SUŠAČKA REVIJA broj 119/120 klub sušačana 30 GODINA KLUBA SUŠAČANA Tamara MorićObljetnica Obljetnice su sretni, ali pomalo i sjetni događaji…..sretni zbog toga što ono u čemu sudjelujemo živi i traje toliki niz godina, sjetni zbog toga što smo mi, koji u tome sudjelujemo, toliko godina stariji, nekih više i nema među nama. 30 godina postojanja nije malo, zavidno je to vremensko razdoblje, cijela jedna mladost.....a sjećanje na dan Osnivačke skupštine, onog subotnjeg prijepodneva 11. travnja davne 1992. godine u prepunoj dvorani Sušačke gimnazije, još je toliko živo kao da se sve to dogodilo jučer. Kada su prohujale sve te godine, koliko je odonda vode proteklo pod mostovima na Rječini, koliko se lišća zazelenilo i požutilo u krošnjama kostanja pred Contom, zašto vrijeme tako brzo prolazi? Tih davnih dana su se nad Hrvatskom još uvijek nadvijali olovno-sivi, tmasti i teški oblaci rata, na bojištima diljem naše domovine još je uvelike govorilo oružje sijući zlokobnu mržnju i smrt, dok su naši hrabri ratnici polagali svoje živote u temelje države koja se stvarala.....a rađala se u mukama i stradanjima branitelja na frontu, u patnjama i nevoljama egzodusa ljudi koji su napuštali svoje kućne pragove, dok se dim uzdizao sa zgarišta i ruševina, u strahu i velikoj neizvjesnosti svih nas što će donijeti sutrašnji dan, koliko će dugo to bezumlje trajati, kakav će biti krajnji ishod tog suludog i posve nepotrebnog rata. Usprkos okrutnostima s kojima smo svakodnevno bili suočeni, gotovo u inat svim nemogućim okolnostima i teškoćama u kojima smo tada živjeli, tog sunčanog travanjskog jutra 1992., dvorana naše Sušačke gimnazije bila je ispunjena tolikom pozitivnom energijom i entuzijazmom, tolikim zanosom, poletom i oduševljenjem, tolikom vjerom i nadom u bolje dane koji će uskoro doći, da su silnice te ogromne energije vibrirale u zraku, gotovo da su se mogle materijalizirati..... Okupljeno mnoštvo ljudi ispunilo je dvoranu do posljednjeg mjesta pa su neki stajali na hodniku i stubištu ispred dvorane. Osijećala se bliskost i zajedništvo ljudi koje su snažno povezali isti domoljubni osjećaji, iste želje, nade i očekivanja, ista pripadnost ideji da se bezumlju rata treba suprotstaviti tolerancijom i dobrim djelima.....još i danas se živo sjećam osjećaja gordosti i ponosa što sam bila dio okupljenog mnoštva, naših domaćih ljudi, Sušačana i Riječana, mojih susjeda, prijatelja i poznanika, koje je tog dana povezala zajednička želja da se u teškim vremenima domovinskog rata učini nešto dobro, nešto na opću korist i dobrobit društvene zajednice. Iako se čini da je bilo jučer, teško je to vrijeme i atmosferu riječima opisati i dočarati...ali, u takvom je ozračju održana osnivačka skupština i rođen naš Klub Sušačana, prva građanska udruga u Primorsko goranskoj županiji koja će se institucionalizirati tek iduće 1993. godine. Ovog proljeća, 11. travnja 2022. Klub Sušačana je navršio punih 30 godina postojanja i kontinuiranog djelovanja. Prof. dr. Danko Pavešić, jedan od idejnih začetnika i osnivača, u svom govoru na Osnivačkoj skupštini rekao je da ideja vodilja i suština osnivanja Kluba Sušačana nije bila ništa drugo doli, cit. „narasla potreba za tim da cijela okolina osjeti da u ovom gradu postoji građanska jezgra koja je ranije živjela europskim ritmom, poštivala pravila građanskog ponašanja, i uz to, ostala vezana uz primorski kamen, uz svoj čakavski dijalekt i ponosna na vlastito stvaralaštvo i dostignuće". Ta je rečenica do danas ostala moto djelovanja Kluba, glavni pokretač svih klubskih aktivnosti. Na Osnivačkoj skupštini, u ime Inicijativnog odbora, skupu se obratio gospodin Zdravko Ćiro Kovačić, obrazlažući razloge osnivanja i ciljeve djelovanja Kluba, prve vanstranačke, neprofitne građanske udruge u našem gradu i širem okruženju. Izabran je prvi Izvršni odbor u koji su ušli Arsen Celigoj, Arsen Čabrijan, Maja Despot, Mirko Košir, Igor Koprivnikar, Raul