Andrea Adamich (1767.-1828.), 
trgovac, industrijalac, poduzetnik, član francuske lože u vrijeme Ilirskih pokrajina. Riječka loža se, po našem mišljenju, nalazila u njegovom kazalištu,u kojem je Adamič i stanovao. Ima podataka da je bio članom masonske lože u Karlovcu, gradu u kojem je imao poslovne veze. Postao je članom i britanske lože koju je otvorio njegov kompanjon i suradnik John Baptist Leard nakon povlačenja Francuza iz Rijeke.
Tijekom francuske buržoaske revolucije 1789. nekoliko brodova u vlasništvu njegova oca zaplijenjeno je u lukama Mediterana te Adamič u vezi s time boravi u Francuskoj, Španjolskoj i Turskoj. Tamo sklapa prijateljstva koja će ga učiniti moćnim čovjekom Austrijskog Carstva i prijateljem nekih političara, prije svega britanskih i državnika (Metternih). Novčano pomaže napredovanje Rijeke, financira gradnju ceste Karlovac-Rijeka, gradi kazalište i tvornicu papira.Vjeran je saveznik Austrije i Britanije u borbi protiv Napoleona, skupa s Lavalom Nugentom kojem je pomogao da, za simboličnu sumu, postane vlasnikom Kaštela na Trsatu. Aktivan suradnik Bečkog dvora na rehabilitaciji Monarhije nakon napoleonskih ratova.
Iccilio Baccich (1879-1945?),
najmoćnija je osoba u Rijeci u razdoblju od raspada dvojne monarhije do pada fašizma. Bio je fašist nacionalnog formata, najistaknutiji pripadnik „fiumanske kaste“. Pripadnik Giovine Fiume, aktivan član lože Sirius u statusu gostujućeg člana. Član je obitelji iredentističke opredijeljenosti. Rođen je u Rijeci, gimnaziju završio u Firenzi. Diplomirao je pravo na poznatom sveučilištu u Camerinu 1902. godine. Postao je 28. ožujka 1899. u Rimu članom iredentističke paramasonske udruge Trento-Trieste koja ja okupljala Talijane državljane Austro-Ugarske. Godine 1899. izabrana je nova uprava u kojoj Iccilio Baccich, s još jednim članom, postaje tajnikom. Iccilio Baccich često dolazi u Rijeku, pod vidom posjeta obitelji. Nakon što je vlada Istvana Tisze 1913. donijela propis o uvođenju pogranične policije u Rijeku, Iccilio Bacich, tada državljanin Italije, s boravkon u Anconi, odmah je izbačen iz Rijeke „zbog iredentističke propagande”. Tom je prilikom nastala burna politička atmosfera u Rijeci. Zbog nje se 14. lipnja 1913. dr. Antonio Vio povukao s položaja gradonačelnika jer ga je Rappresentanza smatrala odgovornim za ono što se dogodilo Baccichu. Nakon toga uvedena je vojna uprava u Rijeci, a guverner raspušta Rappresentanzu 21. lipnja 1913. Pogranična policija Ugarske uhitila je oko stotinu građana 23. lipnja 1913. Raspuštena općinska uprava naređuje riječkoj policiji da ne prizna ugarsku policiju (5.V.1914.). Sve to prati i službeno reagira Udruženje Trento-Trieste, iako je to možda politika koju vode preko Iccilia Baccicha.
.....