Muzejska zbirka Kastavštine, izdvojena zbirka Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, otvorena je na Dan Grada Kastva, 6. lipnja 1981. Zbirka je smještena iznad gradskih vrata - Volte, u nekadašnjoj zgradi Općine, te plijeni pažnju i poziva posjetitelje već na samom ulazu u Grad. Prvotna ideja da se u Kastvu osnuje memorijalna zbirka posvećena Vladimiru Nazoru, čije je desetogodišnje djelovanje u Učiteljskoj školi (1908.-1918.) upisano u bogatu kulturno-povijesnu kroniku, prerasla je u ideju da se postavi kompleksna zavičajna zbirka. Zahvaljujući radu prijašnjih djelatnika PPMHP-a te angažmanu i predanosti stanovnika Kastavštine, prikupljeno je oko tisuću i petsto predmeta: arheološka, etnografska i kulturnopovijesna građa te predmeti vezani uz Narodnooslobodilačku borbu. Zrno po zrno pogača, kamen do kamena palača - rekonstruirana je bogata priča Kastva i okolice koja seže od kasnog paleolitika i mezolitika do sredine 20. stoljeća. Zbirka čuva i podsjeća na tradicijske vrednote, običaje i umijeća te ističe slobodarski karakter Grada i ljudi. U 2006. godini muzejski fundus obogaćen je raznovrsnim akvizicijama, uglavnom darovanjima te manjim ostavštinama, predstavljenih prigodom obilježavanja Noći muzeja 26. siječnja 2007. u Muzejskoj zbirci. S ciljem kvalitetne i dinamične komunikacije s posjetiteljima, usklađene s duhom vremena, postav Zbirke obnovljen je 2005. godine te je kontinuirano otvoren prema izmjenama i nadopunama. Bogatstvo i mozaičnost baštine posreduju i raznolike prezentacije, izložbe, radionice, nastale u suradnji s udrugama, osnovnim školama te stanovnicima Kastva i okolice. 
Arheološki postav zbirke svjedoči o životu i kulturnim tradicijama nekadašnjih žitelja područja Kastva i okolice. Izloženi su nalazi kremenog oruđa iz brojnih pećina u kastavskom zaleđu, važni artefakti brončanog doba (mač iz 10. st. pr. Kr. pronađen na trgu Lokvina) te bogati nalazi dijelova odjeće i nakita iz nekropole u vrtači Mišinci (4. - 2. st. pr. Kr.). Stilsko‑morfološka raznolikost upućuje na tadašnju ulogu Kastva kao značajne komunikacijsko‑trgovačke stanice na putu od predalpskog područja i Etrurije pa sve do Baltika. Razgranata i burna povijest ovog kraja također je dokumentirana u zgusnutoj kulturno-povijesnoj baštini i u stilski raznovrsnom graditeljskom naslijeđu. Vrijedni spomenici (feudalni kaštel - stan kastavskih kapetana s kapelom, gradska loža, župna crkva svete Jelene, Crekvina...) predstavljeni su “dijalogom” presnimaka fotografija starijeg razdoblja (početak 20. st.) te onih koje prikazuju novo stanje (početak 21. st.), pa je na taj način osviješteno postojanje, ali i potreba čuvanja baštine.
