| 
Papa Ivan Pavao II.
|
Rijeka je i to dočekala. Čak ni u bogatoj, prebogatoj, riječkoj povijesti tako nešto veliko i značajno još nije bilo zapisano. Grad koji se do sada mogao pohvaliti da su ga pohodili brojni carevi i državnici, kako su se zbog njega sklapali razni međudržavni ugovori, čak i krpicama nazivani, da je bio među glavnim temama povijesnih kongresa kako bi se odlučilo o njegovoj sudbini, grad koji se može pohvaliti kako je na zemljopisnim kartama bio ucrtan kao grad država, u čijoj je povijesti zapisano da je svjedočio rađanju fažizma, da je fašističkom pohodu na Rim prethodio fašistički marš na Rijeku, da je njegovim ulicama prolazila granica između dviju država, grad koji se može pohvaliti kako se slavna Sveta kućica iz Nazareta čak tri godine i sedam mjeseci zadržala na njegovu Trsatu prije nego što je, kaže legenda, anđeli prenesoše u Italiju, grad koji se može pohvaliti kako je u njemu stvoren prvi torpedo na svijetu i da se samo u njegovom muzeju može na europskom kontinentu vidjeti spasilački prsluk s glasovitog Titanica, grad koji bi se mogao podičiti s još mnogo čime, morao je čekati stoljećima da bi se mogao pohvaliti i time da je njegovom rivom i ulicama, Belvederom i Trsatom, Deltom i Sušakom prošla takva povijesna veličina kao što je Sveti Otac Ivan Pavao II. Moralni autoritet svijeta. Prvo ime dvadesetog stoljeća. Prvi papa Slaven. Prvi papa iza nekadašnje željezne zavjese. Papa kojemu će Hrvatska vječno biti zahvalna što je stao na njezinu stranu kada je to bilo od neprocjenjive važnosti. I koji se Hrvatskoj stalno vraća.
| 
Sveti Otac i riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić na Trsatu
|
Od lipnja grad kojem tepamo da je spoj Srednje Europe i Mediterana, u svojim debelim povijesnim knjigama ima novo i značajno poglavlje u kojem je zapisano da je pet dana i četiri noći bio domom čovjeka koji već 25 godina svojeg pontifikata govori protiv zla, i zla komunizma i zla balkanskih i svih drugih ratova, i zla koje proizlazi iz demonstriranja snage velike svjetske sile, i protiv svih zala. Rijeka je ugostila čovjeka koji je neovisnost Hrvatske priznao u trenucima kada je to učinio tek Island i još poneka europska država, da bi glavne europske sile učinile to tek nakon priznanja Svetog Oca. I na tome će mu biti zahvalni svi koji su, sad je već tome skoro dvanaest godina, strepili hoće li doći do međunarodnog priznanja mlade i napadnute države. I vjernici i oni koji se tako ne deklariraju, ali ga izuzetno poštuju, i oni koji su ga došli čuti na Deltu i oni koji su ga slušali u svojim domovima, kao i oni koji su ga došli pozdraviti u Đakovu, Osijeku i Dubrovniku, hrvatskim gradovima u koje je iz Rijeke odlazio. Da bi se u Rijeku vratio. U grad koji ga je pozvao još 1991. godine i u koji je došao na svojem stotom putovanju izvan Italije. Rijeka ga je čekala i dočekala.
Od 1. kolovoza više ne postoji Riječka banka, jedan od simbola Rijeke u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Banka na Jadranskom trgu dobila je novo ime. Rezultat je to izbijanja velike afere zbog nestanka 100 milijuna američkih dolara, te je novi vlasnik banke – Erste banka iz Beča, odlučio spojiti Riječku banku d. d. s Erste&Steiermarkische bankom d. d. Zagreb. Nova fuzionirana banka s temeljnim kapitalom od 1.324.247.800,00 kuna i sa sjedištem na riječkom Jadranskom trgu zove se Erste&Steiermarkische banka d. d. Rijeka, te za sada ima 350 tisuća klijenata. Namjera vlasnika je stvaranje treće po veličini financijske grupe u Hrvatskoj, s aktivom većom od 15 milijardi kuna.
