Vizuru riječke luke već gotovo 15 godina upotpunjava Marina. Ne nautički centar - što se tek treba graditi s druge strane lukobrana, nego brod Marina. Preciznije, danas samo plutajući pomorski objekt, po službenoj klasifikaciji. Brod koji više ne može samostalno ploviti. U stvarnosti to je botel, brod s turističko-ugostiteljskim sadržajima. Stari, isluženi brod na novom životnom putu. Uvjeren sam, teško bi bilo naći žitelja Rijeke, pa i šireg područja, koji Marinu nije zamijetio. Uvijek na istom mjestu, čvrsto vezana uz Adamićev gat..
Marina, brod duge povijesti i plovidbena staža, što je počeo davnih godina prošlog stoljeća gore, na sjeveru Europe, u hladnim skandinavskim morima. Potom plovi na jug u toplo jadransko podneblje gdje nastavlja povezivati otoke s kopnom. Po okončanju posljednje plovidbe Marina nije slijedila sudbinu većine brodova. Umjesto plovidbe u rezalište, namijenjen joj je mnogo ljepši životni nastavak. Marina je dobila novu matičnu luku i novu poslovnu namjenu. Privilegija što je dožive rijetki brodovi!
Prije dolaska u vlasništvo tvrtke Arhipelag iz Malog Lošnja, u srpnju 2006. godine, pa potom tegljenja u Rijeku, Marina je godinama plovila pod zastavom Lošinjske plovidbe. Otočni brodar kupio ju je u Švedskoj i trajno preselio na Jadran. A, prvi put zaplovila je uistinu davno, da bi s desetljećima trajanja postala najstariji brod na svijetu u komercijalnoj plovidbi.
To nije nečija samohvala, već tako stoji zapisano u statističkom godišnjaku Lloyda, potvrdio nam je to kap. Tulio Morin, jedan od zapovjednika Marine.
Sljedeće, 2026. godine, imat će Marina „okruglu godišnjicu“. Na prvu plovidbu Marina je krenula 11. lipnja 1936. godine. Nekoliko mjeseci ranije – 7. veljače, bilo je porinuće. Sagrađena je u Danskoj, u Frederikshavnu, za naručitelja iz Švedske. Brodarska kompanija Rederi ab Goteburg, što je održavala liniju između Švedske i Danske na relaciji Frederikshavn – Göteborg, naručila je 1935. godine novi, veći i suvremeniji brod, umjesto dotadašnjeg starog trajekta na parni pogon. Gradnja je počela iste, 1935. godine. Kuma broda bila je mlada i lijepa Ingrid od Švedske, tadašnja švedska princeza, a kasnije danska kraljica. Ona mu je podarila i ime, po boku tada suvremenog i luksuznog broda stajalo je – „Kronprinsessan Ingrid“.
Izvorno brod je bio dugačak 64, širok 10,85, a visok 7 metara. Pokretala su ga dva diesel motora Atlas, ukupne snage 2.160 KS, brzinom od 16 čvorova. Kapacitet mu je bio 30 automobila i 700 putnika. Njima na korištenje namijenjeni su bili salon, kavana i blagovaonica, a kompletan interijer dobivao je pohvale iz stručnih krugova. U to vrijeme bio je to jedan od najmodernijih trajekata na svijetu, namijenjen za prijevoz osobnih automobila, prilagođen ondašnjoj cestovnoj motorizaciji.
Na relaciji dužine 50 milja, na kojoj je trajekt plovio do početka Drugog svjetskog rata, u normalnim okolnostima plovio je oko tri i pol sata. Zbog ratne opasnosti, početkom rujna 1939. godine, brod je povučen s linije i sklonjen u jednoj švedskoj luci. Povratak plovidbi uslijedio je po okončanju ratnih stradanja u Europi, u lipnju 1945. godine. U angažmanu švedskih vojnih vlasti prevozio je na oporavak u Švedsku preživjele logoraše iz nacističkih koncentracijskih logora, te svojim kućama vraćao židovske izbjeglice, ljude koji su spas pred nacizmom našli u neutralnoj Švedskoj.
Nakon uklanjanja opasnosti od podmorskih mina, u svibnju 1946. godine, brod se vraća na staru i svoju dotad jedinu liniju - Frederikshavn – Göteborg. Mnoštvo ljudi dočekalo je brod u danskoj luci prilikom prvog uplovljavanja. Mediji su pisali da se u luci okupilo više ljudi, nego što taj gradić ima stanovnika. Povratku „Kronprinsessan Ingrid“ svi su se radovali.
...