Kulturno-povijesni postav uprizoruje nacionalno osvještavanje, kulturno‑prosvjetni angažman, modernizaciju i uspon građanskog društva u drugoj polovici 19. te početkom 20. stoljeća. U promicanju je prava hrvatskog naroda u austrijskoj pokrajini Istri s kvarnerskim otocima osobito istaknuta uloga Istarskog trolista, preporoditelja Matka Laginje, Matka Mandića i Vjekoslava Spinčića, rodom iz Kastavštine. Vrijedna građa, dokumenti i fotografije, amblemi i zastave kulturno-prosvjetnih udruženja oslikavaju bogat društveni život Kastva, tadašnjeg administrativnog, obrtničkog i kulturnog centra mikroregije. Početkom 20. stoljeća u Kastvu i okolici djeluju brojna društva: Istarska vila, odjel Hrvatskog sokola, Sveti Mihovil, Domoljub… Uz dječačku te djevojačku pučku školu u Kastvu su osnovane Delavska škola, za kvalificirane obrtnike, te Učiteljska škola, važna za razvoj istarskog, hrvatskog učiteljstva. Kao glavni medij prezentacije korištene su uvećane preslike fotografija. Fotografije i razglednice ujedno čine i najveću podzbirku kulturno-povijesnog fundusa, a obuhvaćaju razdoblje od kraja 19. do sredine 20. stoljeća. Teme su fotografija portreti, grupni portreti, snimci društvenih proslava, kulturno - prosvjetnih događanja, te pejzažni prikazi i eksterijerni snimci arhitekture. Prema kvantitativnoj zastupljenosti i sadržajnoj vezanosti uz temat Kastva ističu se poznati riječki fotografi Ilario Carposio i Edmund Jelušić, a predstavljeni su razni, profesionalni i amaterski fotografi iz Opatije, Voloskog, Pule, Trsta, Milana, Gorice, Ljubljane, Beča... 
Prostorno i tematski izdvojen je postav Narodnooslobodilačke borbe, čija je obnova i rekonstrukcija u planu za 2008. godinu. Postav uprizoruje širenje radničkog pokreta, akcije, podvige i stradanja stanovništva za vrijeme Drugoga svjetskog rata (1941. - 1945.), sve do oslobođenja Kastva 3. svibnja 1945.
U etnografskom postavu predstavljen je isječak tradicijskog života s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Izloženi su ukrasni i uporabni predmeti, razni odjevni predmeti te pribor i alati usko povezanih obrta krojača i postolara. Kao i drugi nadaleko poznati zanati Kastavštine (bačvarski, kovački, kotlarski, stolarski, klesarski obrt), i ova zanimanja u promijenjenim ekonomskim i gospodarskim uvjetima druge polovice 20. stoljeća postaju tek sporadične, hobi djelatnosti i postupno nestaju.
Bogata etnografska i kulturna baština Kastva predstavljena je u mini muzejskim zbirkama čije osnivanje od 2002. pokreće Udruga Kastafsko kulturno leto. U mini muzejskim zbirkama obrta posjetitelj može doživjeti izvornu sinergiju duha, ruke i materijala, umijeće karakterističnog kastavskog artižana. Otvoreni sustav zbirki za sada obuhvaća Bačvarsku i Kotlarsku zbirku. Postavi su fleksibilni za nadopune te dinamizirani prigodnim programima, nastupima kastavskih klapa, degustacijom domaćih vina, kuhanjem rakije na autentičnom kotliću…
Bačvarska zbirka otvorena je 2002. u zanimljivom ambijentu konobe u Pelinima, u kojoj je nekada djelovala jedna od prvih kastavskih bačvarija. Uz autohotne proizvode domaćih vinara, predstavljeni su stari bačvarski alati te produkti bačvara Lina Juga od starijih bačvarskih proizvoda do modernih bačvi iz novih materijala. Raznovrsni proizvodi kastavskih bačvara za pripremu, skladištenje te transport hrane i pića prodavali su se u Istri, na otocima te u Dalmaciji. Bačvarski predmeti izrađivani su od duga iz tvrdog (dud, hrast, kesten) i mekog drva (smreka, jela) uglavnom nabavljenog u Gorskom kotaru. Obruči kojima se stežu bačve također su prvotno bili drveni. Za izradu različitih vrsta, oblika i zapremina posuda (od nekoliko do više tisuća litara) potrebno je veliko iskustvo, strpljivost, preciznost te umješnost isticanja najboljih osobina iz različitih struktura drva. 