Ideja o sjedinjavanju riječkog bolničkog zdravstva, o kojoj se priča već godinama, počinje se realizirati. Do 2010. godine Rijeka će imati bolnicu na jednoj, a ne kao do sada na tri lokacije. Ta ujedinjena riječka bolnica nalazit će se na Sušaku, dok će KBC-Rijeka i Dječja bolnica na Kantridi prestati s radom. Preseljenje bolnice na Sušak gdje će se dograditi potrebni kapaciteti koštat će, predviđa se, oko 200 milijuna eura, a projekt je podržala i hrvatska vlada. Vlada RH odlučila je, naime, u bolničke ustanove u Hrvatskoj do 2010. godine uložiti sedam milijardi kuna koje će biti utrošene na četiri strateška projekta bitna za hrvatsko zdravstvo: dogradnju KBC-a Rebro u Zagrebu, dovršetak Nove bolnice u Blatu, ujedinjavanje KBC-a Rijeka na Sušaku, te u razvoj županijskih bolnica. Regionalizacijom zdravstva Hrvatska bi, dakle, trebala u skoroj budućnosti imati četiri jaka zdravstvena središta – Rijeku, Zagreb, Split i Osijek, čime je Rijeka i službeno postala nezaobilaznim čimbenikom u hrvatskom zdravstvu.
S bolnicom na jednoj lokaciji – onoj na Sušaku, riječko bi zdravstvo u skoroj budućnosti dobilo, tvrde čelni ljudi KBC-a u Rijeci, uvjete liječenja o kojima se do nedavno moglo samo sanjati. U okviru KBC-a bit će, navodno, izgrađena i četiri hotela za bolesnike, tehnički centar, hitni trakt, kirurške sale, jedinica intenzivnog liječenja, predviđen je prostor za barokomoru, dijalizu i druge sadržaje. Ipak, projekt nove bolnice podložan je promjenama do njegove konačne realizacije 2010. godine.
Hoće li Rijeka zaista u skoroj budućnosti dobiti još jedan zaobilazni pravac kako je to najavio hrvatski premijer ili je to bila nesmotrena izjava političara u trenutku oduševljenja što radovi na autoputu Rijeka – Zagreb teku prema planu? Rijeci je naime nužna nova zaobilaznica, što bi išla sjevernije od postojeće koja je postala gradskom cestom. O njezinoj preopterećenosti govori i podatak od 32 tisuće vozila koja prođu dnevno preko ta dva prometna traka u vrijeme najintenzivnijeg prometa tijekom srpnja i kolovoza. Tijekom vikenda taj se broj penje na 40 tisuća, što rezultira stvaranjem kilometarskih kolona u kojima se vozila kreću brzinom od tek 30-ak kilometara na sat. Riječka zaobilaznica, dakle, tijekom ljetnih mjeseci više ne omogućuje turistima iz zapadnih zemalja bržu vožnju prema jugu Hrvatske, zbog čega je svojevremeno i bila izgrađena. Kad se tim podacima dodaju i mnogobrojni prosvjedi građana Rijeke iz zapadnog dijela grada kojima zaobilaznica prolazi tik uz njihove stanove, te im zbog nedostatka zvučnog zida tijekom ljeta onemogućuje san, postaje jasno zašto su stanovnici grada na Kvarneru s radošću dočekali izjavu hrvatskog premijera o novoj riječkoj zaobilaznici. Radost je, međutim, bila preuranjena. Naime, samo nekoliko dana kasnije u medijima su se pojavile izjave državnih službenika kako novaca za novi riječki zaobilazni pravac za sada nema.
