Podmornica H 2 (razred H ili Holland) izgrađena je u brodogradilištu Electric Boat Company u Montrealu (Kanada), Kobilica je postavljena 31. svibnja 1916., a porinuće je obavljeno 18. listopada iste godine dok je talijanskoj Regia Marina predana 23. prosinca 1916. S obzirom da je SAD bilo zabranjena gradnja ratnih brodova zbog neutralnosti, svoje su podmornice (i podmornice za prodaju) gradili u Kanadi. Kao i druge podmornice tog razreda, pokazala se vrlo učinkovitima. U prvim mjesecima 1917. Godine H 2 je, nakon dovršetka radova, isplovila iz kanadske luke Halifax i preplovivši Atlantski ocean doplovila u talijansku luku Messina na Siciliji, ali je bazirana u luci Brindisi. Do kraja Prvog svjetskog rata podmornica je intenzivno djelovala u južnom Jadranu.
Tako je 19. Listopada 1917. bila u ophodnji uz jug dalmatinske obale tu je ugledala austrougarsku formaciju koja je plovila prema bazi u Kotoru, bježeći pred jakom talijansko-francusko-britanskom eskadrom (britanske krstarice Weymouth,Gloucester i Newcastle, talijanski izviđači Aquila, Sparviero, Guglielmo Pepe i Alessandro Poerio, francuski razarači Commandant Riviere, Bory i Bisson, talijanskih razarača Rosolino Pilo, Ippolito Nievo, Indomito, Insidioso, Simone Schiaffino, Pilade Bronzetti, Antonio Mosto i Giuseppe Missori). Austrougarski brodovi, izviđač Helgoland, razarači Tatra, Csepel, Lika, Triglav, Orjen i Balaton isplovili su iz Kotora dan ranije kako bi napali talijanske konvoje u vodama Vlore, ali nisu našli ciljeve, te su otplovili pred luku Brindisi kako bi bili viđeni i tako isprovocirali da ih neprijatelj slijedi u sektor pred lukom Vlore gdje su se nalazila dva U-Boote.
Podmornica H 2, bila je prespora da se približi međunarodnim snagama kako bi mogla napasti. Potjera za austrougarskim brodovima bila je praćena zračnim napadima s obje strane te sa zračnom bitkom. No, brodovi dviju formacija nisu se dovoljno približili jedni drugima da otvore vatru iz svojih topova. Kad su stigli do ušća rijeke Drin, već prilično blizu Kotora, talijansko-francusko-britanske snage su odustale i vratile se u svoje baze.
U veljači 1920. godine, u vrijeme kada su snage D'Annunzija zauzele Rijeku, podmornica H 2, koja je bila stacionirana u luci Brindisi, postala je objekt plana zarobljavanja („snagom, lukavošću ili uvjeravanjem“) kojeg su osmislili D'Annunzijevi sljedbenici nakon nedvosmislenog poziva pjesnika, kojeg je objavljena 21. siječnja: -Drugovi, u našoj momčadi na Kvarneru, smremnoj na sve napade i obranu, imamo najljepše vrste talijanskih brodova – od ogromnog Dante Alighieri do malih MAS-ova – manjka samo podmornica. Do danas hrabri pokušaji naših drugova nisu bili sretni. Imam dubok osjećaj da će sreća biti s nama i da ćemo vas moći dočekati s toplom dobrodošlicom. Ako dovedete podmornicu, napraviti ćete veliku uslugu našoj stvari. Ulazimo u razdoblje jakog otpora i možda bezobzirnih akcija. U slučaju da „proždiratelji sirovog mesa“, pokušaju da zaustave naša torpeda, morat će se znatno potruditi.
Prethodno je već pokušan sličan pokušaj: u listopadu 1919. godine jedanaest članova posade podmornice F 16 , bazirane u Veneciji, pristupili su riječkom slučaju te su pokušali isploviti iz baze i doći u Rijeku, ali zaustavilo ih je nevrijeme i torpiljarka koja je bila u ophodnji pred Venecijom.
Projekt otimanja podmornice H 2 osmislili su poručnik Andrea Augusto Tesi (24 godine iz Rima), kapetan Giacomo Biasini (34 godine iz Forlija) i šef mehaničara Giovanni „Giannetto“ Trentin. Ovaj posljednji je već dugo bio u službi D'Annunzija; bio je podmorničar flotile u luci Brindisi dezertirao je kako bi došao u Rijeku s idejom otimanja više podmornica razreda H (i jednog MAS-a u Bariju) i njihova dovođenja u Rijeku. Plan je propao zbog preventivne akcije mornarice koja je demontirala neke komponente s podmornica razreda H kako bi spriječila njihovo isplovljavanje bez dozvole. Trentin je, nakon toga, sudjelovao s drugim legionarima, u otimanju na otvorenom moru parobroda Taranto, kojeg su sproveli u Rijeku u siječnju 1920. godine s teretom i velikom količinom novaa. Zbog tog uspjeha D'Annunzio ga je postavio na čelu ureda koji je imao zadaću da širi međunarodnu promidžbu o riječkom slučaju. Hrabar i „nediscipliniran i pustolovnog duha“, kako su ga definirali sudski dokumenti, iako je bio najmanjeg čina, Trentin je bio na čelu ekspedicije, duša projekta koji je naredbu dobio osobno od D'Annunzija.
...