Američkom konzulu Willburu Keblingeru, koji je za američkog konzula u Rijeci imenovan 28.VI.1919., isticao je mandat 1923. godine, te je na njegovo mjesto imenovan North Winship (1885.-1968.). Na dužnost u Rijeci stupio je 26.V.1923. g. Njegovi izvještaji iz Rijeke američkoj vladi odnose se na poslednje dane postojanja Riječke države, te u tome leži njihovo izvaredno značenje za zbivanja u Rijeci prije aneksije.
Konzul Winship stigao je u Rijeku iz Bombaja i tu zatekao izvještaj konzula Keblingera. Odmah ga je poslao u Washington. U tom izvještaju konzul opisuje posljednji susret sa Zanellom* u Martinščici. Keblinger piše da je prilikom tog susreta Zanella ponovio ranije tvrdnje, ali da je sada dodao da će poslati jednog svog predstavnika kako bi bio uz američkog promatrača pri Ligi naroda u Lozani i, možda, pri američkom veleposlaniku u Rimu.
Iz ovog izvještaja vidljivo je da je Zanella sve nade polagao u američku diplomaciju, te da je već bio poslao žalbu Ligi naroda u svojstvu predsjednika Riječke države.
Prve impresije o Rijeci, tj. riječkom pitanju, novi američki konzul North Winship poslao je državnom tajniku 9.lipnja 1923. U njemu javlja da talijansko-jugoslavenska paritetna komisija nije uopće ni postavila pitanje Rijeke, da su se diplomatske izjave ministra Ninčića i predsjednika Mussolinija odnosile na „nacionalna”, odnosno međudržavna pitanja, da je Antonio Grossich, prilikom govora zahvalnosti za prijam za senatora u Senatu, održao govor u kojem je inzistirao na brzoj aneksiji Rijeke.
*Riccardo Zanella, predsjednik slobodne države Rijeka koja je osnovana 1920. godine. Rapallskim ugovorom između Kraljevine Italije i SHS, op. ur.
Konzul citira i napis il Piccola iz Trsta, koji je pisao da će Jugoslavija dopustiti aneksiju Rijeke ukoliko bude dobila luku Baroš i Deltu.
U opisu Rijeke u koju je netom stigao, North Winship naglašava da su na najvažnijim zgradama u gradu već ovješene zastave Italije, da se karabinjeri šeću gradom u vojnim odorama, poštu, luku i granice kontroliraju karabinjeri u službenim odorama, a svi su napisi na talijanskom. Njegovo je zapažanje da grad u cjelini umire jer Jugoslavija ne dopušta promet sa zaleđem, a to znači smrt za trgovinu i industriju.
Na kraju, konzul navodi da je u Kraljevici ponovno pokušan atentat na Zanellu.
Na kraju prvog samostalnog izvještaja američkog konzula važan je zaključak: „Rijeka kao potpuno neovisna i slobodna država, bez financijske podrške i konačno neutralne politike ili politike saveza i garancija, ne može se nadati prosperitetu ili čak postojanju”.
North Whinship je ovaj izvještaj i zaključak poslao američkom veleposlaniku u Rim i američkom ministru pri američkom veleposlanstvu u Beogradu.
Odgovorio mu je zamjenik ministra vanjskih poslova SAD Wilbur J. Carr 11. srpnja 1923. iz Washingtona, te istaknuo da je njegov izvještaj pobudio velik interes i zamolio ga za daljnje obavještavanje.
Novi konzul je analizom dokumenata ostalih nakon odlaska konzula Keblingera pronašao neke pogreške u tim izvještajima, nakon čega se posvetio boljoj analizi situacije u Rijeci.
U izvještaju od 13. lipnja 1923. naglasio je bolje poznavanje unutarnje i međunarodne situacije u kojima se nalaze obje države, a koje utječu na riječko pitanje. Iznosi i zaključak o strategiji obiju država o riječkom pitanju.
U opisu situacije u Rijeci North Whinship naglašava još veću prisutnost raznih vidova talijanske vojske u odgovarajućim odorama, da lukom i željeznicom upravljaju Talijani, ali je u cjelini situacija sve složenija za obje zemlje.
Za Jugoslaviju opterećenje predstavlja situacija s Bugarskom, zatim napad Hrvata na vladu u Beogradu, koji ohrabruju „elementi” iz Italije s ciljem da oslabe Jugoslaviju, baš sada kada je pitanje Rijeke opet na dnevnom redu konferencije.
U zaključku konzul kaže da obje vlade rade na tome da ne postignu finalni dogovor, a upravo ta situacija ubija Rijeku.
„Ponosni grad nastoji održavati privid, ali bez željezničke veze sa zaleđem, te akcije fašista prema onima koji nisu talijanski industrijalci i financijeri ono je što obeshrabruje investicije i poduzetništvo. Obje države smatraju da je Rijeka „pobjednička karta“ u uspostavljanju važnije političke budućnosti”, zaključuje konzul.
Konačni je cilj Italije, piše konzul Whinship, lišiti Jugoslaviju luke na Jadranu, a Kraljevina SHS ne želi prekinuti s Italijom zbog Rijeke, ističući da „riječko pitanje“ nije nacionalno pitanje, već da je to pitanje koje je od vitalnog interesa za Hrvatsku.
S druge strane, Italija se toliko „uplela“ u Rijeku da joj je sada teško povući se, a ako bi to učinila, Jugoslavija bi ohrabrila stvaranje Slobodne riječke države. Procjena je konzula ‒ ako se ispuni optimistično predviđanje Riječana da će neka strana sila primorati Italiju na potpuno povlačenje i pritom garantirati da će dati kapital prijeko potreban za organiziranje vlade i stabiliziranje financija, tada će Rijeka u postupnosti povratiti svoj negdašnji aktivni prosperitet.
Izvještaji konzula Northa Winshipa iz Rijeke daju istraživaču približno objektivnu spoznaju situacije i pokazuju da je North Winship vješt analitičar koji je točno uočio lokalnu, ali i međunarodnu dimenziju riječkog pitanja.
...