Franjo Švrljuga, koji se rodio u Fužinama 13. rujna 1844. godine, kao četrnaesto i ujedno posljednje dijete u obitelji, bio je predsjednik Hrvatske ekskomptne banke, bankar i poduzetnik. Školovao se u Ljubljani, gdje je položio ispit zrelosti, da bi zatim nauk nastavio na Trgovačkoj akademiji u Beču.
Radio je u nizu trgovačkih tvrtki u Rijeci, Grazu i Innsbrucku. Godine 1864. učlanio se kao trgovac u Narodnu Čitaonicu Riečku.
Odmah poslije osnutka Hrvatske ekskomptne banke 1868. godine stupio je u nju, i već sljedeće godine postao njenim ravnateljem. Ravnateljsku je dužnost obavljao do 1918. godine, kada je imenovan predsjednikom iste banke. U Hrvatskoj eskomptnoj banci djelovao je neprekidno punih pedeset godina. Umirovljen je bio na vlastiti zahtjev 28. travnja 1921. zbog poodmakle dobi i narušena zdravlja, a umro je svega nekoliko dana kasnije, 8. svibnja te godine. Utjecao je posebno na razvoj i unapređenje nekih gospodarskih grana u Hrvatskoj, poglavito kožarsku, mesnu i drvoprerađivačku djelatnost. Franjo Švrljuga Hrvatskoj eskomptnoj banci dao je nov, moderan smjer, staru „šoštarsku“ industriju u Novoj Vesi u Zagrebu uzdignuo je u jednu od najmodernijih i najvećih tvornica kože toga doba, a upravo je zahvaljujući Švrljugi na svjetski glas došla tvornica suhomesnatih proizvoda Gavrilović iz Petrinje. Franjo Švrljuga smatra se jednim od prvaka zagrebačkoga privrednoga života.
Njegova supruga Stanka Švrljuga, rođena 13. rujna 1853. godine, koju su u obitelji zvali Nonica, bila je kćer dr. Matije pl. Mrazovića, znamenitog hrvatskoga odvjetnika, političara i zagrebačkoga gradonačelnika, i Barbare, rođene Dutković. Zahvaljujući tome Stanka je već kao mala djevojčica u svome je domu imala priliku vidjeti i osobno upoznati tadašnje hrvatske velikane: biskupa Josipa Jurja Strossmayera, njegova tajnika dr. Franju Račkoga, pjesnika Petra Preradovića, koji bi bio odjeven u civilnu odjeću i dolazio uvijek noću, te brojne druge rodoljube koji bi dolazili na vijećanje njenom ocu. Kada bi ta vijećanja minula, silazili bi oni u vrt i zabavljali se s njom i njenom braćom. U jednoj od tih prigoda „vazda vedri biskup Strossmayer“ poigrao se s njome u vrtu jednom loptom.
...