Nakon izbora za Konstituantu Države Rijeka u velikoj sali Gradske vijećnice (Municipija) prisutne je 5.X.1921. pozdravio Riccardo Zanella u ime skupštinske većine, a u ime skupštinske manjine Salvatore Bellasich. Na sjednici, održanoj sljedećeg dana, od prisutnih šezdesetosam (68) članova Konstituante, Zanella je dobio pedesetsedam (57) glasova, nakon čega je imenovan za predsjednika Države Rijeka. Podprefekt u Rijeci, Michele Castelli, bez službenog statusa nakon odlaska talijanskog konzula iz Rijeke Carla Caccia Dominioni, odmah sutradan, 6.X.1921., došao je u stan Riccarda Zanelle. Upitao ga je da li na temelju Ugovora u Saint-Germainu i Triannonu namjerava preuzeti pitanje duga Države Rijeka prema Ugarskoj ili će to prepustiti Kraljevini Italiji. Zanella je odgovorio da će nakon što formira svoj kabinet otići u Rim i Beograd i zatražiti pomoć za postradalo gospodarstvo Rijeke.
Dana 20.X.1921. g. Zanella je već bio u Rimu. Njegovi zahtjevi prema vladi u Rimu bili su specificirani u tri točke:
1. zatražio je odštetu za štetu koju je prozrokovala talijanska regularna i neregularna vojska,
2. zatražio je odštetu za štetu koju su uzrokovali legionari tijekom D’Annunzijeve okupacije i
3. zatražio je zajam po povoljnim uvjetima.
U ime talijanske vlade njezin je predstavnik odmah odbacio prva dva zahtjeva, te je nakon rasprave dogovorena hitna pozajmica od šest milijuna lira. Međutim, nakon povratka iz Rima, Michele Castelli bio je obaviješten od Banca d’ Italia da je u korist Države Rijeka odlučeno da dva milijuna bude uplaćeno do kraja 1921. godine, a da će još dva milijuna biti uplaćeno tijekom siječnja 1922. godine. Međutim, kako novac nije stizao, Zanella je 31. prosinca 1921. sklopio ugovor s američkom tvrtkom Standard Oil Company of New York, naftnog trusta koji je već dvije godine iskrcavao naftu u Rijeci tijekom savezničke okupacije grada.
Američki trust namjeravao je izgraditi svoja postrojenja za smještaj nafte u Rijeci za trgovinu sa Kraljevinom SHS, u kojoj je već imao svoja skladišta.
...