Andrija Ljudevit Adamić na portretu naslikanom oko 1800. ponosno pokazuje nacrte svoga kazališta (Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Rijeka) | Rijeka krajem osamnaestoga stoljeća konačno počinje doživljavati dugo priželjkivani uzlet i sve više razvijati promet s hrvatskom unutrašnjošću i s Mađarskom. Donedavno je u gradu živjelo svega tri tisuće stanovnika, a krajem stoljeća broj se udvostručuje. Trgovinskom živošću i prometom grada može se mjeriti , na primjer, Karlovac, koji također u to doba doživljava procvat i postaje središte i čvorište riječnog prometa žitom i drugim proizvodima Panonije. Tijekom 1780-ih Rijeka počinje dramatično mijenjati svoj lik i potpuno se preobražava iz utvrđenog srednjovjekovnog grada u moderan i otvoren grad. U to su vrijeme, ukinuti isusovački i augustinski red, koji su za sobom ostavili neiskorištene samostanske prostore. Srednjovjekovni je Kaštel također prestao biti sjedište uprave, koju je preuzela upravo izgrađena guvernerova palača na samoj morskoj obali. Počele su se rušiti zidine ili su ispred njih, uz morsku obalu, sazidane nove gradske palače i formirani novi blokovi, kojima se naglo počeo širiti gradski prostor, stoljećima zatvoren unutar obruča zidina Staroga grada. U jeku najveće izgradnje za bitne urbanističke zahvate velike su zasluge gubernijskoga glavnog inženjera Antona Gnamba, koji je već 1773., za vrijeme uprave tršćanske Intendance, upućen u Rijeku i tu je djelovao sve do smrti 1806. godine. |