Naš posljednji
U srijedu, 1 marta o. god., sahranjen je u svom rođenom Vrbniku naš posljednji istarski Vođa, dr. Dinko Trinajstić. O njemu, naročito o njegovu radu u Istri, pisale su mnoge naše novine. O njegovim zaslugama bilo je govora lanjske godine i u ovom našem listu: svi mi, koji smo o njemu pisali, isticali srno u prvom redu njegov rad prije rata.
Manje je poznat njegov rad u emigraciji, u vrijeme rata. A ipak i taj njegov rad sačinjava jedno poglavlje, koje našem mrtvom Vođi služi uvelike na čast. Poznato je, kako je već u početku god. 1915 dr. Trumbić, koji se tada nalazio u Rimu, izrazio želju, da bi se dvojica trojica istaknutih lica preselila iz domovine u Rim. To da je za njega od neizmjerne važnosti, on da potrebuje »u prvom redu raprezentanata naroda, ljudi, opremljenih auktoritetom, koji proističe iz njihova predratnog rada na narodnom polju i koji će glavom moći da uvjere Antantu, da rad emigracije nije individualno djelo, nego izraz volje cjelokupnoga naroda«. .....
Petar Zrinski i more
Povodom godišnjice mučeničke smrti Zrinskog i Frankopana
Nesretna žrtva odurne austrijske perfidije, naš veliki narodni mučenik i slavni junak grof Petar Zrinski, dolazio je često u Bakar, u Kraljevicu, na svoja dobra u Primorju, da vidi, kako se njima upravlja i da se naužije mora. On je često i putovao tim morem: u Italiju, u Loret, a naročito u Mletke. Bio se spremio da zaplovi lađom i u Kandiju i da se stavi na stranu Mlečana protiv Turčina, ali mu to spriječiše oni u Beču. Petar Zrinski, auktor prepjevane »Adrianszkoga mora Syrene« odbio se i jednom na more, da na njemu ratuje. To bijaše god. 1654. Tom prilikom otisnuo se gotovo do Boke kotorske, gdje je zarobio jedan turski brigantin, koji je tada predao zadarskom zapovjedniku, dok je od Kotorana za taj svoj junački čin dobio dragocjenu sablju. Zavidni njemački generali tužili su ga i za to u Beč, kamo je pozvan da se opravda, ali mjesto u Beč, naš je junak otišao u Krajinu da se bori protiv Turaka, koji su upravo uto bili provalili. .....
Šezdesetgodišnjica jednog mornarskog sina
Milan Marjanović (1879—1939)
Stara kula na tvrdom istarskom kamenu, drevni Kastav, dao je našem narodu lijep broj slavnih imena. Dala ih je i čitava Kastavština, onamo od Rukavca, rođenog kraja prof. Matka Mandića, dala ih je Halubaljština, uži zavičaj braće Baštijana i onamo nešto više Klana, rođeno mjesto dra. Laginje. Svi su ti naši odličnici bili više manje povezani među sobom, i ostali su nam takovi u pameti. Milan Marjanović se jedini odvaja od njih i to oštro; on stoji po strani sam kao ono i zvonik sv. Jelene kastavske. Sam i velik — jedan od najvećih, što ih je Istra rodila. Već je njegov pokojni otac, čovjek mora i kraja, skretao na sebe pažnju zdravom i bujnom duhovitošću svojom. Još se jače doimala mati, a doima se i sada kao, časna starica. Svaka majka želi vidjeti svoga ta što prije negdje namještena, u nekoj službi, nekom položaju. .......
Dvadeseta godišnjica bakarske nautike
Tiho i neprimjetno — kao i svi jubileji i značajni datumi, koji su u vezi s ovim našim kršom, s ovim našim morem, prolazi i taj jubilej: dvadeseta godišnjica bakarske nautike.
Da pripovijedamo o njoj? — Ta, bivši njeni đaci raštrkani diljem čitave naše otadžbine, na svakojakim položajima —njeni đaci, što se u dalekom svijetu prodičiše vrlinama i znanjem, koje stekoše u njoj, — živa su njena historija. Ipak, svaki od njenih đaka zauzima svoj položaj u životu zahvaljujući sposobnostima, koje mu je bakarska nautika pomogla razviti, — da stvori od njega čovjeka, stvaraoca, idealista; da u njemu razvije i raširi onu ljubav prema plavom moru i rodnom kraju, što je nekada tinjala duboko zapretana u dječijoj mu duši.
Bakarska je nautika u tih dvadeset godišta postala sastavni dio Bakra i njegove šire okolice od Kostrena do Kraljevice i Hreljina. Raspolažući u prvim počecima vrlo skromnim i siromašnim sredstvima, potpomagana jedino rodoljubnim žarom bakarskih principala i kapetana, produbila je kroz decenije duboke i čvrste temelje — čvršće no granitna stijena, — temelje ljubavi prema moru i mornarskom pozivu, prema svojem narodu i velikoj ujedinjenoj otadžbini. Pa i stoga, ovaj će jubilej što dolazi i prolazi, pokazati, kako se neprocjenjivim dugogodišnjim prosvjetnim radom ovog zavoda na svijetlim i dičnim primjerima prošlosti, na slavi i veličini napretka pomorstva Bakra i kvarnerskih mjesta, stvaraju nove generacije pomoraca svijesne položaja, koji su zauzimali ponosni njihovi pretci. ........