Dvije obljetnice koje se navršavaju ove godine dobar su razlog podsjetiti se na Zdenka Kolacija, arhitekta i urbanista. Sto godina od rođenja na Sušaku i 25 godina od smrti iskoristit ću za predstavljanje manje poznatog dijela njegova stvaralaštva.
Zdenko Kolacio rođen je 24. rujna 1912. na Sušaku, gdje je maturirao 1930. godine. Arhitektonski smjer Tehničkog fakulteta završio je u Zagrebu. Nakon toga je njegova stručna djelatnost povezana sa Sušakom i Rijekom do 1956. godine.
U Rijeci 1952. osniva Urbanistički institut i njime rukovodi do 1956., kada prelazi u Zagreb. Ovdje osniva Urbanistički zavod grada u kojem radi gotovo petnaest godina na najznačajnijim planerskim dokumentima razvoja grada.
Nakon katastrofalnog potresa u Skoplju član je Konzultativnog odbora Ujedinjenih naroda za rekonstrukciju ovoga grada.
Autor je brojnih urbanističkih planova, projekata za rekonstrukciju urbanih prostora, cijelog niza spomenika i obilježja. Dobitnik je mnogih nagrada na javnim natječajima. Objavio je brojne studije, osvrte, kritike i prikaze u časopisima i dnevnim listovima, kod nas i u inozemstvu. Autor je knjige eseja pod naslovom Vizije i ostvarenja (Mladost, Zagreb 1978.). Nekoliko je godina urednik časopisa Arhitektura. Opseg i značenje njegova djela donose Kolaciju izbor za dopisnog člana Akademije za urbanizam i prostorno planiranje SR Njemačke i Austrijskog društva za istraživanje i planiranje prostora, godišnju nagradu "Vladimir Nazor", nagradu Saveza arhitekata Hrvatske "Viktor Kovačić" za životno djelo, "Herderovu nagradu" Sveučilišta u Beču i druga priznanja.
Radovi arhitekta Zdenka Kolacija na području graditeljstva i napose urbanizma dobro su poznati među njegovim kolegama. Jedan značajan dio njegova djelovanja odnosi se na spomeničke objekte i obilježja, pa je taj segment poznat širokom krugu ljudi, iako ga najčešće ne povezuju s njegovim imenom.