Najavljeno skoro „ukazanje“ obnovljenog broda Galeb u riječkoj luci bit će njegov drugi povratak iz mrtvih na istoj lokaciji.
Sjećamo li se kako je došlo do prvog? Onog što se odigrao nakon što je brod poslan na dno riječke luke bombardiranjima grada u režiji savezničkih zrakoplova 5. studenoga 1944. godine?
Brod je oslobođenje dočekao pod njemačkim imenom Kiebitz. Kao posljedica ratnih operacija, na lučkom dnu nije mu manjkalo društva. Koliko je toga društva bilo, što ga je sve činilo i na kojim mjestima u luci, sve su to u neposrednom poraću bili ozbiljni upitnici. I oni su potrajali, kako to potvrđuje podatak s početka 1947., kada se odgovore na njih još uvijek nije znalo.
Prema svjedočenju riječkog ronioca inž. Karla Baumanna, koji je 1947. osobno pregledao dno riječke luke, na njenih 700 tisuća četvornih metara našlo se svega i svačega. Baumann je pregledao dno u dužini od 30 km, pješačeći u teškom ronilačkom odijelu, s olovnim čizmama, na dubini od 5 do 44 metra. U more se spuštao svakodnevno tijekom dva tjedna. Dno je bilo muljevito i hodanje njime nije jednostavno, pogotovo što već od sredine luke dubina pada na više od 30 metara. More bliže površini mutno je, na dubini od 5 metara počinje se razbistrivati, a na dubini većoj od 20 metara nema mutnoće i nečistoće. Baumann je utvrdio kako se u luci nalazi potopljeno 26 raznih objekata. (Broj se odnosio na lučki bazen na riječkoj strani grada. Kako će se potom pokazati, u sušačkoj luci Baroš pronađeno je dodatnih 7 potopljenih objekata, plus 4 objekta u Mrtvom kanalu.)
Objekte u riječkoj luci nastojalo se vaditi postupno, jedan za drugim, što je potrajalo. Godine 1952., kada je zabilježeno njegovo svjedočenje, još uvijek na dnu družila su se s ribama i rakovima: četiri putnička broda, tri motorna jedrenjaka, jedna cementna maona, četiri neeksplodirane bombe, nekoliko velikih sidara i lanaca, plus koješta drugo.
...