| 
Marijan Derenčin u mladim danima |
Slučaj Marijana Derenčina na neki je način poučan i paradigmatičan. Na njemu se vrlo lijepo može pokazati kakav je naš odnos prema lokalnim i nacionalnim velikanima, odnosno, što smo učinili s valorizacijom Rijeke u okviru naše nacionalne kulture. Stojimo, naime, kao što je to u nas uobičajeno, prilično loše. Taj veliki Riječanin i veliki Hrvat, čovjek na kojega bismo morali biti ponosni i dičiti se njime, današnjim Riječanima, ali i većini drugih Hrvata, nažalost, gotovo je nepoznat. Reklo bi se, na temelju toga odnosa, da nije posebno važan, gotovo bismo mogli zapitati je li uopće i postojao. A postojao je i djelovao u ovom gradu, pripadao dušom i tijelom riječkim Hrvatima, borio se za njihovu „stvar” u najtežim trenucima, kada je i sam njihov opstanak bio ozbiljno doveden u pitanje. Hrvatski građanski kulturni krug stare Rijeke, kojem je on pripadao, danas je nedovoljno poznat, slabo istražen i uglavnom zaboravljen.
Uistinu je paradoksalno i nevjerojatno da se riječkim Hrvatima u našoj povijesnoj znanosti i literaturi, barem u posljednjih dvadesetak godina, poklanjalo toliko malo pozornosti. Pisalo se o svemu mogućem i nemogućem što je imalo hrvatski nacionalni predznak, ali o Rijeci, posebno o riječkim Hrvatima, još uvijek nemamo ozbiljnijih znanstvenih studija ili monografija. Ovo teško možemo objasniti, ponajmanje pak razumjeti. Stotinu i deseta obljetnica njegove smrti dobra je prigoda da se podsjetimo na ovoga znamenitoga i zaslužnoga sugrađanina.
...