Komen, Mladen Lenac, Boris Lukić, Danko Pavešić, Oskar Pavešić, Milivoj Perović, Andrija Randić, Igor Ružić i Vlasta Linić-Vlahović. U prvi Nadzorni odbor izabrani su Vlasta Šarinić-Griffith, Viktor Hreljanović i Ivan Šamanić. Zdravko Ćiro Kovačić aklamacijom prisutnih izabran je za prvog predsjednika novoosnovane udruge civilnog društva na čijem je čelu bio i vrlo je uspješno vodio punih 17 godina, a do svoje smrti ostao njenim doživotnim počasnim predsjednikom. U početku našeg djelovanja neki su Klub Sušačana smatrali društvom nostalgičara za vremenima koja su u nepovrat prošla, čak su neki mislili da želimo odvajanje Sušaka od Rijeke kao matičnog grada. No, ubrzo su se uvjerili da ništa od toga nije točno. Nakon osnutka Kluba jedan naš član donio je primjerak Primorskih novina od 6. veljače 1936. s objavljenim člankom o Društvu Sušačana iz kojeg smo pročitali da je već tada na Sušaku postojalo udruženje koje je imalo gotovo identične ciljeve i zadatke kakve smo i mi zapisali u našem Statutu. Čak smo pronašli i pristupnicu tom društvu našeg uvaženog kipara i sugrađanina, gospodina Vinka Matkovića. Već iduće godine nakon osnivanja Kluba, u proljeće 1993., pokrenuli smo izdavanje Sušačke revije koja je do 12-og broja izlazila kao glasilo Kluba u kojem su evidentirane klubske aktivnosti, uglavnom na području Sušaka i Rijeke. Revija je svakim danom postajala sve bolje i literarno kvalitetnije štivo, uključivala je tekstove sve većeg broja autora, širila je svoje interese i teme ne samo na grad nego na sve šire područje, da bi uskoro prerasla u Glasilo za kulturu i društvena zbivanja Hrvatskog primorja, Kvarnerskih otoka i Gorskog kotara. Svojim radom i poduzimanim aktivnostima željeli smo postići da se ponovno inauguriraju civilizacijske tekovine i građanske vrijednosti koje su u našem gradu i njegovom širem okruženju već davno postojale. Željeli smo naše sugrađane podsjetiti na zapostavljene i pomalo zaboravljene građanske navike urbanog načina života kakvim se ovdje živjelo u vremenima kad su Rijeka i Sušak bili, slobodno to možemo reći, razvijeni srednjeeuropski gradovi dok su mnogi drugi gradovi u našoj zemlji bili daleko od toga. Kroz istraživačke autorske tekstove objavljivane u Sušačkoj reviji nastojali smo oteti od zaborava mnoge značajne ljude i događaje koji su kroz dugu povijest doprinijeli razvoju i boljitku našeg grada i kraja. Marljivo smo radili na promoviranju bogate kulturno-povijesne baštine, društvenih, gospodarskih i znanstvenih dostignuća, naslijeđenih i stvorenih materijalnih i duhovnih vrijednosti, dakle, svega onoga što je utkano u identitet nekog područja i po čemu ga čini različitim od drugih. Željeli smo dati svoj doprinos razvoju civilnog društva koje se tek počelo stvarati čime smo ubrzo stekli ugled u gradu kao značajan čimbenik tog razvoja. Naše inicijative, mišljenja, pohvale, ponekad i dobronamjerne kritike koje smo brojnim dopisima upućivali gradskim institucijama, dobro su prihvaćane te su često bile smjerokaz Poglavarstvu Grada u rješavanju mnogih gradskih problema. Kada sam ujesen 2009. godine od našeg prvog, doživotnog, nezaboravnog i nedostižnog predsjednika Zdravka Ćire Kovačića preuzela rukovodstvo Kluba, moja su razmišljanja bila obuzeta planovima za budući rad. Mnoge su se okolnosti u cijelom društvu drastično promijenile što se neminovno odrazilo i na način rada udruga civilnog društva kojih je, u međuvremenu, osnovan veliki broj. Bila sam uvjerena da pravo vrijeme za građanske udruge koje trebaju postati protuteža oficijelnoj vlasti i biti korektiv njenog rada, zapravo tek dolazi. Uloga civilnog društva u jačanju ukupne društvene svijesti o prvenstvu i prednosti općeg dobra zajednice pred osobnim interesima pojedinaca, koji su u Hrvatskoj tijekom vremena uzimali sve više maha, mora postati uvažena i nezaobilazna ukoliko želimo graditi pravednu demokratsku državu po mjeri svih njenih građana. Mislila sam da