Davne 1831. godine jedan od književnih velikana prve polovice 19. stoljeća Henri Beyle, poznatiji pod umjetničkim imenom Stendhal, nakon samo pet dana provedenih u živopisnom lučkom gradu, u pismu upućenom Barunu de Maresteu napisao je da je Rijeka „posljednja točka civilizacije“. Ono što se drugima čini teško vidljivo čak i kroz mikroskop razuma, piscima je živopisno i stvarno. Oni s lakoćom detektiraju emociju kojom se hrane. U doba konzumerizma i kapitalizma Rijeka je unatoč svim pritiscima zadržala emociju otpora i humanosti koju iskusno oko pisca i danas lako prepoznaje. Mislila sam da je pomalo smiješno biti zaljubljen u grad, a onda sam upoznala nju - Cassandru S. Cohen, spisateljicu, kanadsku pjesnikinju i sociologinju, koja se zaljubila u Rijeku za koju je „grad koji teče“ također posljednja točka civilizacije.
Kako Kanađanka sa zavidnom karijerom odluči doći živjeti u Rijeku?
CC: Područje mog istraživanja jest kapitalistički utjecaj na države u kojima nije bilo tradicijski kapitalizma, ne samo država bivše Jugoslavije nego i Afrike recimo, ali to nije bio razlog mog dolaska u Hrvatsku. Majka me pozvala da dođem s njom na odmor u Hrvatsku. Naravno da sam odmah pristala. Proputovale smo gotovo cijelu Istru i cijelu obalu do Dubrovnika. Nakon tog putovanja sam zaključila da je Hrvatska savršeno mjesto gdje mogu doći i posvetiti se pisanju.
I od svih gradova koje ste posjetili Vi ste se odlučili vratiti u Rijeku?
Zanimljivo je da na prvom putovanju Hrvatskom nisam posjetila Rijeku. Kada sam odlučila da ću se vratiti, tražila sam grad na obali koji je u blizini Istre. Nakon dva tjedna provedenih u Rijeci, otkazala sam sve planove za planirana putovanja i odlučila ostati u Rijeci. Nikako se nisam htjela vratiti u Opatiju.
Zbog gerijatrijskog turizma?
Ne želim uvrijediti nikoga, pa ja to neću reći! (kroz smijeh)
Cassandra, Vaša priča me neodoljivo podsjeća na film Casablanca. Od svih lokala u svim gradovima u cijelom svijetu, ona uđe u moj… U ovom slučaju riječ je o riječkom kafiću Bard?
Da! Postala sam dio inventara! (kroz smijeh) U Bardu sam upoznala drage ljude koji su mi postali prijatelji. Zovem ih moje pleme.
Vi ste pjesnikinja, sociologinja, istraživač i spisateljica?
Zadnja tri desetljeća života podijeljena su mi između književnosti, akademije i sociološkog istraživanja te poduzetništva. Prvostupnica sam kreativnog pisanja i engleske književnosti te sociologije i antropologije, a također i magistrica sociologije. Osvojila sam nagradu Irvinga Laytona za poeziju, nagradu J. W. McConnella za akademska postignuća, medalju Everetta C. Hughesa za sociologiju i antropologiju, kao i nekoliko stipendija kanadske i kvibečke vlade za književna djela i za sociološka istraživanja. Moje revolucionarno istraživanje o filantro-kapitalizmu (novi socijalni fenomen kojeg karakterizira spoj humanitarnog rada i poslovne prakse) donijelo mi je nagradu s matičnog fakulteta, a uručena mi je na godišnjoj konferenciji Kanadskog sociološkog društva. Poezija i dokumentarna literatura objavljene su mi u sklopu malih književnih izdavačkih kuća u Kanadi, SAD-u, Australiji i UK.
...