihvaćanje i poštivanje različitosti učinilo je Trst ljepšim i šarmantnijim gradom. To je grad kave (uz planetarno poznati brend Illycaffe), povijesnih kavana, književnosti, dvorca Miramar, Barcolane – najmasovnije jedriličarske regate na svijetu, ali i dvojice Nobelovaca iz fizike – Abdu Salena i Rubiya ... To je ujedno i jedini talijanski grad na istoku gdje sunce zalazi prema moru.


TRST PONOVNO IMA VIŠE OD 200.000 STANOVNIKA

Prije nekoliko godina Trst je ponovno prešao brojku od 200.000 stanovnika, pa se može reći da je ovaj grad sjete i nostalgije te stoljetnog traganja za izgubljenim identitetom iz vremena austrijske vladavine ponovno pronašao put povratka u budućnost. Inače, mladi Tršćani i Riječani imaju nešto zajedničko, a to je, kako tvrde poznavetlji životnih prilika u ova dva grada, već ukorijenjena navika da mnogi „mladi“ do 35 godine života žive s rodteljima i nerado prihvaćaju teže poslove, neovisno o plaći. Zato je i u Trstu sve više radnika iz Indije, Nepala, Rumunjske, Srbije, Kosova... Da podsjetimo, Trst je doživio gospodarski slom 1990. godine raspadom socijalističke Jugoslavije, jer je u tom trenutku, nakon više od 30 godina, prestao biti ogromna „trgovina mješovitom robom“ za 20 milijuna „Slava“.


DUGOVJEČNI „SINDACO“ ROBERTO DIPIAZZA

Zadnjih deset godina gradonačelnik Trsta je Roberto Dipiazza (71), član političke stranke desnog centra Forza Italia, koji je tu dužnost prvotno obnašao od 2001. do 2011. godine, a onda je nakon petogodišnje samostalne političke avanture, ponovno izabran za „sindaca“ 2016., i to ponovno pod okriljem spomenute stranke.

...

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana