Projekt Kvarnerska kupališna baština, koja uključuje monografiju (u tisku) i izložbu održanu prošlog ljeta u Državnom arhivu u Rijeci, zbog važnosti teme u kulturno-turističkom smislu ovoga je ljeta potaknuo realizaciju više izložbenih manifestacija posvećenih istoj temi diljem Kvarnera: u Rabu, Crikvenici, Rijeci/Sušaku i Baški, gdje se izložbom starih fotografija i razglednica obilježava sto godina postojanja kupališta na Veloj plaži. Sada već stoljeće staro uređeno kupalište u Baški prve je kupače primilo u svibnju 1908. godine, kada je svečano otvorena i novoizgrađena kupališna zgrada. Bilo je to prvo takvo zdanje na otoku Krku.
Podsjetimo da je običaj kupanja u moru novijeg datuma. Tek u drugoj polovici 19. stoljeća razvojem željezničke infrastrukture te uspostavom parobrodarskih veza između kopna i otoka, morsko kupanje postaje dostupno širim društvenim slojevima. Početkom 20. stoljeća na Mediteranu je otkrivena Azurna obala, zatim Ligurska obala u Italiji te gornji Jadran koji s vremenom postaje glavno oporavilišno i odmorišno odredište Austro-Ugarske Monarhije. Valoriziraju se prirodni uvjeti podneblja, a pojedina mjesta proglašavaju klimatskim lječilištima. Zajedničkim djelovanjem u mnogim mjestima osnovanog Društva za poljepšanje mjesta i dioničarskih društava ozelenjavaju se područja uz more, grade se hoteli i pansioni te kupališne zgrade. Potreba za uređenim mjestima za ulazak u more nastaje onda kada na kupanje u primorje i na otoke počinju dolaziti korisnici iz urbaniziranih središta s kontinenta, među kojima mnogi prvi put uopće vide more, a velika većina i ne zna plivati. Kupališne građevine s kabinama za presvlačenje, odvojenima za muškarce i žene, uslužnim i drugim sadržajima, najčešće su izvedene u drvu ili željezu ili zidane. Zbog trajnosti takvoga materijala na Kvarneru ih je nekolicina do danas sačuvana u nepromijenjenom (Baška) ili devastiranom obliku (Jablanac, Vrbnik).
IZGRADNJA KUPALIŠTA U BAŠKI (1908.- 1911.)
Jedno od najpoznatijih i najugodnijih ljetovališta na otoku Krku oduvijek je bila Baška, premda se kao kupalište pročula tek iza 1910. godine, kada je sagrađeno više hotela te nova kupališna zgrada. Ideju o Baški kao turističkom odredištu razradili su njezini bogati mještani, trgovci, gostioničari i pomorci, koji su se u potrazi za boljim životom nastanili u Puli, Trstu, Zadru te Sušaku i Rijeci. O vrednotama morskoga kupanja čitaju u tisku te shvaćaju da i Baška sa svojom jedinstvenom plažom, suhom i toplom klimom te neponovljivim krajobrazom ima izvrsne pogodnosti za otvaranje kupališta. Društvo za poljepšanje mjesta i mjesne čistoće Bašćani osnivaju 1906. godine po uzoru na isto društvo grada Krka. U Baški se tada popločuju glavne ulice, uređuju putevi, sadi drveće te podiže prva kupališna zgrada na plaži u predjelu Pirnice. Novac za njezinu izgradnju prikuplja se prodajom dionica strancima i domaćima, čime je najprije bila omogućena realizacija objekta s 18 kabina, koji je službeno otvoren 1. srpnja 1908. godine. Sljedeće godine dograđuje se drugi dio kupališne zgrade koja tada broji 36 kabina, odvojenih za muškarce i žene.
| 
Prvobitno bašćansko kupalište na Veloj plaži u predjelu Pirnice 1909. godine. Te godine je prošireno i broji 36 kabina. Ispred kupališta je drvena “skalada” za ulazak u more, ali i za sušenje mreža.
|
Prvobitno bašćansko objektno kupalište bilo je drveno, a imalo je izduženi oblik, sa središnjim ulaznim rizalitom i krilima koja su na krajevima imala istake prema moru. Pročelja ulaznog dijela, koji je bio prolazan te je imao portale prema obalnoj šetnici i moru, bila su izvedena u čvrstom materijalu i okomito raščlanjena ukrasnim pilastrima. U razini krovišta bila su definirana atikama podcrtanima vodoravnim profiliranim vijencima, koje su pri vrhu, u osovini portala, završavale blagim nadlučenjem. Središnji je rizalit, u odnosu na krila, imao povišeno dvovodno krovište s prozorskim otvorima koji su osiguravali ozračivanje kabina, budući da na izduženim pročeljima kupališnog objekta prozori izostaju. Kupačima je pristup moru bio omogućen drvenom „skaladom“ postavljenom na stupovima te opremljenom montažnim stepenicama, jer se u more nije ulazilo neposredno sa žala već na „kultivirani“ način: stubištem. Drveni gat služio je i za privez čamaca.
Položaj kupališta u Baški bio je izvanredan budući da se pred njime pružao kilometar i pol dugačak šljunkoviti žal s mekim pijeskom u moru, te se odmah bilježe prvi kupališni gosti. Većinom su to bili češki turisti koji kupnjom dionica 1909. godine omogućuju osnivanje kupališne zadruge. Premda Baška početkom 20. stoljeća još uvijek nema uvedenu električnu energiju niti ima tekuću vodu, zadruga uspješno upravlja kupalištem te potiče gradnju ugostiteljskih objekata, uređuje okoliš, radi na poboljšanju uvjeta boravka posjetitelja, a otvara se i prva liječnička ordinacija za turiste. Vezu s Baškom održavaju dva parobrodarska društva.
Uspješno poslovanje kupališne zadruge Hrvatsko-češkog morskog i klimatičnog kupališta Baška omogućilo je već 1911. godine podizanje nove kupališne zgrade na središnjem dijelu Vele plaže (ispred budućeg hotela Velebit), koja je za vrijeme nastanka bila posebno atraktivna zbog izvedbe u cigli i betonu, što je tada bila rijetkost za takvu vrstu objekata. Zatim i zbog ravnoga krovišta koje je bilo (i ostalo) u funkciji sunčališta, kao i radi toga što pročelna dekoracija, karakteristična za tada aktualnu secesiju, izostaje kako bi održavanje, zbog blizine mora, bilo jednostavnije i jeftinije. Kubični oblici kupališnog zdanja, koji ga u stilskom pogledu čine izvanvremenskim, te njegova jednostavna prostorna koncepcija doprinose njegovoj lakoj adaptabilnosti u odnosu na promjenjive potrebe vremena, što su bili dodatni razlozi trajnog opstanka zgrade.
Kupalište u Baški, koje je dijelom do danas zadržalo izvornu funkciju, tlocrtno je organizirano simetrično, sa središnjim ulaznim rizalitom/prolaznim hodnikom, gdje su smještene „kase“ te prostorija (komora) za kupališno osoblje. Bočno se šire krila s kabinama i središnjim izduženim prolazom (23 u svakom krilu), čije prozračivanje omogućuju visoko postavljeni prozori na sva četiri pročelja. Na krajevima krila postavljeni su tuševi (2 u svakom krilu). Reprezentativni dio kupališne zgrade okrenut je moru, gdje je iznad blago zaobljene fasade središnjeg rizalita, unutar jednostavnoga izduženog okvira, bio uklopljen veliki natpis KUPALIŠTE. Ispred zgrade, prema žalu, pruža se plitka terasa s betonskom ogradom, gdje je projektom bilo predviđeno ukrasno zelenilo. Odatle se jednokrakim stepeništem, usporednim s pročeljem, pristupa krovnoj terasi ograđenoj također masivnom betonskom ogradom – kruništem cjelokupne građevine.
