SUŠAČKA REVIJA broj 81 arhitektura SINAGOGE RIJEKE, SUŠAKA I OPATIJE Zlatko Karač Arhitektura sinagoga možda je i najslabije poznati segment naše spomeničke baštine, dijelom zbog masovnih rušenja koja su provedena tijekom II. svj. rata (nažalost, i znatno nakon njegova završetka), dok kasnije interesa za istraživanje i nije bilo–što zbog ideoloških predrasuda, što zbog gašenja većine negdašnjih židovskih općina. Kada je 2000. godine za veliku izložbu Historicizam u Hrvatskoj u zagrebačkome Muzeju za umjetnost i obrt provedeno prvo sveobuhvatno istraživanje naših sinagoga, naglasak je zbog stilske profilacije izložbe bio na građevinama 19. stoljeća,[1] pa nekoliko posljednjih naših sinagoga koje su nastale u prvim desetljećima 20. stoljeća tada nije bilo obuhvaćeno. Među njima su i dvije sinagoge Rijeke (velika kupolna i mala ortodoksna), zatim nikada dovršena sinagoga Opatije i nekoliko provizorno uređenih bogomolja koje su u prvim desetljećima 20. stoljeća egzistirale u Sušaku, Rijeci i Opatiji. Prigoda je da se ovim kratkim prilogom osvrnemo na povijest njihova nastanka (i nestanka) te na arhitektonske osobitosti koje su mlađim generacijama Riječana uglavnom nepoznate. Zbog lakšeg razumijevanja pojma sinagoge i kontekstualnog uvida u širi korpus hrvatske sinagogalne baštine u kojemu riječke i opatijske židovske bogomolje zauzimaju bitno mjesto, uvodno su izložene neke opće vremenske, stilske i tipološke odrednice tih židovskih gradnji, a za sam prikaz pojedinih sinagoga u prilogu su dane njihove 'kataloške jedinice' pripremljene za Registar hrvatske sinagogalne arhitekture, što se izrađuje na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ti sažeti tekstovi sadrže svu bitnu faktografiju, izloženu po standardiziranom obrascu inače primijenjenom za 'katalogizaciju' svih naših sinagoga, uz selektivni ispis literature i izvora. Prilog, za sada ima karakter prethodnog priopćenja, no bogata arhivska i bibliografska dokumentacija pribavljena tijekom istraživanja svakako će zahtijevati detaljniju elaboraciju toga nestalog segmenta riječko-opatijske spomeničke baštine. [1] Opširnije o našim sinagogama 19. stoljeća v.: Karač, Z. (2000.), Arhitektura sinagoga u Hrvatskoj u doba historicizma, u: Historicizam u Hrvatskoj [zbornik – katalog], I: 166-185, II: 523-533, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb; Karač, Z. (2000.), Synagogue Architecture in Croatia in the Age of Historicism, u: Historicsm in Croatia [zbornik – katalog], I: 166-185, II: 523-533, Museum of Arts and Crafts, Zagreb; Karač, Z. (2000.), Synagogue Architecture in Croatia in the Age of Historicism, Museum of Arts and Crafts, University of Zagreb – Centre for Mediterranean Studies Dubrovnik, Zagreb; Karač, Z. (2000.), Arhitektura sinagoga u Hrvatskoj u doba historicizma, KD Miroslav Šalom Freiberger, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb; Karač, Z. (2000.), Synagogue Architecture in Croatia in the Age of Historicism. Jewish Contribution to the Croatian Culture, „Voice“, 3: 23-37, Zagreb. O starijem sloju sinagoga 18. i prve polovice 19. st. v.: KARAČ, Z. (2010.), Arhitektura baroknih i klasicističkih sinagoga u Hrvatskoj, u: 3. kongres hrvatskih povjesničara umjetnosti, Knjiga sažetaka: 36, IPU, Zagreb. Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala. Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana
SINAGOGE RIJEKE, SUŠAKA I OPATIJE
Zlatko Karač
Arhitektura sinagoga možda je i najslabije poznati segment naše spomeničke baštine, dijelom zbog masovnih rušenja koja su provedena tijekom II. svj. rata (nažalost, i znatno nakon njegova završetka), dok kasnije interesa za istraživanje i nije bilo–što zbog ideoloških predrasuda, što zbog gašenja većine negdašnjih židovskih općina. Kada je 2000. godine za veliku izložbu Historicizam u Hrvatskoj u zagrebačkome Muzeju za umjetnost i obrt provedeno prvo sveobuhvatno istraživanje naših sinagoga, naglasak je zbog stilske profilacije izložbe bio na građevinama 19. stoljeća,[1] pa nekoliko posljednjih naših sinagoga koje su nastale u prvim desetljećima 20. stoljeća tada nije bilo obuhvaćeno. Među njima su i dvije sinagoge Rijeke (velika kupolna i mala ortodoksna), zatim nikada dovršena sinagoga Opatije i nekoliko provizorno uređenih bogomolja koje su u prvim desetljećima 20. stoljeća egzistirale u Sušaku, Rijeci i Opatiji. Prigoda je da se ovim kratkim prilogom osvrnemo na povijest njihova nastanka (i nestanka) te na arhitektonske osobitosti koje su mlađim generacijama Riječana uglavnom nepoznate. Zbog lakšeg razumijevanja pojma sinagoge i kontekstualnog uvida u širi korpus hrvatske sinagogalne baštine u kojemu riječke i opatijske židovske bogomolje zauzimaju bitno mjesto, uvodno su izložene neke opće vremenske, stilske i tipološke odrednice tih židovskih gradnji, a za sam prikaz pojedinih sinagoga u prilogu su dane njihove 'kataloške jedinice' pripremljene za Registar hrvatske