Donedavno je Rijeku malo tko zamišljao kao turistički grad, a kamoli grad nautičkog turizma. Sada se u gradu na Rječini gradi marina s pet zvjezdica koja je, među ostalim, namijenjena za super i megajahte, dakle najelitniji segment nautičkog turizma. Iako su mnogi bili skeptični, realnošću, Rijeka bi uskoro mogla doživjeti transformaciju iz tranzitne luke u elitno turističko odredište i s novom marinom značajno se pozicionirati na nautičkoj karti svijeta. Najluksuznija i tehnološki najnaprednija marina na Mediteranu gradi se na prostoru luke Sušak, koji je dosad građanima bio nedostupan. Tako je sušačka luka, lokalno poznata kao Porto Baroš, nakon dugo vremena ponovo privukla pažnju javnosti.
LUKA SUŠAK KROZ POVIJEST 
Luka Sušak sagrađena je za vrijeme Austro-Ugarske i tada je bila dio riječke luke. Mađari su je nazvali Luka Baross, prema svom ministru Gaboru Barossu (1848.-1892.), koji je nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine, i znane Riječke krpice, kojom je Rijeka postala mađarskom enklavom, shvatio važnost prometne povezanosti države i smatrao je da Mađarska može napredovati samo ako se poveže s cijelim svijetom, a to se moglo samo preko mora. U nekoliko godina Rijeka je s Budimpeštom povezana željezničkom prugom, a onda se počelo i s gradnjom nove luke. I upravo ta luka kasnije dobila je ime po svom inicijatoru, Gaboru Barossu – Porto Baroš. Baross je i danas u hrvatskoj povijesti iznimno kontroverzan. On je ugnjetavač što se tiče političke i nacionalne strane, jedan od najžešćih zagovornika mađarizacije, a s druge strane, Rijeka mu duguje, osim luke Sušak, najveći dio svoje industrijske baštine i prugu prema Budimpešti.
Nakon raspada Habsburške Monarhije, sušačku luku okupirali su Talijani od 1918. do 1924. godine, i tada se zvala Porto Nazario Sauro, kao i za vrijeme druge talijanske okupacije od 1941. do 1943. Potom je 1924. pripala Kraljevini Jugoslaviji i tada je bila njezina najvažnija luka. Naime, od 1924. do 1941. luka Sušak djelovala je samostalno jer je riječka luka bila pod talijanskom okupacijom.
Između dvaju svjetskih ratova Sušak se razvija u samostalni jugoslavenski lučki grad. Veliki dio riječkog prometa preuzela je luka Sušak, koja je gotovo dosegla veličinu robnog prometa Rijeke. Sušačka luka, koja je imala samo šestinu kapaciteta riječke luke, bila je tada često pretrpana, dok je riječka luka bila slabo iskorištena. Prema podacima u Pomorskoj enciklopediji, u izdanju i nakladi Leksikografskog zavoda FNRJ, Zagreb, 1960., lučki promet u luci Sušak iznosio je 318.496 putnika, a robe 567.151 tona, od toga ukrcano 328.507 t, a iskrcano 238.694 t. Unutrašnji promet iznosio je 67.577 t, a promet s inozemstvom 499.594 t. Od toga se odnosilo na izvoz 299.679 t, a na uvoz 199.915 t. U izvozu je na prvom mjestu drvo, a na drugom žitarice. Uvozio se ugljen, nemetali (fosfati), proizvodi metalurgije i svega 1.602 tone nafte. Valja spomenuti podatak da je 1937. godine lučki promet na Sušaku bio 740.000 t, a u tada talijanskoj Rijeci 777.000 tona.
...