Oni koji su ga pohodili s početka sedamdesetih sjećaju se Sterea kao jednog od najmodernijih disko-klubova u tadašnjoj puno većoj državi. U mislima im je ostao i kao neku vrsta "crnačkog sela", zbog nestandardna interijera: u crno obojenih zidova, bijelih slamnatih separea koji su podsjećali na kolibe, plesnog podija natkrivenog slamnatim "krovom" te odgovarajućeg osvjetljenja. U vrijeme kada se Rijeka golemim dijelom još uvijek prepuštala hedonističkim čarima plesnjaka sa "živim" glazbenicima, Stereo je odlučio slijediti ritam što ga je plesnom podiju diktirao DJ.
ČAROBNJACI ZA GRAMOFONOM
Bila je to odluka klupskoga voditeljskog dvojca, Darija Ottavianija (člana grupe Uragani) i Tonija Habčića (Sinovi mora). Otkud oni u priči? Nakon što je tu prethodno djelovao noćni bar Neboder, a Uragani listopada 1969. subotom i nedjeljom pružali glazbenu potporu novoorganiziranom plesnjaku, s vlasnikom su prostora sklopili ugovor o zajedničkom otvaranju disko-kluba. Razloge za optimizam nudila je Opatija, u kojoj je od 1967. radio klub Plavi, a njemu se ubrzo pridružili Arcade i Klub 72. U potonji se, otvoren 1969. u Hotelu Jadran, s imenom koje je svjedočilo o broju posjetiteljskih mjesta, te s Uraganima koji su tamo nastupali (klub je djelovao kombinirajući svirku grupe i ploče, bez stanki između), znalo nagurati i po 300 plesa željnih duša.
| 
DJ Remigio Gabre na otvorenju Sterea 70
|
Bivše carstvo noćnih dama dobilo je naziv Stereo 70. Od otvorenja, 15. lipnja 1970., rockerski je voditeljski dvojac svoju "živu" glazbeničku misiju iznevjerio prepuštajući zvučnu vlast u prostoru čarobnjacima za gramofonom. Prvi je bio Remigio Gabre (član grupa Henric III, Bohemi), slijedili su ga Duško Novaković i Miodrag Đuza Stojiljković (kasnije legendarni glazbeni urednik Radio Rijeke).
Ipak, zvjezdani trenuci Sterea dogodili su se desetak godina potom. Toj činjenici ne može nimalo nauditi ni podatak da se prvotno ime prostora cijela četiri desetljeća kasnije, listopada 2006., vratilo u optjecaj (doduše, bez brojčanog dodatka), kao da želi potvrditi tezu o nelinearnom, kružnom gibanju vremena. Možda zato da bi se vratile i poticajne šezdesete?
Ako je doista riječ o tomu, uzalud je. Nije klupsku dvoranu u prizemlju Hotela Neboder i Hrvatskog kulturnog doma izdalo vrijeme. Izdali su je upravo oni koji o njoj govore s nostalgijom. Nije im zamjeriti: nakon što je 1971. istekao ugovor hotelske kuće i voditeljskog para, prva je strana odlučila nastaviti bez dotadašnjeg vodstva, usmjerujući klub u tamu veću od one što je bila sugerirana njegovim negroidnim interijerom. Plesnom infekcijom zahvaćena riječka mladež pohitala je na podije disko-konkurencije s opatijskog područja. Otud su na nove hedonističke uzlete pozivali Plavi i Arkade (oba na dijelu obale gdje se danas uzdiže Hotel Admiral, prvi za socijalistički omladinski "jet-set", drugi za rockerskije glave), potom Milde Sorte, lovranski Mimi i drugi.
PROVALA DROGERIJE U PARFUMERIJU
Prva naznaka da bi se Stereo mogao vratiti s putova kojima je plovio u svoju verziju "bespuća povijesne zbiljnosti" naslutila se 1978., kada zatvorenu dvoranu dobiva na korištenje lokalna podružnica Udruženja manekena Hrvatske. Modra, tako se zvao novi klub u starom prostoru. Dovitljiviji će u tom nazivu lako dokučiti kojim je vodama brodila onodobna imaginacija: Modra je skraćeno upućivala na - modne radnike. Eto, ime svjedoči kako su u radničkoj državi i manekenke, modni kreatori, vizažisti, te blisko im društvo oficijelno smatrani dijelom radničke klase. Nije im dugo potrajalo. Mislimo, to s klubom. Kola su se već nakon nekoliko mjeseci još jednom počela kretati nizbrdo, a pokušaj da se to promijeni doveo je u klub filmskog kritičara riječkih omladinskih glasila, lista Val i radijske emisije Bura, Bernardina Modrića. Ne isključivo zbog prezimena.
