SUŠAČKA REVIJA broj 82/83 umjetnici RIJEČKI KIPAR BELIZAR BAHORIĆ Zana Dragičević(1920.2002.) Generacija kipara koja je započela svoje umjetničko obrazovanje neposredno prije početka Drugog svjetskog rata javlja se u poratnom razdoblju aktivno sudjelujući u likovnom životu zemlje. U redovima mladih umjetnika svojim talentom i inventivnošću ističe se riječki kipar Belizar Bahorić.[1] Stvaralački život započeo je u 1939. godine u zagrebačkoj Obrtnoj školi, koju je tada vodio akademski kipar Vojta Braniš oživljavajući i reformirajući školske programe u duhu europskih trendova.[2] Po završetku školovanja 1940. godine Barohić upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, odjel kiparstva, koju zbog ratnih zbivanja napušta nakon završene prve godine. Vraća se u Rijeku, sudjeluje u partizanskim akcijama postajući tako svjedokom strahota i užasa rata. Uhapšen u siječnju 1943. godine provodi neko vrijeme u zatočeništvu.[3] Zatvore, logore i Narodnooslobodilačku borbu Bahorić je doživio kao izazov ljudskoj snazi i kao traumu koja će se kasnije odraziti na likovnoj tematici i na kiparskoj formulaciji.[4] Nakon zatočeništva, 1944. godine vraća se u Dragu, započinje raditi kao likovni suradnik propagandnog odjela u štampariji Primorskog vjesnika, a u veljači 1945. godine dolazi u tiskaru na Smolniku. Zadaci ga potiču na punu likovnu aktivnost te Bahorić, opterećen stravama rata i stradanjem čovjeka, stvara crtane zabilješke i dnevnike bilježeći traumatična iskustva. Crteži i studije nevelikih dimenzija, u tušu, akvarelu i olovci prikazuju portrete boraca, krajolike i slike ratnih razaranja dok se u obradi osjeća brzina refleksa, elastičnost ruke, ali i uživljenost u motive i koncentrirano zapažanje.[5] [1] Belizar Bahorić rodio se 24. studenog 1920. u Sušačkoj Dragi, kod Rijeke, umro je u kolovozu 2002. godine netom nakon njegove monografske izložbe u Muzeju za modernu i suvremenu umjetnost. [2] www.škola-primijenjene-umjetnosti.htnet.hr [3] Zatočeništvo provodi u zatvoru Via Roma u Rijeci, zatim u Trstu, Kopru i koncentracionom logoru Cairo Montenotte u Liguriji. Nakon pada Italije u rujnu 1943. godine otpremljen je u nacistički koncentracioni logor Mauthausen u današnjoj Austriji. [4] Vanda Ekl, Bahorić, Rijeka, Izdavački centar, 1987., str. 22. [5] Vanda Ekl, nav. dj., str. 22. Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala. Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana
RIJEČKI KIPAR BELIZAR BAHORIĆ
Zana Dragičević
(1920.2002.)
Generacija kipara koja je započela svoje umjetničko obrazovanje neposredno prije početka Drugog svjetskog rata javlja se u poratnom razdoblju aktivno sudjelujući u likovnom životu zemlje. U redovima mladih umjetnika svojim talentom i inventivnošću ističe se riječki kipar Belizar Bahorić.[1] Stvaralački život započeo je u 1939. godine u zagrebačkoj Obrtnoj školi, koju je tada vodio akademski kipar Vojta Braniš oživljavajući i reformirajući školske programe u duhu europskih trendova.[2] Po završetku školovanja 1940. godine Barohić upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, odjel kiparstva, koju zbog ratnih zbivanja napušta nakon završene prve godine. Vraća se u Rijeku, sudjeluje u partizanskim akcijama postajući tako svjedokom strahota i užasa rata. Uhapšen u siječnju 1943. godine provodi neko vrijeme u zatočeništvu.[3] Zatvore, logore i Narodnooslobodilačku borbu Bahorić je doživio kao izazov ljudskoj snazi i kao traumu koja će se kasnije odraziti na likovnoj tematici i na kiparskoj formulaciji.[4] Nakon zatočeništva, 1944. godine vraća se u Dragu, započinje raditi kao likovni suradnik propagandnog odjela u štampariji Primorskog vjesnika, a u veljači 1945. godine dolazi u tiskaru na Smolniku. Zadaci ga potiču na punu likovnu aktivnost te Bahorić, opterećen stravama rata i stradanjem čovjeka, stvara crtane zabilješke i dnevnike bilježeći traumatična iskustva. Crteži i studije nevelikih dimenzija, u tušu, akvarelu i olovci prikazuju portrete boraca, krajolike i slike ratnih razaranja dok se u obradi osjeća brzina refleksa, elastičnost ruke, ali i uživljenost u motive i koncentrirano zapažanje.[5] [1] Belizar Bahorić rodio se 24. studenog 1920. u Sušačkoj Dragi, kod Rijeke, umro je u kolovozu 2002. godine netom nakon njegove monografske izložbe u Muzeju za modernu i suvremenu umjetnost. [2] www.škola-primijenjene-umjetnosti.htnet.hr [3] Zatočeništvo provodi u zatvoru Via Roma u Rijeci, zatim u Trstu, Kopru i koncentracionom logoru Cairo Montenotte u Liguriji. Nakon pada Italije u rujnu 1943. godine otpremljen je u nacistički koncentracioni logor Mauthausen u današnjoj Austriji. [4] Vanda Ekl, Bahorić, Rijeka, Izdavački centar, 1987., str. 22. [5] Vanda Ekl, nav. dj., str. 22.
Generacija kipara koja je započela svoje umjetničko obrazovanje neposredno prije početka Drugog svjetskog rata javlja se u poratnom razdoblju aktivno sudjelujući u likovnom životu zemlje. U redovima mladih umjetnika svojim talentom i inventivnošću ističe se riječki kipar Belizar Bahorić.[1] Stvaralački život započeo je u 1939. godine u zagrebačkoj Obrtnoj školi, koju je tada vodio akademski kipar Vojta Braniš oživljavajući i reformirajući školske programe u duhu europskih trendova.[2] Po završetku školovanja 1940. godine Barohić upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, odjel kiparstva, koju zbog ratnih zbivanja napušta nakon završene prve godine. Vraća se u Rijeku, sudjeluje u partizanskim akcijama postajući tako svjedokom strahota i užasa rata. Uhapšen u siječnju 1943. godine provodi neko vrijeme u zatočeništvu.[3] Zatvore, logore i Narodnooslobodilačku borbu Bahorić je doživio kao izazov ljudskoj snazi i kao traumu koja će se kasnije odraziti na likovnoj tematici i na kiparskoj formulaciji.[4]
[1] Belizar Bahorić rodio se 24. studenog 1920. u Sušačkoj Dragi, kod Rijeke, umro je u kolovozu 2002. godine netom nakon njegove monografske izložbe u Muzeju za modernu i suvremenu umjetnost.
[2] www.škola-primijenjene-umjetnosti.htnet.hr
[3] Zatočeništvo provodi u zatvoru Via Roma u Rijeci, zatim u Trstu, Kopru i koncentracionom logoru Cairo Montenotte u Liguriji. Nakon pada Italije u rujnu 1943. godine otpremljen je u nacistički koncentracioni logor Mauthausen u današnjoj Austriji.
[4] Vanda Ekl, Bahorić, Rijeka, Izdavački centar, 1987., str. 22.
[5] Vanda Ekl, nav. dj., str. 22.
Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.