je, po prirodi stvari, stanje vrtoglavog porasta korupcije i društvenog kriminala dugoročno neodrživo i zasigurno se mora hitno mijenjati. Vjerovala sam i nadala se da će ta mijena započeti odmah, nažalost, nakon svakih novih izbora za aktualnu vlast nade su bile sve manje. Nove mogućnosti klupskog rada vidjela sam u povezivanju i suradnji sa sličnim udrugama u bližem i daljem susjedstvu, unutar Hrvatske i van nje, što će ulaskom u Europsku uniju doći do punog izražaja i učinka. Smatrala sam da je polje rada široko, posla ima na pretek, samo treba delat, strpljivo, ustrajno i na duge staze jer na taj način rezultati ne mogu izostati. Najvažnija djelatnost Kluba, najvrijednije i trajno postignuće našeg rada svih proteklih godina od osnutka do danas, svakako je nakladništvo Sušačke revije. Ona je postala respektabilan kulturni časopis, sa vrlo dobrim književnim referencama i ocjenama meritornog kulturnog miljea Hrvatske, časopis koji se čita i izvan granica naše domovine. Zahvaljujući dobroj uređivačkoj koncepciji, vrijednim autorima i njihovom istraživačkom radu te svom vjernom čitateljstvu, revija se prometnula u pravi kulturni brand našeg grada i Primorsko goranske županije. Najbolja potvrda tome je nagrada Zlatna plaketa „Grb Grada Rijeke“ u 2015. godini koju je, na prijedlog Rektorata Sveučilišta u Rijeci, Klub Sušačana dobio za, cit. „dugogodišnje nakladništvo časopisa Sušačka revija i doprinos kulturnom razvoju i ukupnom boljitku društvene zajednice grada Rijeke“. Zbog poznate situacije u hrvatskom nakladništvu i pomanjkanja financijskih sredstava, zadnjih godina časopis izlazi dva puta godišnje, u formi dvobroja, znatno je smanjen i broj tiskanih primjeraka, od nekadašnjih 1500 na samo 500. Došli smo do dvobroja 119-120, slijedeće godine obilježit ćemo 30 godina njegovog kontinuiranog objavljivanja, sretni i ponosni što smo ga uspjeli očuvati kroz ovo dugo, za nakladnike teško i turbulentno razdoblje u kojem su mnogi časopisi nestali s književne scene. U tridesetogodišnjem kontinuiranom djelovanju nastojali smo potaknuti mnoga pitanja od važnosti za podizanje standarda i kvalitete življenja u gradu te za njegov ljepši izgled. Bili smo prvi turisti u vlastitom gradu čije smo kvartove obilazili uz stručno vođenje eminentnih stručnjaka, povjesničara umjetnosti, profesora, kustosa i drugih. Upoznavali smo njegovu burnu povijest, arhitekturu, ljude koji su u njemu živjeli i radili, učeći o njemu uvijek nešto novo, što do tada nismo znali. Našu akciju Upoznajmo svoj grad danas kopiraju i drugi, što nam je zapravo jako drago. Organizirali smo brojna predavanja, okrugle stolove, izložbe likovnih radova, fotografija i skulptura, čakavske poetske večeri, kazališne predstave i koncerte, poduzimali humanitarne akcije i izlete, družili se, veselili, putovali, upoznavali bliže i dalje destinacije naše domovine i inozemstva. Kroz kratku retrospektivu navesti ću samo neke najznačajnije inicijative i akcije s kojima su naši članovi upoznati ali ih je dobro zabilježiti za sve one koji se tek žele informirati o nama i upoznati se s našim radom: Odmah po završetku domovinskog rata, nakon uspostave nove države i ustrojstva regionalne i lokalne samouprave, uporno smo nastojali da se područje napuštene vojarne na Trsatu preda na korištenje Gradu Rijeci. U tu svrhu smo, zajedno s Klubom prijatelja Trsata, pokrenuli peticiju koju je potpisalo 5000 građana našeg grada. Danas smo svjedoci da je prostor bivše vojarne omogućio smještaj novog, objedinjenog kompleksa Sveučilišnog kampusa na tom dijelu Trsata. Klub je dao veliki doprinos da se Rektorat Sveučilišta u Rijeci smjesti na Sušak, nasuprot zgrade Sušačke gimnazije, u bivšu gradsku vijećnicu koja je dugi niz godina bila vojna ambulanta. Izborili smo se za službeni naziv Hrvatski kulturni dom na Sušaku za prostore u sušačkom neboderu, našom je inicijativom izložbena galerija dobila ime Kortil kao sjećanje na taj predio