Rijeka je grad mladosti Miloša Crnjanskoga, kontroverznoga čovjeka i pisca, klasika srpskoga književnoga modernizma. Unatoč činjenici da u tom gradu neće sveukupno proživjeti niti godinu dana, on će na nj i njegovu osobnost djelovati trajno, te postati jednom od najvažnih mu životnih postaja uopće.
Život mu je protekao u znaku neprestanih lutanja, traganja i seoba, tih ključnih pojmova njegove sudbine i književnog stvaralaštva. Pisac je to koji će izuzetno burno preživljavati nemire i prevrate dvadesetoga stoljeća, izazivajući proturječna tumačenja i oprečne ocjene svoga djela sve do današnjega dana.
Literarna mu je prisutnost obilježena isprva gorkom neimaštinom i boemštinom, potom vrtoglavim uspjesima i izazovima snobizma, neprestanim putovanjima, radostima i gorčinom, velikim zanosima i osobnim zabludama, čežnjama, bolnim rastancima, emigrantskim strahovima, dvojbama i razočaranjima, dugotrajnim samoćama i nesporazumima. Bio je izrazito osjetljiva, složena i konfliktna osobnost. Nošen vlastitim nemirima, nejasnim slutnjama i mutnim čežnjama za nečim nepoznatim, on će rijetko kada uspijevati pronaći potpuni spokoj i zadovoljstvo.
Izronivši iz panonskoga mraka, iz banatske zabiti, kao prvorazredna pjesnička pojava, bogomdani talent i vjesnik umjetničke avangarde, kretao se on kroz život strelovito, jureći poput kakva meteora, što bijaše posve primjereno vremenu i trenutku u kome je živio, dinamičnom, dramatičnom i prepunom neizvjesnosti. Neki ga je unutrašnji demon stalno nagonio na kretanje, na potragu za novim vidicima, nepoznatim krajolicima i dalekim svjetovima. Bio je uvijek u pokretu, kao da mu se žurilo što prije proživjeti ono što mu je bilo suđeno, kao da neće uspjeti vidjeti sve ono što želi doživjeti i osjetiti.
Proputovao je mnogim gradovima, živio u mnogim zemljama, upoznao mnoge narode i kulture, promatrao ih, propitivao i uspoređivao .....