Rijeka na početku Prvog svjetskog rata
Rijeka je bila grad srednje veličine ugarskog dijela Monarhije, industrijski razvijen i dobro povezan sa svojim zaleđem. Budući je bio jedina luka Ugarske, u opremanje luke i grada za sjedište pomorske trgovine investiran je snažan međunarodni kapital, za koji je modernizirano mađarsko plemstvo zadužilo svoj posjed pod nepovoljnim uvjetima kod njemačkog krila kreditne banke Rotshild.
Za sve poslovne ljude Grada, ali i međunarodnih poslovnih subjekata, svake je godine tiskan vodič u kojem su, osim adrese tvrtki, konzulata, ali i drugih poslovnih subjekata, objavljene adrese, telefonski brojevi te druge poslovnim ljudima korisne informacije.
Na temelju popisa iz 1911. godine Rijeka je bila grad sa sljedećim karakteristikama
Grad se okolicom pružao na 20.8 kvadratnih kilometara. To je bio prostor povijesnog Corpus Separatum, s posebnim administrativnim jedinicama-podopćinama, Plase, Kozala i Drenova
Sam grad imao je 34.199 stanovnika, podopćine Kozala 6.225, Drenova 1.580 i Plase 8.025, stanovnika, sveukupno 49.608 stanovnika.
Rijeku su s obzirom na dominantne djelatnosti naseljavali državljani drugih država i pripadnici drugih nacija, te je grad bio sjedištem višejezičnog i višenacionalnog stanovništva.
Prema atributu l’ingua d’uso (jezik koji se koristi), nacionalni sastav samog grada Rijeke 1911. godine imao je sljedeće karakteristike: Talijani - 23,283, Hrvati 15.734, a za njima su slijedili, Mađari 3.619, Nijemci 2.476 i ostali.
Temeljem vjerske pripadnosti, najviše je bilo katolika, zatim Židova - 1.499.
U gradu je poslovalo devet banaka, tri koje su imale sjedište u Beču (1) i Budimpešti (2), a ostale u Rijeci, s ukupnim kapitalom od više milijuna u obveznicama i novčanicama raznih zemalja.
U Rijeci je 1911. djelovalo sedamnaest konzulata, ali su konzularne poslove obavljali počasni konzuli – Riječani, osim konzulata Rusije, Turske, Italije i SAD-a, čiji su konzuli bili državljani spomenutih zemalja.
Početkom rata situacija s konzulatima korjenito se mijenja. Naime, Prvi svjetski rat započeo je objavom rata Austro-Ugarske Srbiji 28. srpnja 1914. Već narednog mjeseca mnoge su zemlje ušle u rat, tako da se može smatrati da je tijekom kolovoza 1914. započeo Prvi svjetski rat.
Kolovoza 1914. Njemačka i Austrougarska objavile su rat Rusiji, Njemačka Francuskoj i Belgiji, Velika Britanija Njemačkoj, a Francuska, Rusija i Velika Britanija, Turskoj.
Od velikh sila, neutralne su bile samo Italija i SAD.
Zbog objave rata Rusiji, iz Rijeke se morao najprije povući konzulat Rusije koji je u gradu djelovao punih sto godina. Veleposlanstvo carske Rusije je već 31. VII. 1914. moralo napustiti Beč, skupa s tajnim arhivom i preostalih 5.000 kruna.
Odmah zatim je – točno 2. kolovoza 1914., ministar unutarnjih poslova Austro-Ugarske Monarhije zabranio svim konzulatima, pa tako i u Rijeci, primati i odašiljati telegrame, tako da je grad praktično ostao bez kontakta s okolicom.
Zabranjen je i list autonomaša La voce del popolo 4. listopada 1914. s obrazloženjem da je stajalište lista protivno Kraljevini i vojsci.
Sjedinjene Američke Države proglasile su neutralnost 4. kolovoza 1914., te njihovom konzulatu nije prijetio otkaz. U to vrijeme je američki konzul bio Benjamen E. Chase. Konzulat se nalazio na adresi Viale Francesco Deak 10., a zamjenik konzula bio je Riječanin Attilio Clementi.
Attlio Clementi je bio značajna, iako, u biti tajnovita ličnost. On se još 1908. godine pojavljuje u izvještaju generalnog konzula iz Budimpešte (nečitkog potpisa) Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a u kojem opisuje personal zaposlen u pomorskom odjelu Generalnog konzulata detaširanom u Rijeci.
Konzul javlja da je on prethodno zaposlio Clementia, a zatim ga je preuzeo i konzularni agent Moriarty kao Talijana koji zna hrvatski. S obzirom da je riječ o konzularnom agentu, vjerojatno je Clementi radio kao prevoditelj prilikom inspekcije putnika na brodovima koji su prevozili iseljenike s polaskom iz riječke luke.
U jednom kasnijem izvještaju konzula S. H. Shanka, od 27. svibnja 1914., prema kojem on privremeno Clementia imenuje za svog zamjenika, piše da je Clementi bio rođen u Rijeci, tada je imao 29 godina i bio oženjen. Clementi je živio 4,5 godina u SAD-u i u potpunosti sposoban obavljanjati agencijskih dužnosti. Osim hrvatskog i engleskog, govori talijanski, njemački i francuski, reklo bi se tipičan obrazovan Riječanin!
Clementija tijekom sljedećih godina, uključujući i godine tijekom Prvog svjetskog rata, osim u vezi s ruskim konzulatom, nalazimo i u dokumentima talijanskog konzulata u Rijeci, te se može pretpostaviti da je on prenosio informacije iz jednog konzulata u drugi. Najvažnije je, međutim, bilo da su to konzulati zemalja Saveznica, odnosno Antante.
S obzirom na iznesene osobine Clementija, naša je pretpostavka da on nije samo prikupljao informacije iz Rijeke u korist američkog konzula, već je izvještaje pisao i slao u Budimpštu, u Generelni konzulat SAD-a s potpisom konzula u Rijeci. Ovu hipotezu potvrđuje i podatak da američki konzuli nisu znali talijanski jezik, stanovali su u Opatiji i nisu se mogli neopaženo kretati ulicama tako skučenog grada kakva je bila Rijeka. Osim toga, državne vlasti Rijeke, u rukama Mađara, početkom rata ometale su i špijunirale konzule i rad konzulata u cjelini, na što se američki konzul u Rijeci već 22. XII. 1914. požalio guverneru Rijeke i Hrvatskog primorja grofu Stefanu Vikenburgu (Stephen Wickenburg) jednim pismom.
...