Sušaka. Potaknuli smo postavljanje spomenika Janku Polić Kamovu na mostu na Rječini. Brončana skulptura našeg književnog i pjesničkog velikana čija djela još uvijek u hrvatskoj književnosti nisu adekvatno valorizirana, rad riječkog akademskog kipara Zvonimira Kamenara, nonšalantno je oslonjena na ogradu mosta i sjetno gleda prema njegovom rodnom Sušaku..... Predložili smo Poglavarstvu Grada da se na prikladnim mjestima u Rijeci i na Sušaku postave biste ili druga spomen obilježja u znak sjećanja na ljude čija su djela doprinijela prosperitetu našeg grada i kraja. Obilježili smo desetu obljetnicu smrti maestra Lovre pl. Matačića, prigodnim postavljanjem spomen-ploče na njegovoj rodnoj kući u Strossmayerovoj ulici. Još uvijek smo ostali dužni mnogim našim zaslužnim sugrađanima. Značajna je bila naša inicijativa potpisivanja peticije da se autocesta Rijeka - Zagreb nazove imenom PRIMORKA, po analogiji DALMATINE ili SLAVONICE, kako bi se taj pojam otrgao povijesnom zaboravu. Prikupljena su 1664 potpisa građana Rijeke i 1300 potpisa članova Kluba. Podršku inicijativi, u pisanom obliku, dale su predstavničke strukture gradova Rijeke, Delnica i Cresa, općina Skrad, Fužine, Kostrena, Omišalj, Baška, čak i Novalja na Pagu koja nije u našoj županiji te Hrvatska stranka umirovljenika. Nažalost, prema tada važećim prometnim propisima naziv se nije mogao službeno provesti, no najvažnije bi bilo da autocestu tim imenom zovu građani Primorsko-goranske županije koji se njome najviše koriste. U više navrata javno smo izricali nezadovoljstvo odabirom prioriteta u izgradnji cestovne infrastrukture u Republici Hrvatskoj. Smatrali smo da povezivanju Rijeke sa Zagrebom, Ljubljanom i Trstom cestovnom i željezničkom infrastrukturom treba dati prednost pred nekim drugim planiranim zahvatima, zbog strateškog značaja riječke luke za ukupno hrvatsko gospodarstvo. Održane su stručne rasprave i okrugli stolovi na temu odnosa luke i grada, preseljenja teretne luke iz centra Rijeke na otok Krk, objedinjavanja putničkih terminala autobusnih, željezničkih i brodskih linija na jednom mjestu, uređenja Delte, prostora između Rječine i Mrtvog kanala, kao centralnog javnog parka u središtu grada za potrebe svih naših građana.....i sl. Klub Sušačana je javno podržao mnoge inicijative, od prosvjeda djelatnika 3. maja za spas riječke brodogradnje do zahtjeva za prioritetnom izgradnjom prometnice D403 koja će povezati prostore luke na zapadnom dijelu grada s obilaznicom i autocestom čijoj smo realizaciji svjedoci upravo zadnjih nekoliko mjeseci. Javno smo stali na stranu lokalne zajednice otoka Lošinja da statua Apoksiomena bude trajno smještena i izložena u Malom Lošinju gdje, nedvojbeno, i pripada. Za Trsat, najlepši del grada zgora Rečine, imamo još uvijek nerealizirane vizije o uspinjači sa Školjića i ideje kako bi se mogao pretvoriti u „riječki Montmartre”. U proljeće 2004., 90 godina nakon izgradnje i puštanja u upotrebu Gorskog vodovoda Trsat - Sušak, održanim koncertom komornog gudačkog ansambla potaknuli smo uređenje malog sušačkog bisera, vodospreme Vidikovac i javnog parka oko nje. U suradnji s Tanjom Rakovac, riječkom arhitekticom koja je izradila idejni projekt, predložili smo uređenje i ostale tri vodospreme u sustavu, one na Pećinama, Podvežici i na Svetom križu. Zajedno s gradovima Rijekom i Mariborom, pokrenuli smo partnerski projekt za dobivanje sredstava Europske unije iz IPA programa prekogranične suradnje koji se, nažalost, nije realizirao. Ipak, četiri sušačke vodospreme su se postepeno, u fazama, uređivale sredstvima Grada Rijeke i Javnog poduzeća Vodovod i kanalizacija. U sklopu programa Rijeka EPK 2020., krajem lipnja te godine, građanstvu Rijeke svečano je predstavljena obnovljena vodosprema Vidikovac i označen završetak projekta obnove riječkih povijesnih vodosprema u sustavu više od 100 godina starog sušačkog vodovoda. Ti će obnovljeni objekti i uređeni prostori