Sedamdesete i osamdesete godine prošloga stoljeća obilježile su Trst kao nama najbližu talijansku (i europsku) šoping-destinaciju. Slike dugačkih kolona na granici, prepunog Ponte Rossa, okićenog Viale XX. settembre i Fiere za Sv. Nikolu u pamćenju prizivaju onodobni Trst i neka „bolja vremena“. S kupovine odjeće, pelena, dijelova za automobile ili zlatnog nakita u Trstu sredinom devedesetih polako smo se prebacili u Palmanovu, Pordenone, velike magazine odjeće i obuće, cvijeća, namještaja ne bi li se dvijetisućitih godina „fokus“ ponovno vratio na Trst i bogatu, a povoljnu, ponudu njegovih supermarketa. Slika Trsta postala nam je istovjetna dugačkim policama Pam-a, Coop-a, Despar-a, a potom Euro Spina, Eurospese i sl. Današnja se naša percepcija Trsta, čija je popularnost kao shopping-destinacija gotovo u potpunosti nestala, sastoji u vraćanju navedenim flashbackovima prethodnih desetljeća i ponekoj, povremenoj, kavi na Piazza d'Unit? d'Italia ili Piazza Borsa. Međutim, od kraja devedesetih godina sve do danas, Trst stvara jedan novi image, o kojemu, šira javnost ne zna mnogo.
Osim gotovo potpune obnove stare gradske jezgre, njezinih ulica, trgova, palača, crkava, nizom zaštitnih arheoloških istraživanja otkrivaju se različiti povijesni (i arheološki) slojevi koji potvrđuju postojanje gradskog naselja na ovome mjestu od rimskoga perioda, pa sve do danas, više od dvije tisuće godina. No, kao što je slučaj i s Rijekom, Zadrom, Splitom, na kraju i samim Rimom, urbani kontinuitet za Trst je ujedno i bogatstvo i „prokletstvo“. Rimski, srednjovjekovni, ranonovovjekovni slojevi arhitekture u većini slučajeva nalaze se jedan iznad drugoga, nerijetko koristeći kao temelje one prethodne, čime je jasna i sveobuhvatna prezentacija (i interpretacija) svakog pojedinačnog sloja jako zahtjevna. Šetajući riječkim starim gradom, pa tako i starim gradom Trsta, rjeđe ćemo nailaziti na veće otvorene, prezentirane prostore poput foruma ili našeg arheološkog parka Principija. Češće ćemo viđati manje,ali uređene lokalitete, pojedinačne spomenike, arheološke „sonde“ prekrivene pleksiglasom ili staklom, skrivene između neke moderne ili suvremene arhitekture, poput ostataka rimske građevine prezentirane u podu Medicinske opreme u Ulici Janeza Trdine 2 u Rijeci, odnosno male arheološke „kuće“ s rimskim bedemima u Viadei Capitelli u Trstu. Cilj je ovoga rada „razotkriti“ jedan dio te skrivene, povijesne strane Trsta i njegovih najranijih spomenika, grada za kojega mislimo da ga tako dobro poznajemo.
...