Godišnje se proizvede milijun litara žlahtine, plemenitig vina koje budi lijepe emocije. U Hrvatskoj se uzgaja 250 sorti vinove loze, od toga 140 autohtonih. Jedna je od tih domaćih sorti je žlahtina bijela s otoka Krka, točnije iz Vrbničkog polja. Ime žlahtina dolazi od slavenske riječi žlahten – plemenit. U Vrbničkom polju pod vinovom lozom je 130 hektara, a skoro u cjelosti riječ je o žlahtini. Zbog velike količine kiše koja je pala na Krku u lipnju 2024., poplavljen je dio Vrbničkog polja, tako da je ovogodišnji urod grožđa bio manji u odnosu na lani. U novije vrijeme žlahtina se uzgaja i na nekoliko drugih lokaliteta na Krku, primjerice na „kamenu“ pored Baške, ali i na „kontinentu“, u Pavlomiru pokraj Novog Vinodolskog. Izvan Vrbničkog polja sveukupno je još oko 50 hektara vinograda žlahtine.
Žlahtina je, kako kaže struka, kvalitetno suho vino svjetložute do slamnato žute boje, živah nog i ljupkog okusa, s udjelom alkohola 11-12%. To nije jedno od onih moćnih i robustnih vina koja su na ovim našim prostorima ne tako davno jedina smatrana „pravim“ jer bi rušila s nogu čovjeka nakon ispijene dvije-tri čaše. Iako, kako kaže izreka, problem nije u vinu, već u ljudima koji ga piju. Žlahtina nema mnogo alkohola, a u čovjeku budi lijepe emocije te priča povijest otoka Krka. Inače, vino nam je draže ako uz njega ide i zanimljiva priča.
MIROSLAV PALINKAŠ: ŽLAHTINU SMO VRATILI U PAVLOMIR
„Žlahtinu smo s Krka vratili u Pavlomir, gdje ju sada uzgajamo na 17 hektara, a sveukupno imamo nešto više od 31 hektara vinograda,“ rekao nam je vlasnik Vinske kuće Pavlomir, nedaleko Novog Vinodolskog, Miroslav Palinkaš, ujedno i predsjednik Udruge Žlahtina. U Vinodolskoj dolini (Vallis Vinearia) još je početkom 20. stoljeća vinova loza uzgajana na 600 hektara, no ubrzo ju je uništila filoksera.
Revitalizaciju tog polja započela je grupa prognanih Vukovaraca 1994. godine, među kojima je bio i Palinkaš, koji ima obiteljsku tradiciju uzgoja vinove loze i proizvodnje vina, a počeli su s hektarom vinograda. Još u Vinodolskom zakoniku iz 1288. godine govori se o straži nad vinogradima.
Članovi Udruge Žlahtina trude se pomoći u jačanju brenda žlahtine, kao prepoznatljivog znaka Primorsko-goranske županije, jer riječ je o jedinstvenom vinu na svijetu. Vinska karta svodila se na rifuzno bijelo i crno vino. Uz razvijeni turizam, u pravilu, ide i razvijena proizvodnja kvalitetnih vina, prije svega od autohtonih lokalnih sorti grožđa. Međutim, u vrijeme socijalizma u Hrvatskoj se vinska karta svodila uglavnom na rifuzno bijelo i crno vino, dok je buteljirano vino bilo osjetno manje zastupljeno. Nažalost, ni danas nije mnogo bolje, U to je vrijeme skoro sva proizvodnja vina bila u rukama velikih državnih vinarija i poduzeća za proizvodnju vina i žestokih alkoholnih pića. Pritom je najvažnije bilo prebaciti plan proizvodnje prema pitanju količine vina, a kvaliteta bila je manje važna. Bilo je i tada onih koji su se tada trudili napraviti pomake u proizvodnji kvalitetnih vina, ali uglavnom bez uspjeha. Takve inicijative bi često neslavno završile, uz obrazloženje da ne treba previše mijenjati i eksperimenitirati kada nešto dobro ide.
U to vrijeme, u nekim krajevima Hrvatske proizvodili su loša kisela vina, koja se uglavnom pilo pomiješana s mineralnom vodom (gemišt). Ta se navada pijenja gemišta u dijelu kontinentalne Hrvatske u velikoj mjeri zadržala do današnjih dana. Ipak, „kiseliši“ uglavnom su prošlost.
...