oko njih služiti održavanju kulturno-umjetničkih, edukativno-obrazovnih i drugih programa na korist građana svih dobnih skupina. Piramidu su nan premestili, ne možemo se pomiriti s tim. Imamo ideje kako bismo je barem bolje označili, predstavili građanima i turistima i upisali je u turističku magistralu grada. Prijavili smo projekt uređenja prostora oko kamenog obeliska - miljokaza koji označava početni, nulti kilometar nekad važnih prometnica Karoline i Dorothee koje su Rijeku povezivale s Karlovcem i Bakrom. Realizacija je izostala zbog prethodne potrebe rješavanja imovinsko pravnih odnosa i nadležnosti. Dostojno značaju događaja, u listopadu 2016. obilježili smo 70-tu obljetnicu izgradnje Titovog mosta na Rječini kojim su 1946. povezani dijelovi Sušaka na lijevoj obali i Rijeke na desnoj obali u jedinstvenu cjelinu, u našu današnju Rijeku. Organizacijom, izradom i postavom vrlo zahtjevne izložbe pod nazivom Mostovi na Rječini na gradskim izložbenim panoima, isprva raspoređenim na Titovom mostu a zatim postavljenim na Korzu, građane smo upoznali s kronologijom izgradnje svih mostova koji su ikad postojali na Rječini, kroz prikupljene vrijedne kartografske prikaze i fotografije s popratnim tekstovima. Mostovi moraju služiti spajanju obala i premoštavanju različitosti, u slučaju Sušaka i Rijeke sve do izgradnje Titovog mosta oni su ih uglavnom dijelili i razdvajali. Postavljenom izložbom dali smo svoj doprinos obilježavanju jednog od najznačajnijih događaja u novijoj povijesti našeg grada, ujedinjenju Sušaka i Rijeke u jedinstveni grad. Od samog početka organiziranja Kvarnerskog festivala mora i pomorske tradicije FIUMARE, koji je nakon 10 godina postojanja postao tradicionalan, uključili smo se kao aktivni sudionici u provedbu niza raznovrsnih programa kojima se valoriziraju i promoviraju potencijali našeg dijela Jadrana u području pomorstva, ribarstva i tradicijske brodogradnje. More i sve ljudske aktivnosti vezane uz njega oduvijek su bili važni dijelovi našeg identiteta i baštine. Svoj doprinos manifestaciji dali smo kroz organizaciju zapažene i dobro posjećene izložbe pod nazivom More na stranicama Sušačke revije kojom smo, kroz bogat izbor članaka, tekstova i fotografija, javnost upoznali sa svime što je na temu mora i naše bogate pomorske tradicije bilo objavljivano u časopisu kroz dugi niz godina. U našim prostorijama održavala su se razna predavanja te edukativna događanja U potrazi za blagom namijenjena polaznicima osnovnih i srednjih škola. Teško je izraziti naše veselje, sreću i ponos što je upravo Rijeka, grad kojeg toliko volimo i kome pripadamo, odabrana za Europsku prijestolnicu kulture 2020. Već u predpripremnoj godini, u sklopu Civilnih inicijativa, kandidirali smo svoje učešće u programu projektom održavanja promenadnih koncerata Gradske glazbe Trsat, subotom u 12 sati na Titovom mostu, ispred Hotela Continental. Pod raskošnim krošnjama divljih kostanja, već tijekom 2019., održali smo 6 koncerata. Slijedeću godinu koja je trebala biti itekako značajna za ukupni kulturni život našeg grada, nažalost je poremetila korona zbog koje je došlo do raznih ograničenja i pomicanja u provođenju programa RIJEKA EPK 2020. S promenadnim koncertima trebali smo započeti u proljeće, međutim prvi koncert održan je tek krajem lipnja. Usprkos epidemiološkoj situaciji, do kraja godine uspjeli smo održati preostalih 5 koncerata na kojima je izvođen raznolik program klasičnih kompozicija, popularne filmske i jazz glazbe, svjetskih hitova i evergrina te svima nama dragih melodija našeg kraja. Građani su vrlo dobro prihvatili koncerte za koje smo se nadali da će postati lijepa tradicija grada koji teče kakvu odavno ima većina europskih gradova. Zbog nedostatka sredstava to se, nažalost, nije dogodilo. U povodu 150-te obljetnica rođenja Viktora Cara Emina, jednog od velikana našeg kraja, poznatog liburnijskog i hrvatskog književnika, publicista, javnog