Povijest svakog kraja često nudi manje znane i sakrivene pojedinosti koje tek zahvaljujući trudu upornih proučavatelja povijesti postaju poznate široj okolini. Jedan od takvih ljudi nedvojbeno je mr. Emil Crnković, ugledni goranski ekonomist, koji se proučavanjem goranske povijesti bavi već jako dugo, a uz niz članaka i predavanja pred nekoliko je godina stvorio i pažnje vrijednu knjigu Tragom goranskih (po) kućaraca, o pokućarcima, ljudima koji su u drugom dijelu devetnaestog i prvom dijelu dvadesetog stoljeća kao putujući trgovci i zanatlije prehranjivali svoje goranske obitelji. Nakon te pažnje vrijedne knjige mr. Crnković sada je na tragu još jedne iznimno zanimljive priče o kojoj sprema knjigu koja bi se krajem godine trebala pojaviti pod nazivom Tajne Kupe.
Ovog je puta riječ o neobičnom graditeljskom pothvatu s početka 19. stoljeća kad su habsburški vladari, u čijem se carstvu tada nalazilo područje Gorskog kotara, odlučili kontinent i obalu prometno vezati riječnim putem, točnije rijekom Kupom kojom su željeli ploviti uzvodno od Karlovca do Broda na Kupi, nakon čega bi putnici i trgovačka roba put prema Kvarneru nastavljali cestom. Ta ideja ponajprije je bila rezultat tada u Europi vrlo popularne gradnje kanalskih sustava, govori nam mr. Crknković i pojašnjava: Neki od proučavatelja povijesti Europe tog doba nazivaju to vrijeme dobom tzv. kanalske groznice. Svi oni vladari koji drže do sebe tada planiraju, projektiraju ili grade poveznice-kanale između značajnih europskih rijeka. U tom nadmetanju ni carevi Habsburške Monarije ne žele zaostajati. Stoga angažiraju vrsne europske planere i projektante kako bi se što prije latili tog posla usmjeravajući pažnju ponajprije na kanale Dunav-Tisa, Dunav-Sava te Kupsko-Karlovački kanal. Na tragu tih njihovih traženja, vezanih uz povezivanja većih rijeka Monarhije umjetnim plovnim kanalima, osniva se 1794. godine u Beču Kraljevsko-ugarsko povlašteno kanalsko i brodarsko društvo sa zadaćom da izgradnjom plovnih vodnih putova i cesta olakša, poboljša i pojeftini trgovački promet iz unutrašnjosti Ugarske i Hrvatske prema kvarnerskim lukama.
Prioritetni projekt Društva bila je je gradnja kanala Dunav-Tisa, kojim se povezivanjem ovih dviju rijeka kanalom dužine 110 kilometara skraćuje plovni put između Banata i Bačke. Radovi počinju 1793. godine, dakle godinu dana prije utemeljenja Društva, dogotovljeni su 1801. godine, a kanal je nazvan po ondašnjem vladaru, caru Franji I ‒ Franjin kanal. Projektiranje i gradnju ovog kanala vodila su do 1797. godine braća Kiss, Mađari, vrsni vodograđevni stručnjaci, a graditelji su bili najamni radnici, zatvorenici i ratni zarobljenici. Istovremeno se uz gradnju tog kanala intenzivno počelo razmišljati o osposobljavanju rijeke Kupe za plovnost od Karlovca do Broda na Kupi, zapravo regulaciji (kanaliziranju) rijeke Kupe, te gradnji komercijalne ceste od Broda na Kupi preko Delnica do Rijeke, Bakra i Kraljevice., govori Crnković.
Zahvaljujući postignućem oko gradnje kanala Dunav-Tisa tadašnji vlastodršci odlučuju te uspjehe nastaviti izgradnjom Kupskog kanala, koji je prema projektima trebao biti dug 91, 3 kilometra i vezao bi Brod na Kupi i Karlovac, naselja međusuobno udaljena ne samo devedesetak kilometara zahtjevnog terena, već i s 113 metara nadmnorske visine, što je značilo itekakav uspon Kupom, pa je već tada bilo jasno da će riječ biti o zahtjevnom projektu. Tim više što je drugi dio projekta bio vezan uz izgradnju prometnice od Broda na Kupi prema Rijeci, ceste koja je trebala biti duga pet austrijskih poštanskih milja (1 milja = 7586 m). Taj bi kanal, najavljivali su njegovi zagovaratelji, omogućio povećanje prometa žitarica i ublažio nedostatke Karolinske ceste građene od 1726. do 1738. godine.
Uz veliki poticaj i značajan dionički ulog zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca, rođenog Karlovčanina, velikog promicatelja gospodarstva, grofova Baćana, vlasnika vlastelinstava Grobnik, Brod i Ozalj, knezova Aponjija, Lihtenštajna i Ditrihštajna te drugih, godine 1796. pristupilo se izvođenju radova na Kupskom kanalu. Kanal projektiraju braća Kiss, a gradnju vodi jedan od njih, Gabor Kiss. Radove su izvodili zatvorenici iz Bačke i Lombardije, francuski vojni zarobljenici i plaćena radna snaga. No, što zbog zahtjevnih hidrotehničkih poslova na regulaciji Kupe, što zbog za graditelje vrlo teškog terena, radovi slabo napreduju, da bi 1797. godine bili obustavljeni.
...