Pričom o dvojici konstruktora brodova, preciznije jedrilica, koji su se afirmirali na međunarodnoj razini, što smo je objavili u prošlom broju, tema o velikanima hrvatske brodogradnje nije iscrpljena. Ima ih još, naši stručnjaci i znanstvenici mnogim su postignućima ostavili dubok trag u svjetskoj brodogradnji.
| 
Leopold Sorta | 
Gjuro Stipetić |
U ovom tekstu nećemo odlaziti daleko, ostajemo na hrvatskom prostoru. Zamisao je bila predstaviti dvojicu vrhunskih inženjera brodogradnje i sveučilišnih profesora, utemeljitelje studija brodogradnje u nas. Povod je bio što su oba rođeni na Sušaku. Kasnije, tijekom pisanja ovog teksta, ispostavilo se da nije baš tako, ali to ništa ne mijenja u njegovoj cjelini. Naprotiv, „otkrili“ smo još neke ljude iz našeg kraja koji su dali veliki doprinos razvoju i unaprijeđenju hrvatske brodogradnje.
Ta su dvojica inženjera Gjuro Stipetić i Leopold Sorta. O ovom potonjem Sušačka revija svojedobno je već pisala. Upravo je on, Leopold Sorta rođen na Sušaku. U prvim izvorima do kojih sam došao isto se navodi za Gjuru Stipetića. Kako se širila literatura, tako su informacije bile sve različitije - po jednima rođen je u Zagrebu, a drugdje se spominje Sušak kao mjesto njegova rođenja.
Mjerodavni izvori, međutim, navode da je Gjuro Stipetić rođen u Zagrebu 9. srpnja 1876., a profesor Tonko Tabain za njega kaže, u časopisu Brodogradnja, da je „stopostotni Zagrepčanin“. Prezime Stipetić „vuče“ na Ogulin, gdje je i završio pučku školu, ali zbog službe svog oca. Nakon gimnazije u Zagrebu upisao je i završio studij tehnike u Beču, i to – strojarstvo.
Prvo zaposlenje dobio je u austrougarskoj ratnoj mornarici, u mornaričkom Arsenalu u Puli. Raspoređen je na radno mjesto „provizornog brodograđevnog inženjera“ u činu natporučnika. Njegove kvalitete i sposobnost bili su zapaženi i brzo je napredovao. Kroz kratko vrijeme dospio je u Beč, u Ratno ministarstvo za referenta ratne brodogradnje.
Vojsku napušta 1911. godine i odlazi u Monfalcone. Prihvatio je poziv braće Cosulich i nastavio raditi u njihovu brodogradilištu, gdje ostaje do 1920. U njemu je obavljao mnoge odgovorne poslove, uključujući projektiranje ratnih brodova, i napredovao je do pozicije tehničkog direktora i zamjenika generalnog direktora.
Monfalcone je privremeno napustio 1915. kada su brodogradilište okupirali Talijani. U tom razdoblju osmislio je i vodio gradnju austrougarskih podmornica. Bio je to složen posao, s bazom u Bremenu, gradnjom trupova u Budimpešti i sklapanjem u Puli. Kompletnu gradnju Stipetić je nadzirao na „licu mjesta“, na tri lokacije.
Od 1917. g. ponovo djeluje u Monfalconeu. Izradio je planove i vodio obnovu u ratu uništenog brodogradilišta, te od njega napravio najveće i najsuvremenije brodogradilište na Mediteranu. Tada je došao poziv iz domovine i Gjuro Stipetić prihvaća ga bez oklijevanja.
U Zagrebu je 1919. godine osnovana Tehnička visoka škola, koja je imala odsjek za brodograditelje. Na početku njena rada Gjuro Stipetić imenovan je za redovnog profesora na „stolici za osnivanje broda“. U stvarnosti bio je zadužen za organizaciju studija brodogradnje.
...