i kulturnog djelatnika, početkom prosinca 2021. postavili smo spomen-ploču na ulazu u Vilu Dalibor na Pećinama. U crnim i olujnim vremenima prije i u tijeku Drugog svjetskog rata, nakon fašističkog progona iz Opatije kojem je bio izložen kao borac za nacionalna prava naših ljudi, za pravo na domaću riječ i na očuvanje domaćih vrijednosti, doselio je s obitelji na Sušak u kojem je proveo dio svog života i stvaralaštva. O njegovom boravku na Sušaku i plodonosnom književnom, publicističkom i javnom djelovanju kojem je posvetio čitav svoj život okupljenom skupu govorila je Višnja Višnjić Karković. Doznali smo da je baš on od zaborava sačuvao znamenitu misao starih kapetana i mornara "Krepat ma ne molat!" u priči Kapitan Ciklon, objavljenoj u zbirkama Naš mornar i Oj, more duboko. Ta se slavna uzrečicu vrlo često koristi u govoru ljudi našeg kraja, a nas koji pripadamo poslijeratnim generacijama uz njegovo ime veže i prvo imenovano Amatersko kazalište "Viktor Car Emin", u ulici Franje Račkoga na Sušaku, u kojem smo provodili nezaboravne dane djetinjstva i mladosti. Dizajn spomen-ploče izradio je riječki arhitekt Vladi Bralić. Kroz cijelo tridesetgodišnje razdoblje kritiziramo narušavanje izgleda pročelja značajnih sušačkih i riječkih građevina pojedinačnim neprimjerenim intervencijama i zalažemo se za njihovo uređenje u skladu s konzervatorskim uvjetima i pravilima struke. Također se zalažemo za uređenje javnih gradskih prostora, ulica i trgova, ozelenjavanje parkova, zelenih površina i ravnih krovova, održavanje drvoreda, za edukaciju građana i njegovanje pozitivnih urbanih standarda te za podizanje razine kvalitetnog življenja svih stanovnika u našem gradu i njegovom okruženju. Dalje nećemo nabrajati, reći ćemo samo da smo javno govorili, predlagali, pisali, nudili rješenja, često i kritizirali, pa i prozivali, ali uvijek u dobroj namjeri. Poput meštra iz Velog mista, politiku nikad nismo „pustili va svoju butigu“. To ćemo činiti i ubuduće. Možemo samo najaviti aktivnosti koje planiramo poduzeti do kraja ove godine: Na Javni natječaj za potrebe u kulturi Grada Rijeke za 2023. prijavili smo, osim Sušačke revije što redovito činimo, i projekt uređenja Ulice Drage Gervaisa kao knjige stihova prema zamisli riječke dizajnerice i likovne umjetnice Vesne Rožman. Projekt bi se realizirao u više faza, postavom skulpture pjesnika na početku ulice, nizom likovnih i zvučnih instalacija sa stihovima iz njegovih pjesama na nekoliko lokacija duž ulice, do uređenja parka na kraju ulice u kojem bi se odvijao program edukativnih radionica Pod Učkun kućice bele za djecu svih uzrasta. Nadamo se da će projekt biti prihvaćen kako bismo nastavili obilježavati spomene na značajne ljude našeg grada i kraja. 15. studenog 2022. održali smo Večer čakavske poezije u Klubu pučkog pjesnika Marijana Kneza iz Kostrene, početkom prosinca otvorit ćemo izložbu likovnih radova Mirjane Marinić, polaznice Kreativnog centra SKANI 50+, objavili smo tri adventska izleta u Udine, Ljubljanu i Klagenfurt u organizaciji Putničke agencije FiumeTours. Za koji dan ćemo početi s prodajom ulaznica našim članovima za tradicionalni Novogodišnji koncert orkestra Opere HNK Ivana pl. Zajca koji će se održati 27. prosinca ove godine. Početkom slijedeće godine ponovo pokrećemo tečaj engleskog jezika, plesnu školu i fizioterapeutsku radionicu s vježbama za osobe starije dobi. Odmah po izlasku iz tiska u prvoj polovici prosinca, prilikom prezentacije ovog dvobroja Sušačke revije, prigodnom svečanošću ćemo obilježiti za nas značajnu tridesetu obljetnicu osnutka i postojanja Kluba Sušačana, uz osvrt na ulogu i dugogodišnje djelovanje udruge u našem gradu. Prisutne ćemo upoznati i s planovima za naš daljnji rad. Dođite da se veselimo zajedno, svi ste pozvani i dobrodošli! Svjedoci smo da je krajem 2019. cijeli svijet pogodila pandemija izazvana korona virusom koja je iz temelja izmijenila život na svim paralelama