U najdubljem kutu uvale Martinšćica, na samom dnu brodogradilišta Viktor Lenac, čami na mrtvom vezu brod GALEB. Njegovi zahrđali bokovi i izblijedjela siva JRM boja kao da ga još bolje žele stopiti sa šumom brodogradilišne infrastrukture, ne bi li se od stida sakrio od pogleda znatiželjnih očiju što svakodnevno žure magistralnom cestom D-8 prema Rijeci. Ponosni školski brod Jugoslavenske ratne mornarice, i Titova najveća jahta, danas preživljava tužne dane, čekajući razvoj događaja. Pa ipak, ako samo malo bolje pogledamo taj još uvijek vitak i elegantan brod, bljesnut će iz njega poneki djelić njegova nekadašnjeg sjaja. Bezbrojne naslage boje na bokovima i neodržavana tikova paluba kao da nam žele šapnuti priču o ovome zanimljivome brodu čiji je jedan od života bio čvrsto vezan za Rijeku i Kvarner...
Sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća cvjetala je na Sredozemlju trgovina južnim voćem. Jedna od najvećih kompanija bila je talijanska Regia Azienda Monopolio Banane (RAMB) iz Genove, koja je prevozila južno voće, prvenstveno banane, iz područja tadašnje Africa Orientale Italiana do talijanskih sredozemnih luka. Najjači pomorski promet banana tih je godina bio između luka Mogadiš i Napulj, a kako je potražnja za južnim voćem stalno rasla, kompanija RAMB naručila je 1936. godine izgradnju četiri brza trgovačka broda. Gradnja je naručena u talijanskom brodogradilištu S.A.Ansaldo Genova-Sestri Ponente, koja je započela 1937. godine. Bila su to četiri istovjetna broda od 3,667 BRT, metalne konstrukcije, dužine 123,6 metra, širine 15,0 metara, visine trupa 5,73 metra i gaza od 4,95 metara. Nadgrađe je bilo u sredini, s po dva teretna skladišta na pramčanom i krmenom dijelu broda. Pogonska grupa sastojala se od dva suvremena dizel stroja Fiat od 7.200 KS koji su im omogućavali najveću brzinu od 18,5 čvorova. Još za vrijeme projektiranja predviđeno je da se na brodove može ugraditi naoružanje, i to po 4 topa kalibra 120 mm na jednostrukim lafetima i dvije strojnice od 13,2 mm. Zbog opasnosti od izbijanja rata (na što se Italija i spremala), naoružanje za dva broda pohranjeno je u Talijanskoj Africi (Mogadiš), dok su topovi za druga dva broda uskladišteni u Italiji.
Brodovi su završeni tijekom 1938.–39. godine i odmah su po primopredaji zaplovili na ustaljenoj pruzi između Mogadiša i Napulja. Dobili su imena po svojoj kompaniji: RAMB I, II, III i IV. Na dan 10. lipnja 1940. godine kada je Italija najavila rat Velikoj Britaniji i Francuskoj, tri su se broda nalazila u Africi, a četvrti u Italiji.
GALEB poslije prve pregradnje, snimljen 6.lipnja1953.