| Tridest godina Sveučilišta |
Sveučilište u Rijeci obilježilo je trideset godina djelovanja. U tih trideset godina na riječkim dodiplomskim stručnim i sveučilišnim studijima diplomiralo je skoro 52 tisuće studenata, promovirano je 1210 magistara znanosti, a doktorat znanosti obranilo je 579 kandidata. Svečanoj obljetničkoj sjednici Sveučilišnog senata Dies Academicus krajem svibnja prisustvovali su, zanimljivo je, uz rektore svih hrvatskih sveučilišta i rektori te prorektori sveučilišta u Ljubljani, Sarajevu, Mostaru, Klagenfurtu, Udinama i Trstu. Prigodom proslave obljetnice istaknuto je kako je riječko sveučilište jedan od temelja budućeg razvoja i grada i države, a da se ne radi samo o kurtoaznim izjavama u svečanom trenutku, potvrđuje i podatak kako je čak 43 posto zaposlenih u znanstveno-nastavnom procesu na riječkim fakultetima mlađe od 40 godina, što svakako svjedoči o snažnom znanstvenom potencijalu sveučilišta u najboljim godinama – tridesetogodišnjaka
Nove generacije Riječana više neće morati odlaziti na studij povijesti umjetnosti u Zagreb, Ljubljanu i druga sveučilišna središta. Od ove jeseni moći će povijest umjetnosti studirati i na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Iako je za upis postojao znatan interes maturanata iz Rijeke, Istre, Gorskog kotara, pa i Dalmacije, u prvoj generaciji upisano je 25 studenata koji će u budućnosti istraživati još nedovoljno istraženu spomeničku baštinu našeg kraja.
Tehnički fakultet u Rijeci od ove će akademske godine raspolagati s dodatnih 3 tisuće kvadratnih metara prostora, te će se najzad riješiti nedostatak prostora za potrebe studija elektrotehnike koji je nedavno prerastao u sveučilišni studij. Kapitalnom investicijom vrijednom 25 milijuna kuna riješit će se problem prostora i ostalih zavoda Tehničkog fakulteta, a, zanimljivo je, stara i nova fakultetska zgrada povezane su dvoetažnim hodnikom. Cjelokupan projekt djelo je arhitektonskog biroa Randić – Turato.
Pod tim je nazivom u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja prošlog proljeća i ljeta održana izložba kojom je ta ustanova obilježila sto desetu obljetnicu muzejske djelatnosti u Rijeci. Čitatelji Sušačke revije sjetit će se priče o čaši iz koje je 1775. godine pri posjetu Rijeci pio car Josip II., da bi točno stotinu godina kasnije piće iz iste čaše bilo ponuđeno caru Franji Josipu. Tada je rođena ideja o osnivanju riječkog muzeja i 1893. godine nakon višegodišnje potrage za prostorom osnovan je Museo Civico. Muzej je u više navrata mijenjao sjedište kao i Gradski muzej Sušaka osnovan 1933. godine. Nakon Drugog svjetskog rata te su muzejske institucije ujedinjene u Muzej Hrvatskog primorja, a njegova je građa u godinama koje slijede postala temelj budućih riječkih muzeja, pa i Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, osnovanog 1961. godine sa sjedištem u Guvernerovoj palači. Razvoj muzejske djelatnosti u Rijeci posjetitelji izložbe mogli su razgledati na ekranima računala, a jedini originalni izložak koji je smješten u vitrinu u sredini atrija Guvernerove palače upravo je carska čaša s početka priče. Cijeli projekt vizualno je osmislila dizajnerica Vesna Rožman, a autorice izložbe su Marica Balabanić-Fačini, Margita Cvijetinović-Starac i Denis Nepokoj.
