Nakon što smo posljednjih godina u našoj Reviji predstavili više legendi sušačkog sporta, na red je došao i prvi sportaš koji je postao svjetski prvak u nekom od sportova. Iako je Sušak već između dva svjetska rata imao osvajače olimpijskih i svjetskih medalja, trebalo je proći više od pola stoljeća da dobije i prvog svjetskog prvaka. Jedan od razloga je bio i taj što se premijerno Svjetsko prvenstvo u plivanju, vaterpolu i skokovima u vodu održalo tek 1973. u Beogradu. Zbog toga velikani poput Bože Grkinića, Jobe Kurtinija i Ćire Kovačića nisu imali priliku kao igrači za nastup na smotri najboljih svjetskih vaterpolista. Morali su se zadovoljiti s utješnim naslovom neslužbenih svjetskih prvaka osvojenim na iznimno cijenjenom turniru Trofeo Italia 1953. u Nijmegenu.
U poslijeratnom riječkom i hrvatskom sportu Sušačani su dali svoj nemali obol. No trebalo je čekati sve do početka 1970-ih da se pojavi sportaš koji je bio dovoljno kvalitetan da postane najbolji na svijetu. Da se tradicija postignutih uspjeha u sportovima vezanim za vodu među Sušačanima ne prekine, pobrinuo se upravo junak naše priče.
Branko Felker rođen je 3. rujna 1941. u Sušaku. U trenutku njegovog dolaska na svijet grad je već pola godine bio pod talijanskom okupacijom. Potekao je iz obitelji koja je živjela na Trsatu. Njegov otac Ivan - Đani Felker bio je rodom Trsaćanin, majka Anka, rođ. Vidrih, iz Kostrene. Očeva obitelj bila je jedna od najbrojnijih u Gradu Sušaku sa devet sinova i dvije kćeri. Većina braće igrala su nogomet.
Najpoznatiji od njih bio je Brankov stric Božo, ribar i nogometaš prve ekipe JŠK Orijenta. S klubom je u sezoni 1938./39. osvojio naslov prvaka Sušačke župe Zagrebačkog nogometnog podsaveza. Igrao je za Orijent 14. svibnja 1939. na Krimeji kada je postignuta velika pobjeda protiv dvostrukog državog prvaka HŠK Concordije iz Zagreba sa 3:2.
Dobar nogometaš bio je još jedan od braće - Mario Felker, koji je igrao za
Slaviju iz Trsata i Jelu iz Sušaka s kojom je osvojio Prvenstvo Sušačke župe ZNP-a 1939./40.
Kada se vihor rata nadvio nad Sušak i Hrvatsko primorje poslije vrlo brze kapitulacije Kraljevine Jugoslavije i okupacije cijele države, Ivan i Božo su se među prvima priključili NOB-u i postali članovi partizanskog logora na Tuhobiću u kolovozu 1941. Mlađi brat Božo Felker (Sušak/Trsat, 25. prosinca 1911. – Končarevo, veljača 1943.), imenovan je 1942. za jednog od rukovodilaca bataljuna 2. primorsko-goranskog partizanskog odreda. Na svom ratnom putu istaknuo se u borbi protiv talijanske vojske tijekom IV. neprijateljske ofenzive. Prilikom obilaska položaja ranjen je od avionske bombe te je od zadobivenih rana umro u partizanskoj bolnici. Nije zaboravljen nakon rata u novoj državi i rodnom kraju za kojeg se borio i dao svoj mladi život. Njemu u spomen i danas se na Trsatu nalazi Put Bože Felkera.
...