Povijest broda započinje 1935. godine odlukom talijanskog premijera Benita Mussolinija da odobri gradnju čak četiri najsuvremenija broda za prijevoz banana iz Afrike u Italiju. Za realizaciju ambiciozne gradnje banana flote Duce je zadužio Ministarstvo komunikacija, odnosno Glavnu direkciju Trgovačke mornarice koja, pak, angažira tada 60-godišnjeg generala Luigija Barberisa. Prije nego objasnimo što će general u trgovačkoj mornarici, valja nam objasniti zašto odluku donosi baš Ministarstvo komunikacija.
Već na samom početku rada Mussolinijeve vlade, u veljači 1924. g. inspektorat lučkih kapetanija i komesarijat trgovačke mornarice prešli su u nadležnost Ministarstva pošta i brzojava. Kako je izvjesno da se ministarstvo bavilo prometom, odnosno komunikacijom, već u travnju iste godine preimenovano je u Ministarstvo komunikacija, koje je malo potom pored pomorskog obuhvatilo i željeznički te civilni zrakoplovni promet.
U to je vrijeme Italija bila u Drugom talijansko-abesinskom ratu (prvi se odvijao 1896.), koji je trajao od listopada 1935. do svibnja 1936. Pokrenuo ga je Benito Mussolini koji je od dolaska na vlast sanjario o obnovi antičkog rimskog carstva u koje se trebala uklopiti i Abesinija. Duče je čak 1934. g. osmislio parolu da je civiliziranje Afrike talijanska moralna obveza.
Drugi rat za Abesiniju trajao je sedam mjeseci, a nakon njega Italija je utemeljila svoju kolonijalnu tvorevinu Talijansku Istočnu Afriku, dok je mladi etiopski car Haile Selasije otišao u progonstvo.
Abesinija, drevno Etiopsko carstvo, odnosno današnja Etiopija i Eritreja, 1935. g. graničila je s tadašnjom talijanskom kolonijom Somalijom. Cijela ta regija, i u 21. stoljeću ostala je politički vrlo nestabilna, a tridesetih godina prošlog stoljeća tek se polako oslobađala ropstva (1930.) i apartheida prema manjinskim etničkim zajednicama.
Siromašnu i zaostalu Abesiniju Italija je napala nakon niza graničnih incidenata (koje je sama isprovocirala) te nakon sedam mjeseci izvojevala vrijednu vojnu pobjedu. Kao posljedica toga, 9. svibnja 1936. osnovana je Talijanska istočna Afrika (talijanski - Africa Orientale Italiana, AOI) koju su činile Somalija, Eritreja i Etiopija.
Premda je Musolini s novim kolonijama imao velike imperijalne planove koji su uključivali preseljenje talijanskih bezzemljaša na to područje, među prvim praktičnim dobicima pojavila se mogućnost izvoza afričkih banana. Ovo je voće tada bilo vrlo konkurentno i isplativo, pa je u državnom vrhu donijeta odluka da se počne gradnja četiri trgovačka broda-hladnjače za prijevoz tog posvuda omiljenog tropskog voća.
Za realizaciju zaduženo je Ministarstvo komunikacija, odnosno pod nju potpadajuća direkcija trgovačke mornarice. Brodovi će kasnije prijeći u ruke Ministarstva za talijanske istočne kolonije, a potom i pod Ministarstvo obrane, a i o tome će biti više riječi kasnije.
Za vođenje ambicioznog projekta gradnje četiri broda namijenjena prijevozu banana angažiran je Luigi Barberis, časnik prodornog pogleda, na kojem su se isticali brižno njegovani brkovi. Barberis je bio general pomorske inženjerije, proslavljeni vojskovođa iz Prvog svjetskog rata, ali i izumitelj. Rođen je 1875. u Alessandriji, pijemonstkom gradu u središtu trokuta Torino – Milano – Genova, kao jedanaesto od četrnaestero djece general-bojnika Pietra Barberisa i Luigie Panse. Kao sin generala bio je predodređen za uspjeh, a on je iskoristio sve prilike koje mu je povlašteni status pružao. Kraljevski koledž Carlo Alberto u Moncalieriju, pored Torina završio je s odličnim ocjenama i titulom najboljeg studenta. Potom se upisao na torinsku Politehniku, gdje je 1897. diplomirao industrijsku politehniku, što nije zadovoljilo njegovu glad za znanjem, pa je dodatno diplomirao i pomorsko inženjerstvo u Genovi 1899. g. Ovdje se pridružio Kraljevskoj mornarici i započeo vojnu karijeru.
Naoružan znanjem sudjelovao je u prvim povijesnim eksperimentima u prekooceanskom radijskom prijenosu, pa je 1902. surađivao i s Guglielmom Marconijem, s kojim je sudjelovao na ekspedicijama oklopnim krstašem Carlo Alberto Sjevernim morem, Baltičkim morem i Atlantskim oceanom. Tom prilikom konstruirao je posebne brodske jarbole, prve opremljene za prijem bežičnog telegrafskog signala.
To nije njegov najpoznatiji doprinos znanosti – jer je petnaest godina kasnije, u travnju 1917., izumio i pripremio hidrauličke škare. Ovaj će alat kasnije uspješno koristiti Luigi Rizzo da probije barijeru od metalnih mreža u tršćanskoj luci i potopi austrougarski bojni brod Wien.
...