i meridijanima našeg malog plavog planeta. Do danas je odnijela živote milijuna ljudi i još uvijek joj se ne nazire kraj. Odrazila se na dotadašnje životne, društvene i radne navike stanovništva koje su se, bez obzira na poduzimane epidemiološke mjere, u novonastalim okolnostima morale prilagoditi nekom "novom normalnom" jer povratka na staro više nikada neće biti. Zbog pandemije i rizičnih skupina kojima pripada većina naših članova bili smo prisiljeni smanjiti broj ustaljenih aktivnosti pa je Klub u zadnje dvije godine radio gotovo "u hladnom pogonu". Jedino je objavljivanje Sušačke revije zadržalo svoj uobičajeni godišnji raspored. Iz navedenih razloga će ovaj tekst, u kojem smo dali presjek naših glavnih aktivnosti kroz cjelokupno tridesetgodišnje razdoblje postojanja, zamijeniti Izvješće o radu Kluba Sušačana u 2022. godini koje ste očekivali. Tijekom ovih prohujalih trideset godina imali smo uspona i padova u svom radu, susretali se s brojnim problemima, uglavnom financijske i pandemijske prirode. Sukladno datim okolnostima i uvjetima nastojali smo ih riješiti na najbolji mogući način. Do danas je kroz klupsku evidenciju članstva prošlo više od 3800 naših sugrađana, mnogih nažalost više nema među nama. Neminovnom smjenom generacija mijenjali su se članovi Izvršnog i Nadzornog odbora. U ovoj prigodi izražavamo iskrenu zahvalnost svima onima koji više nisu u izvršnim tijelima Kluba na njihovom dugogodišnjem predanom radu, angažmanu i uloženom trudu na dobrobit naše udruge. S ponosom što su bili naši članovi i suradnici često ih se sjećamo i spominjemo na klupskim sastancima. I evo nas danas ovdje, nakon trideset godina koje su protekle kao nezaustavljiva rijeka koja hrli svome ušću, brzinom vode nabujale Rječine koja teče i huči pod prozorima našeg Kluba, u prolazu nas veselo pozdravljajući, žureći ispod mostova svom plavom Kvarneru. Ponosni smo na sve ono u čemu smo uspjeli i žalosni zbog onog što nismo učinili. Za kraj, još samo jedna moja impresija.....ljude i njihov mentalitet oblikuju brojni faktori - među njima najznačajnije mjesto zauzima podneblje u kojem su rođeni i splet povijesnih okolnosti u kojima su kroz stoljeća živjeli. Ljudi najsretnije žive tamo gdje su njihovi korijeni. U gene nam je usađena nepobitna spoznaja, o kojoj često ne razmišljamo, da je upravo to podneblje najbolje mjesto pod suncem za nas i naša pokoljenja. Samo mjesto u kojem je rođen i kraj u kojem su od davnina živjeli njegovi preci, samo njegov dom i život među njemu znanim ljudima, može čovjeku pružiti onaj osjećaj istinske pripadnosti i ispunjenosti, zaštićenosti i sigurnosti. Ni jedna tuđina, ma kako lijepa bila, ne može to zamijeniti. Za takvo se mjesto valja boriti svim silama, zauzimati riječju i djelom, graditi ga svim raspoloživim umnim i fizičkim snagama, uključiti se aktivno u donošenje važnih odluka o njegovoj budućnosti, na svakoj razini davati konstruktivni doprinos njegovom razvoju i napretku. U zajedništvu s gradskim i županijskim strukturama koje su uvijek podržavale naš rad i za njega imale sluha, Klub Sušačana kroz svoje aktivnosti i naša Sušačka revija kroz svoje tekstove, upravo to nastoje učiniti za Sušak, Rijeku i cijeli naš primorsko-goranski kraj, odavno ih prepoznavši kao najbolje i najljepše mjesto pod suncem za život naših ljudi. Činit ćemo to i nadalje, u razdoblju koje je pred nama, s nekim starim i novim ljudima, s nekim starim i novim idejama. Ustrajnim radom riješit ćemo mi Piramidu, park na Delti, ulicu Drage Gervaisa pa i uspinjaču i „Montmartre“ na Trsatu...i još mnogo toga, pomalo, ali sigurno! Jer, naš lepi Sušak i naša draga Rijeka, Rika, Reka, ki se kot mladić i divojčica ogledaju va zrcalu Kvarnera, cela naša prelepa zeleno-plava županija su mesta i kraji za ke se treba stalno zauzimat.....za uređenije, bolje organizirano, lepše i bogateje življenje naših skromnih, potrpežljivih, vrednih i poštenih judi, Primoraca, Gorana, otočana i oneh ki su prišli va naši kraji al se med nami osjećaju kot doma, treba se stalno borit aš oni to zasprave meritaju. Za nas va Klubu Sušačana lepšega grada, lepših kraji i boljih judi na celen svete ni! Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala. Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana
