Postoje mjesta na koja rado odlazim. Jedno od takvih mjesta svakako je i čedna trsatska kapela sv. Nikole na vrhu stubišta kojim se silazi s brda prema gradu Rijeci. Premda sam ondje već bio nebrojeno puta, čini mi se da tu malu zavjetnu kapelicu od tesana kramena, sa šiljatim lukom, kamenim križem na krovištu i još uvijek vidljivim drevnim glagoljskim natpisom uvijek doživljavam na drugačiji način. Obilazeći je osjećam se hodočasnički radosno jer oko nje postoji nekakav neobjašnjiv serafimski mir i svjetlost. Pogled na Rijeku i Kvarnerski zaljev s ovoga je mjesta osobito impresivan. Prema Historiji Tersattani Franje Glavinića tu je kapelu na čast sv. Nikoli, zajedno s glasovitim trsatskim stubištem, dao sagraditi 1531. godine Petar Kružić, gospodar Lupoglava u Istri, kapetan Klisa u Dalmaciji. On je to izgradio jer se, ploveći često Jadranskim morem, zavjetovao sv. Nikoli kao zaštitniku pomoraca.
Dogodilo se to u vrijeme kada je u Rijeci još uvijek djelovala glagoljska tiskara biskupa Šimuna Benje Kožičića; neposredno nakon donošenja novoga gradskoga statuta, kojeg osobno potvrđuje ugarsko-hrvatski kralj Ferdinand I. Iste te 1531. godine turski martolozi upali su u Loški Potok, poplijenili ga i odveli u ropstvo više od polovice podložnika vlastelina Bernardina Ričana; umro je švicarski reformator Ulrich Zwingli; osnovan je Schmalkealdenski savez protestantskih knezova i gradova protiv katoličke politike cara Karla V.; a španjolski konkvistador Francisco Pizarro na prijevaru je zarobio Atahualpu, vladara države Inka u Peruu, nemilosrdno pritom pogubivši nekoliko tisuća Indijanaca.
Ugledavši svijet koju godinu prije Krbavske bitke, Petar Kružić bijaše u neku ruku predodređen za tragičnu ulogu hrabroga ratnika čiji život protječe u trajnim krvavim obračunima. Proslavljeni taj junak svakodnevno je bio izložen neopisivom nasilju i najvećim okrutnostima, iz okršaja u okršaj vješto izmičući protivničkoj sablji, boreći se poput kakva srednjovjekovnoga viteza za račun rimskoga pape i austrijskoga kralja, ratujući uspješno s Turcima i Mlečanima. Položaj njegov bio je ugrožen nedostatkom stalne potpore bez koje će on kao zapovjednik, zajedno sa svojim gradskim posadama, djelovati u ekstremno teškim i pogibeljnim uvjetima. U pravilu je bio prepušten sam sebi, brinući se o novcu, streljivu i hrani za vojnike iz vlastitih sredstava.
Trsatske stube s kapelama, fotografija koloriranog crteža iz 1728. godine
Spomen-ploča na početku Trsatskih stuba