RANO BRITANSKO RAZDOBLJE
(1932.-1938.) Uz financijsku pomoć svog oca Hermana, Schild je stigao u Nacionalni institut za medicinska istraživanja u Hampsteadu, u listopadu 1932. godine. Imao je tada najmanje tri razloga za želju da započne raditi upravo u Engleskoj. Prvo, znao je od Gremelsa i drugih kolega o izvrsnosti britanske fiziologije i farmakologa uopće, posebice Daleovog laboratorija, u usporedbi s prilično uzdrmanim stanjem tih disciplina u tadašnjoj Njemačkoj. Drugo, ranije je posjećivao očeve engleske prijatelje i govorio je vrlo dobro engleski. Treće, britanski politički sustav privlačio ga je, čak i prije Hitlerovog preuzimanja vlasti u Njemačkoj. Isprva je bio planirao ostati u Engleskoj godinu dana, ali kada su nacisti 1933. godine preuzeli vlast u Njemačkoj, oklijevao se vratiti. Umjesto toga, nakon odlaska iz Daleova laboratorija, pridružit će se novom laboratoriju profesora Ivana de Burgh Dalyja na sveučilištu u Edinburghu, te je nastavio živjeti i dalje graditi svoju karijeru u Velikoj Britaniji.
 The National Institute of Medical Research, Mill Hill,
Hampstead, London |
Prijelaz iz Straubovog laboratorija u Daleov ostavio je na Schilda dojam da ostavlja slabo osvijetljenu sobu kako bi ušao u sunčani otvoreni krajolik. Odmah je shvatio kakvu je iznimnu uslugu dobio kada mu je bilo dopušteno tamo raditi. Oduševila ga je čudesna organizacija i, što je još važnije, snažan protok ideja koji se posvuda osjećao. Laboratorij, koji se sastojao od jedne duguljaste sobe s dva ili tri radna stola, bio je samo dio Instituta, čiji je generalni direktor bio Henry Dale. Tehnička organizacija legendarnog laboratorija F4 bila je usmjerena na Collisona, glavnog tehničara. Collison je morao biti obaviješten o svemu prethodne večeri, prije bilo kakvih planiranih eksperimenata. Sve što bi bilo potrebno za eksperiment, postavilo bi se do savršenstva sljedećeg jutra. Nije bilo preporučljivo naknadno mijenjati svoje mišljenje! Schildu je bilo teško razabrati koliko je temeljnih ideja proizlazilo od samog Dalea – koji je bio prilično zauzet, mada nikako isključivo administrativnim dužnostima, a koliko pak, od njegovih iznimnih suradnika, poput Wilhelma Feldberga i Sir Johna Gadduma. S njima je vrlo blisko surađivao pridonoseći važnim istraživanjima o analizi uzoraka adrenalina i tkiva.
Schild je smatrao Dalea osobom ogromne snage i vrlo strastvenim istraživačem. Dale je imao potpuno povjerenje u vlastite nalaze. Feldburg je rekao da je Dale radio poput astronoma. On bi izvrsno pripremio istraživanje, a zatim je učinio samo jedan ili dva eksperimenta koji su mu omogućili da pravilno riješi sljedeće pitanje. Schild je napomenuo da je Daleov razgovor bio iznimno lucidan i informativan. Razgovarati s njim o znanstvenoj temi bilo je poput lutanja sunčanim krajolikom u kojem je svaki detalj izrazito ocrtan; jasnoća, intenzitet i pouzdanost njegove misli dodajući njezin utjecaj. Dale je postigao najviše počasti. No, on je osobno ostao potpuno jednostavan, pristupačan, zainteresiran za ljude i ljubazan.
Iako se Schild u početku nije namjeravao skrasiti u Engleskoj, jer se smatrao liječnikom i nije mu bilo dopušteno raditi bez britanske medicinske kvalifikacije, odlučio je ostati u Britaniji (1933.) kad su nacisti došli na vlast. Kako mu je Dale godinu dana pružao gostoprimstvo, Schild je počeo tražiti posao negdje drugdje u Britaniji. Razgovarao je stoga s profesorom Ivanom de Burghom Dalyjem, uglednim britanskim fiziologom, koji je upravo preuzeo katedru za fiziologiju u Edinburghu. Schild mu je pisao i zamolio da mu se pridruži. De Burgh Daly velikodušno se složio, iako se upravo uselio u svoje nove laboratorije. De Burgh Daly upoznao je Schilda s problemom histamina i anafilaksije, problemom koji će postati jedan od glavnih Schildovih glavnih znanstvenih interesa tijekom života. Proveo je tri godine u Odjelu za fiziologiju radeći na problemu histamin-anafilaksije. Bavio se uglavnom svojim poslovima samostalno i dovršio posao za doktorsku disertaciju. Za to vrijeme financiran je dijelom iz Dalyjevih subvencija, a dijelom iz vlastitih sredstava. U Edinburghu je Schild završio svoj doktorat, istražujući povezanost histamina i anafilaksije, prije negoli je 1937. godine preuzeo dužnost na University College u Londonu.
Za svoje prvo istraživanje pomoću sofisticiranog ventilacijskog aparata kojeg je konstruirao de Burgh Daly, uspio je potvrditi Feldbergov nalaz da je histamin otpušten iz pluća zamorca u anafilaksiji. U narednom slijedu pokusa pokazao je da izolirana maternica zamorca postupno desenzibilizira kada je izložena supramaksimalnoj koncentraciji histamina. Nakon ispiranja, iako tkivo sada nije reagiralo na histamin, ipak je reagiralo na antigen, što ukazuje na prisutnost drugih aktivnih tvari. Te rezultate kasnije je potvrdio i Brocklehurst koji je otkrio sporo reagirajuću supstancu anafilaksije (SRSA) na University Collegeu. Schild je tada napravio dva važna biokemijska opažanja o histaminu. Pokazao je da je histamin uništio anafilaktičku „šok-supstancu”, pruživši daljnje dokaze da je bio histamin. Zatim je pokazao da histamin koji se oslobađa u anafilaksiji ne može biti izveden dekarboksilacijom ostataka histidina u antigenu, kao što je sugerirano, jer je količina histidina u minimalnoj dozirajućem albuminu iz jaja bila sasvim nedovoljna da bi se objasnio oslobođeni histamin. Schild je zatim proučavao mehanizam oslobađanja histamina, pokazujući da to nije neizravna posljedica kontrakcije glatkih mišića, jer barij i svi ostali „anafilaktoidni” agensi nisu uspjeli otpustiti histamin.
Zanimljivo u ovom radu bilo je otkriće dvostrukog djelovanja adrenalina. Pokazao je da je adrenalin imao dva inhibicijska djelovanja u anafilaktičkom šoku: opuštao je bronhijalni mišić, a također smanjio oslobađanje histamina. Schild je ovdje bio ispred svog vremena. Mnogo je kasnije njegovo opažanje preuzeo i razradio Assem.
...