KASTAV U BORBI ZA HRVATSKA NACIONALNA PRAVA U austrijsko je doba, u devetnaestom stoljeću, upravno područje pokrajine Istre, kao dijela Austrijskog primorja, bilo mnogo veće nego danas. Sredinom devetnaestoga stoljeća na tome području, koje obuhvaća istarski poluotok i kvarnerske otoke, živi oko 250.000 stanovnika, a uoči Prvog svjetskog rata više od 400.000. Istra je u to doba među najzaostalijim i najsiromašnijim područjima zapadne polovice Habsburškog carstva. Krajem devetnaestog stoljeća gotovo je tri četvrtine stanovništva nepismeno, a svega petnaestak posto Istrana izlazi na izbore za Istarski sabor i za Carevinsko vijeće u Beču. Zaostalije su od Istre jedino Galicija i Dalmacija.
U Istri žive Hrvati, Slovenci i Talijani, no samo jedna od nacija – Talijani, kojih ima otprilike oko trećine cjelokupnog stanovništva, uživa sva nacionalna prava i ima bitnu prevagu u političkom, gospodarskom i kulturnom život pokrajine. Hrvati i Slovenci od sredine devetnaestoga stoljeća do Prvog svjetskog rata bore se za ravnopravnost i za priznanje svojega jezika i svojih nacionalnih prava.
Počeci borbe za nacionalna prava na tlu Istre počinju već sredinom 19. stoljeća. Nacionalne ideje u to rano doba u Kastavštinu i Liburniju dopiru iz Rijeke, koja je tada pridružena Banovini Hrvatskoj i Slavoniji. Jasno formulirani nacionalni zahtjevi kristaliziraju se već revolucionarne 1848. godine, kada se u Europi bude mnogi narodi. Već iste godine istarski Talijani biraju svoje predstavnike u bečki parlament. Jedini istarski Hrvat u Parlamentu je iz Kotara Volosko – Podgrad. Taj kotar uz Kastavštinu obuhvaća cijelo obalno područje od Kantride do Brseča, kao i obližnje slovenske krajeve. Prvi je istarski hrvatski parlamentarac u Beču Kastavac Josip Vlah, koji u carskoj prijestolnici odlučno zastupa hrvatske zahtjeve i suprotstavlja se prekomjernim talijanskim težnjama.
...