| 
Na ulazu u današnji Stereo
|
Što je učinio Modrić u Modroj? Ne bivajući u prvi mah toga svjestan, odveo je dvoranu ususret onomu što je u međuvremenu postalo njenim zvjezdanim trenutkom. Kao novopečeni voditelj kluba, s financijskom rupom na računu, pozvao je u prostor jeftine, energične, atmosferične – lokalne rock-poletarce. Nakon uspješna testa s koncertom grupa Ery i Beta Centaury, u klub poziva svježu senzaciju, eksplozivni pank-trio Paraf. A da korifeji novog zvuka ne bi bili pred publikom osamljeni, menadžer Parafa, Goran Lisica Fox, ponudio je termin predgrupe jednom od friško osnovanih gradskih glazbenih kolektiva. S njihovim su se članovima Parafi upoznali u Palachu, a ponuda je pala u susretu Lisice i vokalista mladaca na Korzu. Parafi su prethodno posjetili društvo u njihovu prostoru za vježbanje na Zametu i uvjerili se kako ti početnici, striktno se držeći odabranog imena, "grizu" strašću najborbenijih ratnika iz termitnjaka.
Sve što se u Modroj dogodilo potom, 23. listopada 1978., povijesni je događaj. Zabezeknuto osoblje Modre, tek naviklo na senzualni hod gradskih manekenskih barbika, na ono što su smatrali modnom odjećom, i njima pridruženo društvo, nije znalo što činiti s pankerskom bagrom koja je nadirala u njihov klub. U hordama, u poderotinama, izbodena zihericama i make up rješenjima u zavadi s pameću. Dečki su zapravo svjedočili nikad ostvarenu scenariju iz obližnjeg Konta, provali drogerije u parfumeriju. Prevladao je profesionalizam: zatomiti sebe i držati se naredbi voditelja prostora.
TERMITI IDU PREMA VAMA
Nov udar uslijedio je s prvim tonovima iz zvučnika. Kolektivni pogo učas je pretvorio prepun klub u uzavreli kotao. Nije bilo lako ni izvođačima. Treći nastup Parafa na domicilnom gradskom terenu bio je zajednički performans glazbenika i publike. Prevedeno, prizor je ponudio scenski uzor-model pankerskog preziranja barijera na relaciji izvođač-publika. Ponajbolje je to na koži osjetio basist Zdravko Čabrijan, koji je na pozornici simbolične visine muku mučio da za svirke ne dokači tvrdim vratom gitare pogajuće pankerice u prvim redovima, koje su skakale/padale/odbijale se ravno u njega.
| 
Termiti - ruševina iza nije Stereo nakon njihova nastupa |
Na njihovo veselje, te nešto manje veselje osoblja Modre, Parafi su za polusatnog nastupa u gradskom manekenskom gnijezdu ispucali svoj nov metak, mjestu primjerenu temu Rijeka ("Cipelice, košuljice / odijela i čizmice / made in Italy, made in France / Rijeka boluje, Rijeka je zaražena / zarazila je šminka / zarazio je Trst.").
Predgrupa? Uz tinejdžerski "opak" programatski iskaz "Termiti idu prema vama, pazite da od vas ne ostane salama" iz skladbe Građevina (posvećene palači na Korzu u kojoj je stolovala tadašnja gradska uprava, ujedno skladbe kojoj grupa duguje ime), družina se obrušila na prisutne temama Vremenska prognoza (njihov rad prvijenac), Tko vas jebe, šminkeri (pridružujući se parafoidnu obračunu s klupskim prostorom), Moj je tata bio rudar, te Baš nas briga za ljubav, možda i Redukcijom. Nakon druge pjesme, prema dogovoru, članovi grupe nastavili su nastup u horizontali, leđima na podiju. Nisu izdržali do kraja, u zadnjem glazbenom broju ponovo su na nogama.
Trajalo je svega dvadesetak minuta, ali se tih dvadesetak minuta pamti kao - inauguracijski nastup Termita. Postava? Robert Tičić Tica (gitara), Dean Blažić (bas), Davor Horvat (bubnjevi), Predrag Kraljević Kralj (vokal). U stilu grupe, te je večeri s njima u noć otputovao dio klupske opreme (mikrofoni, fuzz). Objašnjenje? "Pazili smo da ne uzmemo ništa od Parafa."
Je li te večeri rođena legenda? Nije. Rođene su dvije.
U nastojanju da osobnu sklonost filmu iskaže i na način drukčiji od kritičarskog, stajući redateljski iza kamere, Modrić je tu večer odlučio snimiti. Kadrovi iz Modre i živa glazba Parafa trebali su mu poslužiti za kratki dokumentarac naslovljen Moja slika, zamišljen kao brz kolaž prizora kojim je kanio predočiti osobno viđenje urbanog života. Kolaž je uključivao pogled na smeće, gradske ridikule, socijalističku ikonografiju, pornografske prizore i štošta drugog, sve izmiksano s koncertnim prizorima iz Modre, što znači nastupom Parafa i pogom publike. Sve se našlo na filmskoj vrpci od 16 mm čijih je nekoliko rola mladi snimatelj i montažer Damir Debeuc nažicao od svog oca, iskusnijega filmskog djetlatnika. Redateljev cut donio je uradak u trajanju od desetak minuta. Ali kakvih desetak minuta: na njima je autentičan, dokumentaran zapis iz ranog razdoblja riječkog panka. Sa stajališta povijesti pop-kulture u Hrvata, jedan od krucijalnih dokumenata.