Uspostavljanje Kotlarske zbirke također pokreće Udruga Kastafsko kulturno leto, u suradnji s Pomorskim i povijesnim muzejom Hrvatskog primorja Rijeka. Otvorena je 2006. u dobro očuvanom ambijentu radionice posljednjeg kastavskog majstora Milka Osojnaka (1911.-1994.). Priča o glasovitim kotlarima ovog kraja počinje s obitelji Karlavaris, podrijetlom iz Furlanije (iz Merana blizu Gorice), koja se u 18. stoljeću doselila u Kastav. Zanat se prenosio s oca na sina, ali i na naučnike, katkad buduće zetove. U kotlarskom obrtu ručno su izrađivani raznoliki bakreni predmeti za domaćinstvo, uglavnom za pripremu hrane te za uzimanje i držanje tekućine. U ovom su kraju osobito bili traženi kotlovi za rakiju te špricaljke za vinovu lozu. Često su naručivani i raznovrsni ukrasni predmeti, dekorirani domaćim motivima, osobito grozdovima i lišćem vinove loze.
U privatnom vlasništvu obitelji Rubeša očuvana je radionica uglednog kastavskog kovača Ivana Rubeša Fileta. U prvoj polovici 20. stoljeća u Kastvu su bile poznate i Bondetova, Baničićeva te Romanotova kovačnica, smještene pred gradom, u Dukićima i na Belvederu. Pripadale su obitelji Babić, Dukić i Blečić, ali ih se prepoznavalo po nadimcima, izvedenim iz umanjenica osobnih imena ili naziva zanimanja kojima su se bavili, što je karakteristično za područje Kastva i bliže okolice. Središnji je prostor kovačije otvoreno ognjište, uz kojeg je smješten veliki kožni mijeh kojim se raspiruje vatra, nakovanj, kamenica s vodom za kaljenje metala te oko četrdeset različitih čekića i dvadesetak vrsta kliješta. Kovači su izrađivali raznovrsne predmete široke primjene, za domaćinstvo i okućnicu, ratarsko oruđe i alate za druge zanate. Kovači - bravari izrađivali su i popravljali ključeve, brave i okove. Vrsnost kovača pokazivala je izrada zahtjevnijih predmeta, primjerice sjekire, a osobiti spoj umijeća i maštovitosti pokazuju predmeti koji su imali i ukrasnu namjenu te ograde i vrata koja još uvijek dočekuju posjetitelje.
|  FOTOKLUB
Pod Volticun Foto klub Pod Volticun iz Kastva predstavlja čitateljima Sušačke revije radove nekoliko svojih članova – Vjekoslava Frlana Aleksandre Jurdana, Vedrana Karuze, Branka Kukurina, Branka Muždeke i Marka Valjka iz njihovih bogatih opusa. Osnovna intencija i zadatak Foto kluba jest fotografijom promovirati ljepote Kastva, a i poticanje umjetničkih ambicija članova, a i onih koji to žele postati. Fotoklub Pod Volticun osnovan je 2000. godine i dosada je, prvenstveno u Kastvu svake godine organizirao podosta izložaba, što svojih članova, što gostiju fotografa-umjetnika iz drugih sredina. Svake godine za Belu nedeju u suradnji s Turističkom zajednicom Kastva organizira se foto- natječaj na temu Kastva, na kojem mogu sudjelovati autori iz svih sredina, koji nam često pokažu nama već viđene i poznate stvari u novim ljepotama. Članovi su aktivni i na nacionalnim i međunarodnim izložbama, pa imaju na svojim zidovima mnoštvo diploma, pohvala i priznanja. Ovih nekoliko crno-bijelih kastavskih veduta neka budu poticaj svima onima koji nisu bili u Kastvu da ga dođu uživo pogledati, oni koji su već bili, Kastav će im biti ponovna radost. Pa, ako nam se tko još i pridruži sa svojim fotografijama, radost će biti zajednička i veća! |