U Zagrebu je 8. kolovoza 2015. u 101. godini života preminuo najstariji hrvatski sportaš Ivan – Ivica Šafar. Živio je iznimno dugo, a cijeli život bio mu je obilježen sportskim aktivnostima jer je imao prirodni nagon za kretanjem. Rođen je u Delnicama, 5. travnja 1915. Njegov otac Josip bio je rodom iz Kupske doline a majka Ivka, rođ. Jurca, iz Lokava. U Delnicama je njegov otac bio uspješni poduzetnik. Najprije je vodio gostionicu, potom je imao trgovinu drvima a na kraju je bio vlasnik tvornice soda-vode kojom je opskrbljivao cijeli Gorski Kotar. Ivica Šafar se školovao u Delnicama a potom je završio Trgovačku akademiju na Sušaku. U Zagrebu se 1940. upisao na Ekonomsko-komercijalnu visoku školu, ali je zbog rata i drugih okolnosti nije završio. Veći dio svog radnog vijeka od 1936. proveo je kao službenik Narodne banke u Zagrebu. Radio je i kao komercijalist u poduzeću za vanjsku trgovinu Astra iz Zagreba.
U šestoj godini života mali Ivica je prvi puta stao na skije. Za vrijeme dugih zima u Gorskom kotaru, kada bi napadalo dva metra snijega, spuštao se na skijama sa krova svoje kuće nakon što bi južni vjetar očistio krov od snijega. To je bio njegov prvi dodir sa skijanjem. Kasnije je izrastao u visokog i vitkog mladića s idealnim predispozicijama za bavljenje sportom. Aktivno se skijaškim trčanjem počeo baviti 1932. u Delnicama, i to će ostati njegov glavni sport u karijeri. Delnice su u to vrijeme imale nekoliko skijaških klubova i uz Zagreb bile su vodeći centar skijaškog sporta u Hrvatskoj. Kao član Skijaške sekcije HPD Delnice 1934. osvojio je juniorsko Prvenstvo Zagrebačkog zimsko-športskog podsaveza (ZZŠP). Od sredine 1930-ih nastupao je u skijanju za zagrebačke klubove.
| 
Ivica Šafar kao teniski veteran u Zagrebu |
Godine 1937. postao je prvi puta prvak Zagreba na 18 km kao član HAŠK-a. Tu će tilulu osvojiti još mnogo puta. Iste godine je na Prvenstvu ZZŠP-a i Gorskog kotara u utrci na 30 km osvojio treće mjesto iza članova HPD Delnice Mihe i Nikole Majnarića. Imao je dosta uspjeha i u natjecanju štafeta, koja su tada bila popularna. Tako je na Prvenstvu Banovine Hrvatske 1940. bio član štafete ŠK Marathon na 4x10 km (Šafar, Topali, Merkl, Kerštajn), koja je osvojila drugo mjesto. Do II. svj. rata daleko najbolji hrvatski skijaš-trkač bio Miha Majnarić.
Paralelno sa skijaškom karijerom Ivica je na Sušaku pohađao Trgovačku akademiju i postao član tadašnjeg Jugoslavenskog sportskog kluba Victoria. Kada je završio akademiju i odselio se u Zagreb, i dalje je povremeno nastupao za Victoriju. Najprije se na Sušaku bavio atletikom i vaterpolom. Sudjelovao je na susretima Victorije protiv klubova iz Rijeke koja je tada bila u Kraljevini Italiji.
Na Sušaku su 1938. vaterpolisti Victorije počeli igrati i košarku nakon što su taj sport prvi puta gledali godinu dana ranije na Rijeci. Ubrzo su se zainteresirali za novi sport i na sušačkom stadionu Krimeja. Iza tadašnjeg nogometnog terena je godine 1938. izgrađeno prvo košarkaško igralište. Polovicom rujna iste godine održani su prvi košarkaški treninzi pod vodstvom instruktora Artellija iz Rijeke. Na inicijativu i veliko zalaganje Justina Cuculića, dugogodišnjeg predsjednika JSK Victorije, u prvoj polovini 1939. formirana je košarkaška sekcija. U početku se razmišljalo da sekcija bude kao neki dopunski trening za vaterpoliste, ali je ubrzo počela djelovati samostalno. Trener sekcije postao je Božo Grkinić, tajnik Predrag Muculinić i referent Nikola Grego. Tako je Victoria postala prvo sportsko društvo u Hrvatskoj s košarkaškom sekcijom, a osim njih košarku su još jedino organizirano igrali članovi Tjelovježbenog društva Sokol, koje nije bilo isključivo sportska organizacija. Članovi Victorije i Sokola odigrali su pionirsku ulogu u razvoju hrvatske košarke.
...