Za utemeljenje pomorske geografije i doprinos afirmaciji riječkog Pomorskog fakulteta u zemlji i inozemstvu Nagrada Grada Rijeke za životno djelo ove je godine dodijeljena prof. dr. Nikoli Stražičiću. Dobitnici Godišnjih nagrada Grada Rijeke su prof. dr. Aleksandra Pejčić, za doprinos razvoju i promicanju kineziološke znanosti i sporta, Marko Strahija, za izvanredna sportska ostvarenja i doprinos popularizaciji plivačkog sporta, Gorska služba spašavanja Rijeka, za iskazanu hrabrost pri spašavanju ljudskih života i materijalnih dobara, Verena Tibljaš, za doprinos razvoju kulture djece i mladih i popularizaciji knjižničarstva, Metis d.d. Rijeka, za postignute rezultate u zaštiti okoliša, prikupljanju i preradi sekundarnih sirovina, Nina Kovačić, za poseban doprinos razvoju glazbene kulture i Zdenko Botić, za iznimna glumačka ostvarenja.
Zlatna plaketa Grb Grada Rijeke dodijeljena je Željku Kosanoviću, za izuzetnu 50-godišnju sportsku djelatnost i doprinos razvoju riječkog sporta, msgr. Ivoslavu Liniću, za napore na očuvanju crkvene i kulturne baštine i promicanju Katedrale sv. Vida i Grada Rijeke, Slovenskom domu KPD Bazovica, za 55-godišnji razvoj i njegovanje kulturnog amaterizma i javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Rijeke, za izuzetan doprinos razvoju zaštite od požara. Čestitamo!
Predstava HNK Ivana pl. Zajca Muškardin, renesansnog autora Angela Beloca Ruzzantea, a u čakavskoj adaptaciji Zorana Kompanjeta, ocijenjena je najboljom predstavom na Festivalu glumca u Vinkovcima. Stručni je sud predstavu ocijenio maštovitom, šarmantnom, duhovitom i originalnom, na zadovoljstvo redatelja Davora Mojaša i glumaca Andreje Blagojević Mangano, Davora Jureška, Alena Liverića, Damira Orlića i Biljane Torić, koju je na Festivalu glumca zamijenila Olivera Baljak. Nagrada je ujedno pozivnica za sve Riječane koji još nisu odgledali predstavu koja zrači dobrom atmosferom i pozitivnom energijom, karakteristikama koje se danas tako rijetko susreću u Hrvatskoj. Riječki glumci Dražen Mikulić, Zrinka Kolak Fabijan i Alen Liverić s nagradama su se vratili i s Dana satire u Zagrebu. Nagrade su dobili za uloge u predstavi Komšiluk naglavačke koja je proglašena najboljom predstavom, a nagrađeni su i redatelj Saša Anočić i autorica Nina Nuić.
Mir vama, predstava Gradskog kazališta lutaka Rijeka, predstava koja je na domaćem riječkom terenu ocijenjena promašajem zbog dramaturški neprimjerene obrade biblijske tematike, nagrađena je za likovnu i glazbenu kreaciju na Naj, naj, naj festivalu Gradskog kazališta Žar ptica u Zagrebu. Nitko nije prorok u vlastitoj domovini!, komentirala je uspjeh svojeg kazališta ravnateljica Ljerka Galić.
Jedan od najbogatijih ljudi svijeta i prvi čovjek cirkusa Formule 1 – Britanac Bernie Ecclestone i njegova supruga Riječanka Slavica Radić ipak neće kupiti grobnicu obitelji Whitehead na Kozali, kao što su prošlog proljeća pisale hrvatske novine. Nekonzumirana grobnica engleskog industrijalca iz 19. stoljeća spomenik je kulture koji gradske vlasti, naravno, nisu željele prodati, već se pregovaralo o dugoročnom najmu. Jednoj od najbogatijih svjetskih obitelji to međutim nije odgovaralo, pregovori nisu urodili plodom, a s tim je zaključena i priča (nerealna?) koja se godinama provlačila riječkim Korzom kako bi Ecclestone mogao dovesti utrku Formule 1 na grobničku pistu. Barem do daljnjega Automotodrom Grobnik i ljubitelji mirisa benzina zadovoljit će se utrkama motora u europskoj konkurenciji.