Film je prikazan samo jednom, mjesec-dva nakon nastanka, tamo gdje je i snimljen. Zašto jednom? Ubrzo će se pretvoriti u izgubljeni sveti Gral hrvatskog panka, u taj mračni predmet riječkih pankerskih želja. Modrić će jedini primjerak vrpce poslati u Radio-televiziju Beograd, da bi se prikazao u gledanoj kulturnoj emisiji Petkom u 22. Tu mu nestaje trag.
| 
Plakat Quasarr
|
RI ROCK PRIJE RI ROICKA
Modra je nakon svega nekoliko mjeseci rada zatvorila vrata. Osamdesetih će dvorana raditi kao diskoteka Jupiter, ne dugo. Ipak, glazbe je u Neboderu / Hrvatskom kulturnom domu uvijek bilo. HKD nudi čak trostruki koncertni prostor. Pored onog u prizemlju (u kojem će 1997. grupa Belfast Food snimiti album Live in Rijeka), na prvom je katu Nebodera kavana s dvoranom koju se koristilo za plesnjake, također za koncertne nastupe, što potvrđuju primjeri grupa Henric III, Sinovi mora, Kameleoni iz Kopra i drugi (1960-ih), Ery, Taurus, Vrijeme i zemlja (1978.), Istočni izlaz, Paraf (1982.) itd. Velika dvorana HKD-a šezdesetih je korištena kao kino Neboder. Na njegovoj je pozornici 19. i 20. svibnja 1965., u sklopu festivala Melodije Kvarnera, riječka grupa Sonori izvela temu Fešta na palubi. Druga večer snimana je kamerama RTV Zagreb, pa je ta skladba ujedno prva tema riječkog rocka emitirana televizijski. Sljedeće godine tu će na istom festivalu biti oficijelno prvi put izvedena skladba Školjka grupe Uragani.
Kino Neboder je 23. siječnja 1968. bilo mjestom održavanja Susreta riječkih VIS-ova, u kojem je nastupilo 11 grupa, sljedećim redom: The New, Morituri, Grejs, Bohemi, III. b, Rondo, Henric III, Blow Up, Uragani (točnije, njihova istoimena frakcija), Kockari, Suveniri. Program je zamišljen natjecateljski, uz besplatan nastup bendova, te prihod namijenjen Fondu za pomoć omladine riječke Općine narodu Vijetnama. Rasprodana dvorana potaknula je organizatore, Općinsku konferenciju SSOH Rijeka i Savez studenata, na post festum zaključak kako događaj "treba redovito organizirati da se izbjegne gužva na takvim priredbama". Današnji zaključak? Susret riječkih VIS-ova preteča je festivala Ri rock.
Dvorana je potom ostala mjestom stalnih nastupa gostujućih i domaćih izvođača raznih profila, ne zaboravljajući one s rockerskim predznakom. To se protegnulo i u treći milenij. Dokazi? Nastup irskih Dublinersa, međunarodni gitaristički Hall's All Star Festival u režiji Damira Halilića Hala (devedesetih poznat kao gitarist riječke grupe Public, Hal je Festival pokrenuo 2004.), nastupi riječke country ekipe Crooks & Straights (njihov album International Conutry Music Sampler iz 2002. prvo je hrvatsko izdanje koje je snimio, objavio, promovirao i distribuirao američki izdavač, Comstock Records)... Prostori iznad dvorane zanimljivi su kao vježbalište. Vokalna skupina Putokazi u njima od 1999. održava kontinuirano probe. HKD je i mjesto snimanja spotova Putokaza za teme Naranča, Se jest on i Tu sam.
Stereo u 2000.-ima? Spoj nekadašnjeg imena i aktualnog duha vremena donio je u dvoranu niz koncertnih udara hrvatskih (Urban & 4, Hladno pivo, Marko Tolja, My Buddy Moose, TBF, Elemental, Quasarr, Hesus Attor, One Piece Puzzle...), pa i ne samo hrvatskih izvođača (kultni kalifornijski The Melvins). Ne zazirući od drum & bass partyja, hip hop provoda, jazz žurki (Jazz Tulum), alter-festivala (Moonlee Juice). Krajem 2007. u Stereu je održan trodnevni Ri rock festival. U povodu obilježavanja 30. rođendana Ri rocka, kao dio koncertnog serijala nazvanog Rijeka zove, listopada 2008. u Stereu je snimljen koncertni album za tu prigodu reaktivirane grupe Fit, naslovljen Live uz Rijeku.
Uragani u raspjevanom naletu na podij kavane Neboder 1965. godine.
S mikrofonom Saša Sablić. ( snimio Ante Škrobonja)