UVOD
Drugi svjetski rat, koji je 1939. godine zahvatio Europu, nije obišao ni Kraljevinu Jugoslaviju, koja je u kratkotrajnom travanjskom ratu doživjela potpuni poraz, što je imalo za posljedicu njen potpuni raspad i nestanak. Sile osovine – Njemačka i Italija, kao i njihove saveznice Mađarska, Rumunjska i Bugarska podijelile su među sobom veći dio teritorija bivše kraljevine, dok je na području središnje Hrvatske, s vrlo malo morskog područja, dopušteno osnivanje Nezavisne države Hrvatske, sa marionetskom vladom na čelu s Poglavnikom Antom Pavelićem. Rimskim ugovorima, potpisanim 18. svibnja 1941., između NDH i Kraljevine Italije, definirano je teritorijalno razgraničenje između dviju država. Prema navedenim ugovorima, koje su potpisali Pavelić i Mussolini, Italija je dobila gotovo cijelu Dalmaciju, i to: područje Zadra, Šibenika, Splita, otoke Rab, Krk, Vis, Lastovo, Korčulu, Mljet i mnoge druge manje otoke, zatim Boku Kotorsku te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.
Kraljevica se tako našla uz granicu područja NDH i Italije, jer su nova državna granica i granični prijelaz s Italijom uspostavljeni na samom sjevernom rubu naselja Bakarac. Prve ratne godine koje su uslijedile nisu u Kraljevici ostavile značajnijeg traga koji se povezuje s ratnim razaranjima od zračnih napada jer su vojne aktivnosti talijanskih snaga i NDH bile usmjerene prvenstveno protiv partizanskog pokreta, koji je djelovao u dubini teritorija. Zračne snage Kraljevine Italije te zrakoplovstvo NDH u to vrijeme posve su gospodarile nebom nad Hrvatskim primorjem, a njihove su se zadaće prvenstveno odnosile na zračnu potporu protupartizanskim operacijama koje su provodile jedinice na zemlji na području Gorskog kotara, Like i Korduna.
Međutim, tijekom ljeta, a osobito jeseni 1943. godine, ratna situacija na području Zapadnog Sredozemlja počela se temeljito mijenjati. Iskrcavanjem Saveznika na Siciliju te potom na talijansko kopno, a osobito kapitulacijom Italije 9. rujna 1943., stvoreni su uvjeti za početak savezničkih zračnih napada na područje uzduž istočne obale Jadrana. S vremenom su se ti zračni napadi proširili na cijelo područje Balkana, pa se ujesen 1944. i Kraljevica našla na popisu ciljeva savezničkih bombardera iz baza u Južnoj Italiji. U nekoliko bombardiranja, čiji se detaljniji opis daje u nastavku ovog rada, došlo je do velikih razaranja koja se nisu ograničila samo na područje brodogradilišta i luke kao glavnih ciljeva savezničkih bombardera, već je stradalo i šire gradsko područje. 
ZRAČNI NAPADI
U kratkotrajnom ratu kojega su Sile Osovine pokrenule protiv Kraljevine Jugoslavije, Kraljevica nije igrala aktivnu ulogu budući da u njoj nije bilo nikakvih vojnih postrojenja osim manje pozadinske postrojbe kopnene vojske smještene u dvorcu Frankopan. Iz tog je razdoblja poznata jedna zračna fotografija snimljena iz njemačkog izviđačkog zrakoplova 11. travnja 1941., pod nazivom Hafenanlagen von Kraljevica, koju po prvi puta objavljujemo. Na njoj se vide prazni navozi brodogradilišta kao i prazan dok, više manjih brodica vezanih u luci, a na gatu uz upravnu zgradu brodogradilišta jedan parobrod i neki manji brod veličine trabakula. Također se vidi da je jedan manji brod vezan na glavi glavne kraljevičke rive, kao i da u luci nema nikakvih aktivnosti. U to je vrijeme već došlo do općeg urušavanja otpora i početka rasula jedinica Kraljevske jugoslavenske vojske, tako da je očito nadležno njemačko zapovjedništvo ocijenilo da bombardiranje kraljevičke luke i brodogradilišta nije potrebno.
...