Nakon završetka I. svjetskog rata došlo je do velikih promjena na području Austro-Ugar ske Monarhije koja je prestala postojati. Hrvatski sabor raskinuo je sve državno-pravne veze s Austro-Ugarskom, te istodobno, 29. listopada 1918. proglasio Državu Slovenaca, Hrvata i Srba. Nova je država nastala od ozemlja bivše Austro-Ugarske na kojima su živjeli južnoslavenski narodi. Zbog složenih političkih odnosa i bez međunarodne podrške ta je država opstala samo mjesec dana. Kraljevina Srbija bila je na pobjedničkoj strani u netom završenom ratu i zbog toga bila je u poziciji da diktira uvjete. U Beogradu je 1. prosinca 1918. srpski regent Aleksandar Karađorđević proglasio novu državu – Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. do 1941. Kraljevina Jugoslavija).
Plakat II. sleta Sokola na Jadranu i VIII. sleta Sokolske župe
Sušak – Rijeka 1933. |
Proglašenjem nove južnoslavenske države nisu riješena sva teritorijalna pitanja. Talijanska vojska ušla je odmah nakon rata u Pulu i Zadar, a pitanje statusa Rijeke postaje veliki međunarodni problem. U jeku spora između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije, međunarodne sile zagovaraju uspostavu nezavisne „tampon“ države. U periodu velike konfuzije priliku je iskoristio talijanski pjesnik i vojni časnik Gabriele D’Annunzio, koji 12. rujna 1919. zaposjeda grad s oko 2500 talijanskih vojnika. Kao odgovor na tu situaciju Sušak je 23. listopada 1919. proglašen gradom u Kraljevini SHS. No usprkos tome, talijanska vojska, koja je u međuvremenu okupirala Sušak, ostat će u gradu sve do ožujka 1923. Nakon što su 12. studenog 1920. Kraljevine Italija i SHS potpisale Rapallski ugovor nastaje Slobodna Država Rijeka, koja će opstati četiri godine. Prema Rimskom ugovoru iz 1924. g. Kraljevina Italija anektirala je veći dio Riječke države, a Sušak, koji postaje dio Kraljevine SHS, dobiva Deltu i luku Porto Baroš. Takva podjela ostat će sve do talijanske okupacije u II. svjetskom ratu.
RAZVOJ SOKOLSKOG POKRETA U KRALJEVINI SHS / JUGOSLAVIJI
Nakon završetka rata i stvaranja nove države stekli su se uvjeti za osnivanje jedinstvene sokolske organizacije. Tome je prethodio pokušaj osnivanja Jugoslavenskog sokolskog saveza u lipnju 1914. u Zagrebu. Tom su prilikom predstavnici Hrvatskog sokolskog saveza, Slovenske sokolske zveze, Saveza srpskih sokolskih društava i Srpske sokolske župe Krajiške donijeli načelne zaključke oko ujedinjenja, ali je na tome ostalo zbog početka rata. Krajem 1918. došlo je do obnove rada Hrvatskog sokolskog saveza sa sjedištem u Zagrebu. Započelo se ponovnim ustrojem predratne sokolske organizacije.
Paralelno se pristupilo pripremama za ujedinjenje sa srpskim i slovenskim sokolskim savezima. Tadašnje političko ozračje nije ostavilo velik izbor hrvatskim sokolašima jer je veći dio članstva podržao ideju jedinstvene sokolske organizacije, iako je bilo i drugačijih mišljenja.
...