1. Utemeljenje Talijanskog nacionalnog vijeća i počeci djelovanja
Malobrojni autori koji pišu o Rijeci u danima nakon raspada Dvojne monarhije, spominju sukob ingerencija hrvatskog i talijanskog nacionalnog vijeća u pitanju preuzimanja vlasti nakon povlačenja poslednjeg guvernera iz Rijeke.
Talijanski autori, iako brojniji, također usputno spominju Consilio Nazionale Italiano (Talijansko nacionalno vijeće, nadalje TNV) kao organ čiji je program bio aneksija Rijeke Italiji.
Međutim, nedavno su u Rimu objavljeni zapisnici rada Talijanskog nacionalnog vijeća (nadalje TNV). Objavio ih je vlasnik ‒ Društvo za fumanske studije.
Ekskluzivno vlasništvo ovog društva nad zapisnicima rezultiralo je time da je rad TNV do sada bio potpuno nepoznat istraživačima. Riječ je, međutim, o jednom važnom, iako nelegalnom organu, koji je obnašao vlast i bio intenzivno angažiran na brojnim kontinuiranim i raznovrsnim zadaćama podređenim osnovnom cilju-aneksiji Rijeke Italiji.
Prema talijanskom autoru Paolu Venanziu, TNV je utemeljen u noći između 16. i 17. X.1918. u jednoj maloj sali sjedišta društva Società Nautica Eneo. Glavni promotor osnivanja Društva bio je ugledni odvjetnik i član lože Sirius Salvatore Bellasich, koji je ujedno postao i njegovim tajnikom.
Na jednoj od prvih sjednica Talijanskog nacionalnog vijeća , održanoj 30.XI.1918., popisani su svi njegovi članovi, njih ukupno 223. Taj se broj može smatrati identičnim s brojem pristalica aneksije Rijeke Italiji.
Između ovih članova izabran je prvi Upravni odbor. To je tijelo na početku imalo samo sedam članova ( Protocollo I., od 21.XI.1918.), da bi, od studenog 1918. godine, za članove Upravnog odbora bilo nominirano još osam članova, te je Upravni odbor do kraja 1918. godine imao petnaest članova. Članovi prvog Upravnog odbora bili su najaktivniji političari Rijeke, često i najistaknutiji članovi riječke lože Sirius i nekadašnji članovi iredentističkog udruženja Giovine Fiume. Oni će u sljedećim mjesecima igrati vrlo važnu ulogu. Riječ je o: Antoniju Viu, jun., Andrei Ossoinacku, Giovanniju Rubinichu, Johnu Stiglitzu te onima koji nisu pripadali loži : Luigi Nicolich, Francesco Gilberto Corosacz, Gino Sirola i Ugo Venuti.
...