Otkako je Franjo Bućar 1893. u Zagreb donio prvu nogometnu loptu te otkako su 1903. g. u glavnom gradu osnovani prvi nogometni klubovi, virus te „najvažnije sporedne stvari na svijetu“ zaludio je naš narod i ta zaluđenost traje do dana današnjeg. Nogomet, koji se tada širio brzinom svjetlosti, nije zaobišao ni manje sredine, a upravo Novi Vinodolski ove nogometne sezone obilježava stotu obljetnicu od osnivanja svog Nogometnog kluba Vinodol.
Kako je to priznao i Fedor Mudrovčić – nogometni entuzijast i kolekcionar novljanske povijesti te osoba koja upravo radi na monografiji posvećenoj stogodišnjici novljanskog nogometa, ne postoji pisani zapis o samim počecima nogometa u Novom, pa se postavlja pitanje kako je sve počelo, a odgovor je, zapravo, vrlo jednostavan – za sve su krivi studenti i đaci koji su, za vrijeme praznika, u Novom uživali u otkrivanju čari tog sporta. ,,Igrališta su bila bez pravih golova i neoznačena, a golove su predstavljala uglavnom dva veća kamena, dok je lopta sprva bila krpenjača od starih čarapa, a pretpostaviti je da su đaci i studenti, s obzirom na svoje imućno stanje, za vrijeme ferija ipak igrali s pravom loptom koju su donijeli iz Zagreba“.
Novljanska se mladež prije pojave nogometa zabavljala tipičnim primorskim sportovima. Srećko Kabalin Požup piše kako je ,,igranje na buće ili jog bio u ta davna vremena i u našem Gradu jako rasprostranjen, ali usko vezan uz gostioničarsku djelatnost. Mladići, koji još nisu ulazili u gostionice, igrali su se na ‘ploče’. Gotovo identičan način igre kao i buće, no igralo se plosnatim kamenjem ‘pločama’ – tko će dobaciti bliže bulinu. Dok su se buće igrale na izravnanim, zemljanim površinama, ‘ploče’ se igralo na ravnim dijelovima makadamskih ulica, u širim dvorištima ili na umejcima. Dječja igra kamenim pločama bila je slična igri ‘ploča’ a nazivala se ‘igra na ćuni’ ili ‘na fuć’.
...