| 
Kupači poziraju na skaladi ispred bašćanskog kupališta 1912. godine.
|
Prilikom podizanja novoga kupališta modernizirana je i stara kupališna zgrada, koja ne mijenja gabarite, ali je njezina drvena konstrukcija zamijenjena zidanom. Pročelje središnjega ulaznog dijela stare zgrade zadržano je, kao i njezino dvovodno krovište, dok se kabine u gornjem dijelu otvaraju prozorima u nizu, kao i u primjeru novog kupališta. Stara zgrada, u odnosu na smještaj novog kupališta, nalazila se istočnije, a mjesto na kojem se izdizala trajno je ostalo zaravnjeno, po čemu se lako može pretpostaviti njezina nekadašnja lokacija.
Oba kupališta, staro i novo, zajedno su imala 82 kabine, a između njih je planiran prostor za postavljanje platnenih šatora koji su se u vrijeme ljetne sezone iznajmljivali.
Korištenje kupališta naplaćivalo se te je na ulazu u ograđeni prostor, koji je u konačnici podrazumijevao dvije kupališne zgrade s kabinama (što se dodatno naplaćivalo), zatim betonirano sunčalište te ostalu opremu i infrastrukturu, podignuta i odvojena omanja kvadratična prizemnica u funkciji biljetarnice (danas trafika). Kupalište je imalo radno vrijeme, od 7 ujutro do 15 sati popodne, no stroga pravila spolne segregacije određuju odvojeno vrijeme kupanja za žene i muškarce i unutar ovoga dnevnog rasporeda.
Ljetna kupališna sezona trajala je od početka svibnja do kraja rujna, dok se za zračne i sunčane kupelji najboljim držalo razdoblje u travnju i listopadu. Zbog povoljnih klimatskih prilika pojedine bolesti mogle su se s uspjehom liječiti kroz čitavu godinu, a kako podneblje Baške obiluje vinogradima i gajevima, bilo je omogućeno i liječenje grožđem. Nekolicina liječnika iz Češke, Ugarske i Moravske izjavljuju 1912. godine u Časopisu českih liječnik sljedeće: „Mi potpisani liječnici, kao kupališni gostovi u Baški na otoku Krku, ugledavši njezine znamenite prednosti osobito u zdravstvenom obziru, držimo za zgodno da na to svratimo pažnju. Zbrajamo svoj sud u tome smislu da je kupalište Baška rijetko i svojim načinom možda jedino utočište za one koji traže nove snage za svoj oslabljeli organizam“.
Baška između dva rata prerasta u odredište dobrodošlo za sve turiste, ne samo za slavenske goste. Tada ima šest hotela, a kupalište, koje se sastoji od stare i nove zgrade, broji 110 kabina. Usprkos turističkom napretku, premalo se ulagalo u njihovo održavanje. Kupališne zgrade su zapuštene, te ih valja modernizirati. Pretpostavljamo da je zbog dotrajalosti, neudobnosti i slabih higijenskih uvjeta staro kupalište upravo tada uklonjeno. Ravni betonirani prostor jedino je što je ostalo od prvobitnoga kupališta, a zaravan danas služi kao omiljeno okupljalište mladih tijekom ljetne kupališne sezone.
Na kraju još jednom valja istaknuti da je nova kupališna zgrada u Baški, podignuta na Veloj plaži 1911. godine, jedinstveni primjer morskog objektnog kupališta koji je u nepromijenjenom obliku sačuvan do danas, a razlog tome prvenstveno je njegova graditeljska kvaliteta koja bi trebala doprinijeti njegovoj trajnoj zaštiti kao vrijednog spomenika na planu kulturno-turističke baštine Kvarnera.