Wnston Churchill je, govoreći o Balkanu, rekao da Balkan proizvodi više povijesti nego je može probaviti. Mutatis mutandis, slično bi se moglo reći i za Rijeku: Rijeka je u prošlosti proizvela više povijesti nego što ju je mogla provariti. Raoul Pupo, tako, kaže da u Rijeci, malom gradu na vrhu Jadrana, izgleda kao da se zgusnula sva povijest europskog dvadesetog stoljeća.
S pravom je Rijeka, u više navrata, nazvana „političkim laboratorijem Dvadesetog stoljeća“. Rijeka je bila pod vlašću čak sedam država, i kao i dvadeseto stoljeće i njegove kataklizme, iskusila je na sebi posljedice apsolutističke vladavine, nacionalističkih ideologija i pokreta, autoritarnu vladavinu i diktaturu, totalitarizam fašizma i komunizma; njezini su građani stradali u ratovima, okupacijama, holokaustu, poratnim tragedijama, čistkama i sumarnim likvidacijama, da bi se tek danas, u okviru Europske unije, Rijeka mogla posvetiti razvoju svojeg autentičnog identiteta europskog i mediteranskog civitasa – političke zajednice kojom upravljaju njezini stanovnici, promaknuti u građane, što znači da nisu više „podanici“.
U posljednje vrijeme umnožili su se, u Italiji i u svijetu, radovi o aktualnosti ponovne pojave fašizma u raznim oblicima populističkih i autoritarnih ideologija i pokreta, ali i istraživanja o nastanku fašizma, s pokušajima da se objasni geneza fašističkog pokreta i njegove mutacije kroz vrijeme.
...