Priču o mesnoj industriji Sušaka i Rijeke, od davnine do danas, ispričao nam je Veljko Margitić, danas 96-godišnjak koji svoje umirovljeničke dane provodi u Domu umirovljenika na Kantridi. Prisjećajući se pedesetih godina 20. stoljeća, još uvijek iznimno vitalan i oštrouman, Veljko Margitić kaže da ga je ponukao na javljanje tekst Velida Đekića u Sušačkoj reviji o sušačkoj Ledani, pogonu za proizvodnju smrznute vode, koja je sve do 1962. godine bila u sastavu poduzeća Mesar u kojem je on radio. Kada je već tako lijepo opisana sušačka ledana i hladiona, mislio sam da bi bilo dobro spomenuti i zabilježiti od zaborava i led i ledanu i na riječkoj strani, u sklopu klaonice koja je počela s radom 1905. godine. U to se vrijeme led prevozio zaprežnim kolima s konjima, a tek kasnije autima, podsjeća Margitić koji je od 1956. godine radio u mesnoj industriji, prvo u Puli, zatim u Rijeci, i to na raznim rukovodećim mjestima. Najprije je bio direktor tvrtke Mesar na Sušaku, kasnije rukovoditelj raznih odjela, a posljednja mu je funkcija direktora trgovine Mesokombinat, prije umirovljenja 1976. godine. Mesokombinat je osnovan 1962. godine spajanjem poduzeća Izvor, Mesar i riječke klaonice. Zanimljivo je da je Margitić od samih početaka svoga rada počeo prikupljati materijale o tim tvrtkama i da mu je u pretraživanju arhiva pomoglo stotinjak suradnika kako bi izložbom obilježili stoljeće riječke klaonice na Školjiću. Naime, Mesokombinat je 1997. godine kao stečajnog dužnika preuzela varaždinska Vindija, koja se također potrudila da se ta visoka obljetnica obilježi u prostoru njihove tvrtke u Ružićevoj ulici u Rijeci. Margitić je inicijator i glavni prikupljač građe za izložbu, dok su mu suradnici u njezinom pripremanju bili Nikola Brozović, Ivo Marendić i Veljko Vrzić.
Prema Margetićevom kazivanju, još davne 1762. godine mogu se pronaći podaci o prvoj komunalnoj klaonici u Rijeci. Kao prvu lokaciju riječke klaonice kroničari navode mjesto u blizini Rječine, na početku današnje Vodovodne ulice. Tada je i ulica dobila ime po klaonici – La strada del Macello (Klaonička cesta).
| 
Vremešni gospodin Veljko Margitić U Domu umirovljenika na Kantridi |
Prvi projekti za klaonicu na Školjiću
Više napisa i popratnih crteža 1888. godine spominje jednu klaonicu na lokaciji otočića Zvir, na kraju današnje Vodovodne ulice (tadašnje Ulice mlinovina) nasuprot Tvornice papira. Kako je bila derutna, odlučeno je da se na toj lokaciji izgradi nova. Napravljena je dokumentacija i kad su već započeli radovi, utvrđene su manjkavosti tog prostora, uz ostalo nedovoljna površina i prijeteće poplave. Upravo su poplave požurile gradsko poglavarstvo da prihvati prijedlog direktora klaonice da se 1898. godine proizvodnja preseli u stambenu zgradu na posjedu što je otkupljen od Superine. Taj posjed, kao i posjedi otkupljeni od Sriće i Kollera, postali su uporište klaonice na Školjiću. Početak rada na lokaciji Školjić naveden je u dokumentu u kojem piše: Gradski građevinski odjel obaviještava slavnu gradsku upravu da budući se privremena gradska klaonica 28. studenoga 1898. godine morala preseliti u jednu prostoriju u prizemlju zgrade ex Superina, na Školjiću, zbog izvanredno nabujale Rječine koja je neko vrijeme onemogućila ulazak u staru klaonicu Zvir, hitno su obavljeni najnužniji radovi i adaptacija u spomenutom lokalu, te se u vezi s tim prilaže ovom izvješću odgovarajući račun od poduzeća izvršitelja Francesca Claricha.
Veliki poslovi za koje nije bilo dovoljno radnika zahtijevali su iznimne mjere, za koje je tadašnji direktor Munih morao tražiti odobrenje „slavnog poglavarstva grada“. Tako u pismu upućenom 27. svibnja 1900. godine moli da mu poglavarstvo odobri jedan dan u tjednu za generalno čišćenje u klaonici. Naime, u uvjetima u kakvim se radilo, nije bilo drugog načina da se uz redovni posao obavi deratizacija i ostalo čišćenje. Predložio je da se za to odobri nedjelja, kada je bilo manje klanja. Povratnim dopisom, od 19. lipnja iste godine, poglavarstvo je prihvatilo zahtjev direktora, pa je nedjelja i službeno određena kao dan rezerviran za generalno čišćenje. O tome je poglavarstvo putem oglasa obavijestilo sve zainteresirane navodeći da se nedjeljom neće obavljati klanja niti pružati druge usluge.
Bilo je dosta primjedaba raznih ministarstava na nacrte nove klaonice. Jednu od njih uputio je savjetnik Ministarstva unutarnjih poslova i trgovine, 7. listopada 1899. godine, i to predsjedniku grada Rijeke. U pismu se ističe da se projekt nove klaonice prihvaća, uz neke primjedbe. Ministarstvo trgovine smatra da se životinje lako mogu prevoziti željeznicom, s tim da se Državne željeznice spoje s klaonicom. Navodi se da se promjenom mjesta glavnog ulaza u produžetku može napraviti ulaz-most, kojim bi dolazila sitna stoka iz Hrvatske, iz općine Sušak. Ministar preporučuje da se osigura da svi sanitarni čvorovi imaju dovoljno svjetla i ventilacije, kao i da svi objekti za bolesnu stoku i konje budu dalje od klaonice. Upozorava se na ekonomičnost postavljanja spremnika za vodu te spajanje na vodovod Ciotta. Postavlja se pitanje zašto je troškovnik za gradnju klaonice povećan s 410.516 na 432.406 fiorina. I na kraju se preporučuje podizanje jednog kredita.
...