sinagogalne arhitekture, što se izrađuje na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ti sažeti tekstovi sadrže svu bitnu faktografiju, izloženu po standardiziranom obrascu inače primijenjenom za 'katalogizaciju' svih naših sinagoga, uz selektivni ispis literature i izvora. Prilog, za sada ima karakter prethodnog priopćenja, no bogata arhivska i bibliografska dokumentacija pribavljena tijekom istraživanja svakako će zahtijevati detaljniju elaboraciju toga nestalog segmenta riječko-opatijske spomeničke baštine. [1] Opširnije o našim sinagogama 19. stoljeća v.: Karač, Z. (2000.), Arhitektura sinagoga u Hrvatskoj u doba historicizma, u: Historicizam u Hrvatskoj [zbornik – katalog], I: 166-185, II: 523-533, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb; Karač, Z. (2000.), Synagogue Architecture in Croatia in the Age of Historicism, u: Historicsm in Croatia [zbornik – katalog], I: 166-185, II: 523-533, Museum of Arts and Crafts, Zagreb; Karač, Z. (2000.), Synagogue Architecture in Croatia in the Age of Historicism, Museum of Arts and Crafts, University of Zagreb – Centre for Mediterranean Studies Dubrovnik, Zagreb; Karač, Z. (2000.), Arhitektura sinagoga u Hrvatskoj u doba historicizma, KD Miroslav Šalom Freiberger, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb; Karač, Z. (2000.), Synagogue Architecture in Croatia in the Age of Historicism. Jewish Contribution to the Croatian Culture, „Voice“, 3: 23-37, Zagreb. O starijem sloju sinagoga 18. i prve polovice 19. st. v.: KARAČ, Z. (2010.), Arhitektura baroknih i klasicističkih sinagoga u Hrvatskoj, u: 3. kongres hrvatskih povjesničara umjetnosti, Knjiga sažetaka: 36, IPU, Zagreb.
Arhitektura sinagoga možda je i najslabije poznati segment naše spomeničke baštine, dijelom zbog masovnih rušenja koja su provedena tijekom II. svj. rata (nažalost, i znatno nakon njegova završetka), dok kasnije interesa za istraživanje i nije bilo–što zbog ideoloških predrasuda, što zbog gašenja većine negdašnjih židovskih općina.
Kada je 2000. godine za veliku izložbu Historicizam u Hrvatskoj u zagrebačkome Muzeju za umjetnost i obrt provedeno prvo sveobuhvatno istraživanje naših sinagoga, naglasak je zbog stilske profilacije izložbe bio na građevinama 19. stoljeća,[1] pa nekoliko posljednjih naših sinagoga koje su nastale u prvim desetljećima 20. stoljeća tada nije bilo obuhvaćeno.
Među njima su i dvije sinagoge Rijeke (velika kupolna i mala ortodoksna), zatim nikada dovršena sinagoga Opatije i nekoliko provizorno uređenih bogomolja koje su u prvim desetljećima 20. stoljeća egzistirale u Sušaku, Rijeci i Opatiji. Prigoda je da se ovim kratkim prilogom osvrnemo na povijest njihova nastanka (i nestanka) te na arhitektonske osobitosti koje su mlađim generacijama Riječana uglavnom nepoznate. Zbog lakšeg razumijevanja pojma sinagoge i kontekstualnog uvida u širi korpus hrvatske sinagogalne baštine u kojemu riječke i opatijske židovske bogomolje zauzimaju bitno mjesto, uvodno su izložene neke opće vremenske, stilske i tipološke odrednice tih židovskih gradnji, a za sam prikaz pojedinih sinagoga u prilogu su dane njihove 'kataloške jedinice' pripremljene za Registar hrvatske sinagogalne arhitekture, što se izrađuje na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ti sažeti tekstovi sadrže svu bitnu faktografiju, izloženu po standardiziranom obrascu inače primijenjenom za 'katalogizaciju' svih naših sinagoga, uz selektivni ispis literature i izvora.
Prilog, za sada ima karakter prethodnog priopćenja, no bogata arhivska i bibliografska dokumentacija pribavljena tijekom istraživanja svakako će zahtijevati detaljniju elaboraciju toga nestalog segmenta riječko-opatijske spomeničke baštine.
[1] Opširnije o našim sinagogama 19. stoljeća v.: Karač, Z. (2000.), Arhitektura sinagoga u Hrvatskoj u doba historicizma, u: Historicizam u Hrvatskoj [zbornik – katalog], I: 166-185, II: 523-533, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb; Karač, Z. (2000.), Synagogue Architecture in Croatia in the Age of Historicism, u: Historicsm in Croatia [zbornik – katalog], I: 166-185, II: 523-533, Museum of Arts and Crafts, Zagreb; Karač, Z. (2000.), Synagogue Architecture in Croatia in the Age of Historicism, Museum of Arts and Crafts, University of Zagreb – Centre for Mediterranean Studies Dubrovnik, Zagreb; Karač, Z. (2000.), Arhitektura sinagoga u Hrvatskoj u doba historicizma, KD Miroslav Šalom Freiberger, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb; Karač, Z. (2000.), Synagogue Architecture in Croatia in the Age of Historicism. Jewish Contribution to the Croatian Culture, „Voice“, 3: 23-37, Zagreb. O starijem sloju sinagoga 18. i prve polovice 19. st. v.: KARAČ, Z. (2010.), Arhitektura baroknih i klasicističkih sinagoga u Hrvatskoj, u: 3. kongres hrvatskih povjesničara umjetnosti, Knjiga sažetaka: 36, IPU, Zagreb.
Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.