Jedna od rečenica s kojima je Mladen Delić, znameniti hrvatski sportski reporter ušao u legendu, glasila je: Ljudi moji, je li to moguće?.... Izgovorio je tu rečenicu prije dvadeset godina na Srednjem Jadranu, u Splitu, kada na Sjevernom Jadranu, u Rijeci, još nitko ozbiljan nije mogao ni razmišljati, a kamoli predložiti da se na riječkom Trsatu, na području koje zauzima vojarna, izgradi nova bolnica i sveučilišni kampus. Tada, prije dvadeset godina, o tome se moglo možda samo maštati. Tih osamdesetih godina prošlog stoljeća, nekoliko godina nakon što je Split dobio brojne sportske objekte, Zagreb je uoči Univerzijade zasjao punim sjajem. Rijeka, tada po broju stanovnika drugi grad u Hrvatskoj, iako gospodarski vrlo jaka, bila je ofarbana u sivo. Završen je najzad Istočni izlaz, toliko spominjan da se i jedan od riječkih rock-bandova tako nazvao, izgrađen je Pravni fakultet, prva, do sada i jedina nova fakultetska zgrada nakon Drugog svjetskog rata u Rijeci, i jedna je nova poslijeratna srednjoškolska zgrada do današnjeg dana sagrađena, posljednja bolnička ustanova izgrađena državnim novcem bila je i još uvijek jest bolnica na Sušaku građena između dva svjetska rata za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, riječka se obilaznica gradila godinama, da ne kažemo desetljećima, a o nekim novim investicijama nije bilo puno govora. Gotovo sve što je u gradu do tada nakon rata izgrađeno gradilo se novcem Riječana, samodoprinosom.
Danas, dvadeset godina kasnije, Mladen Delić odavno je u mirovini, ali Riječani se sve češće sjećaju njegove rečenice: Ljudi moji, je li to moguće? Gotovo u nevjerici, po prirodi skeptični i sumnjičavi, vrte glavom gledajući ogromne novinske naslove: Rijeci nova bolnica od 300 milijuna eura. Tko će dati novac? Država, najvećim dijelom. Ljudi moji, je li to moguće?
Nema nažalost više parka ni dječijeg igrališta, ali nema više ni močvare u sredštu grada. Jedno od brojnih gradilišta u Rijeci - garaža ispred Filozofskog fakulteta |
Rijeka je dobila još jedan lijepi trg, onaj ispred Teatra Fenice, popločan velikim kamenim pločama. 
Prostor ispred kina uz željezničku prugu nije više na kraju grada već je poveznica Pomerija i Dolca. Istina, da bi se te dvije ulice u potpunosti povezale, potrebno je izgraditi još produžetak stubišta do Pomerija što će, po svemu sudeći, pričekati do izgradnje poslovno-stambenog kompleksa iznad vječno prazne garaže Zagrad (sat parkiranja – 6 kuna), koji se, protivno svim najavama, još uvijek nije počeo graditi. Dovršeno stepenište koje povezuje Zagrad i Teatro Fenice , lift i popločenje trga financirao je u cijelosti Grad.
I dok se u Rijeci, nekadašnjem jakom industrijskom središtu, na prste mogu nabrojiti tvrtke značajne na nacionalnoj razini, iz Europe stiže iznenađujuća vijest kako je jedna tvrtka iz Gorskog kotara, točnije iz Čabra, svrstana među 25 najjačih multinacionalnih kompanija srednje i istočne Europe. Riječ je o čabarskoj tvrtkiDrvna industrija Finvest koja je među 25 najjačih svrstana zbog 22 milijuna dolara koje posjeduje u inozemstvu. Od hrvatskih tvrtki među izabranima našli su se i Pliva, HEP, Podravka i Croatia Airlines, a uz pet hrvatskih tvrtki na listi 25-orice našlo se još pet ruskih, sedam slovenskih, četiri mađarske, dvije rumunjske i po jedna estonska i poljska tvrtka. Tvrtke su na UNCTAD-ovoj listi rangirane prema vrijednosti imovine i broju zaposlenih koje imaju u inozemstvu.