Početkom veljače 2013. na Pomorskom fakultetu u Rijeci sastala se grupa ljudi koji su na direktan ili indirektan način povezani s morem i pomorstvom. Bili su tu predstavnici Pomorskog fakulteta Rijeka, Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, Udruge pomorskih kapetana Sjevernog Jadrana Kraljica mora, Udruge Titanic 100 i Švicarskog Titanic Društva. Taj je sastanak označio konkretan početak ostvarivanja jednog značajnog projekta, koji se već godinama sramežljivo, ali uporno spominjao u pojedinim riječkim medijima. Ipak, dalje od ideje nije se ništa pokrenulo. Sada više i nije bitno koji su razlozi tome, ali sada je jedno sasvim jasno: Projekt za postavljanje spomen-obilježja parobrodu Carpathia i njegovoj hrabroj posadi uskoro će se početi ostvarivati!
Iskustva i saznanja koja sam stekao tijekom svoga dugogodišnjeg istraživanja o Titanicu, jasno su pokazivala poraznu činjenicu da se u Hrvatskoj nigdje ni u kojem obliku ne ističe povezanost Hrvatske s najpoznatijom pomorskom katastrofom svih vremena – potonućem Titanica u travnju 1912. godine.
Usprkos tome što je 30 hrvatskih iseljenika putovalo na Titanicu, a 84 člana posade s broda Carpathia bilo iz Istre, Rijeke i Hrvatskog primorja, niti jedan jedini spomenik ili bilo kakvo spomen-obilježje u Hrvatskoj o tome ne postoji.
Mislio sam u početku kako sam osobno možda previše subjektivan u tom pogledu; ipak već više od 30 godina istražujem, pratim i čitam sve u vezi s tom katastrofom, pa možda na cijelu tu stvar gledam malo drugačije jer su mi Titanic i Carpathia postali dio života. No, ubrzo sam se mogao uvjeriti da ogroman broj ljudi u tom pogledu misli isto kao i ja. Zaista je veliki propust da se kroz posljednjih stotinu godina nitko u ovoj zemlji nije potrudio da na ovaj ili onaj način nekako održi sjećanje na više od stotinu osoba iz Hrvatske koji su blisko povezani s katastrofom najpoznatijeg putničkog broda u svjetskoj povijesti. Ime Titanic danas je poznato u svjetskim razmjerima kao ime broda, ali i kao simbol za propast, tragediju. Stjecajem okolnosti i čistom igrom slučajnosti, u tu je priču ni kriva ni dužna upala i naša Carpathia… Možda ne baš pravno naša, ali emocionalno više naša nego ičija druga. Isprika Britancima, ali taj je brod veliki dio svoje službe proveo na relaciji Rijeka – New York, a preko njegovih paluba i kroz njegove kotlovnice i strojarnice tijekom svih tih godina prošlo je nekoliko stotina hrvatskih mornara i članova posade. Mnogi od tih pomoraca ostali su za povijest samo bezimeni anonimci, zapisani možda negdje u zaboravljenim spisima u arhivi društva Cunard Line, ali i onih 84 imena koja su u rano jutro 15. travnja 1912. ušla u povijesne knjige spašavajući 712 preživjelih s potonulog Titanica. Njihova su imena itekako ostala zabilježena za povijest.
Nažalost, u Rijeci, u Hrvatskoj, rijetko se kada netko sjeti tih ljudi. Povremeno se nešto napisalo u novinama ili spomenulo onako usput kao podatak. I to je to. Dok su se širom svijeta podizali spomenici žrtvama s Titanica i preživjelima s Titanica, dok je skoro svako mjesto ili grad, koje je za to imalo razloga, postavilo spomen-obilježje Titanicu ili njegovoj posadi ili ponekom pojedincu, Hrvatska je o ulozi svojih iseljenika i mornara u tragediji Titanica šutjela. Bilo bi možda preoštro reći da je taj podatak uspješno krila cijelo jedno stoljeće.
.....