30 GODINA KLUBA SUŠAČANA
Tamara Morić
Obljetnica
Obljetnice su sretni, ali pomalo i sjetni događaji…..sretni zbog toga što ono u čemu sudjelujemo živi i traje toliki niz godina, sjetni zbog toga što smo mi, koji u tome sudjelujemo, toliko godina stariji, nekih više i nema među nama. 30 godina postojanja nije malo, zavidno je to vremensko razdoblje, cijela jedna mladost.....a sjećanje na dan Osnivačke skupštine, onog subotnjeg prijepodneva 11. travnja davne 1992. godine u prepunoj dvorani Sušačke gimnazije, još je toliko živo kao da se sve to dogodilo jučer. Kada su prohujale sve te godine, koliko je odonda vode proteklo pod mostovima na Rječini, koliko se lišća zazelenilo i požutilo u krošnjama kostanja pred Contom, zašto vrijeme tako brzo prolazi? Tih davnih dana su se nad Hrvatskom još uvijek nadvijali olovno-sivi, tmasti i teški oblaci rata, na bojištima diljem naše domovine još je uvelike govorilo oružje sijući zlokobnu mržnju i smrt, dok su naši hrabri ratnici polagali svoje živote u temelje države koja se stvarala.....a rađala se u mukama i stradanjima branitelja na frontu, u patnjama i nevoljama egzodusa ljudi koji su napuštali svoje kućne pragove, dok se dim uzdizao sa zgarišta i ruševina, u strahu i velikoj neizvjesnosti svih nas što će donijeti sutrašnji dan, koliko će dugo to bezumlje trajati, kakav će biti krajnji ishod tog suludog i posve nepotrebnog rata. Usprkos okrutnostima s kojima smo svakodnevno bili suočeni, gotovo u inat svim nemogućim okolnostima i teškoćama u kojima smo tada živjeli, tog sunčanog travanjskog jutra 1992., dvorana naše Sušačke gimnazije bila je ispunjena tolikom pozitivnom energijom i entuzijazmom, tolikim zanosom, poletom i oduševljenjem, tolikom vjerom i nadom u bolje dane koji će uskoro doći, da su silnice te ogromne energije vibrirale u zraku, gotovo da su se mogle materijalizirati..... Okupljeno mnoštvo ljudi ispunilo je dvoranu do posljednjeg mjesta pa su neki stajali na hodniku i stubištu ispred dvorane. Osijećala se bliskost i zajedništvo ljudi koje su snažno povezali isti domoljubni osjećaji, iste želje, nade i očekivanja, ista pripadnost ideji da se bezumlju rata treba suprotstaviti tolerancijom i dobrim djelima.....još i danas se živo sjećam osjećaja gordosti i ponosa što sam bila dio okupljenog mnoštva, naših domaćih ljudi, Sušačana i Riječana, mojih susjeda, prijatelja i poznanika, koje je tog dana povezala zajednička želja da se u teškim vremenima domovinskog rata učini nešto dobro, nešto na opću korist i dobrobit društvene zajednice. Iako se čini da je bilo jučer, teško je to vrijeme i atmosferu riječima opisati i dočarati...ali, u takvom je ozračju održana osnivačka skupština i rođen naš Klub Sušačana, prva građanska udruga u Primorsko goranskoj županiji koja će se institucionalizirati tek iduće 1993. godine. Ovog proljeća, 11. travnja 2022. Klub Sušačana je navršio punih 30 godina postojanja i kontinuiranog djelovanja. Prof. dr. Danko Pavešić, jedan od idejnih začetnika i osnivača, u svom govoru na Osnivačkoj skupštini rekao je da ideja vodilja i suština osnivanja Kluba Sušačana nije bila ništa drugo doli, cit. „narasla potreba za tim da cijela okolina osjeti da u ovom gradu postoji građanska jezgra koja je ranije živjela europskim ritmom, poštivala pravila građanskog ponašanja, i uz to, ostala vezana uz primorski kamen, uz svoj čakavski dijalekt i ponosna na vlastito stvaralaštvo i dostignuće". Ta je rečenica do danas ostala moto djelovanja Kluba, glavni pokretač svih klubskih aktivnosti. Na Osnivačkoj skupštini, u ime Inicijativnog odbora, skupu se obratio gospodin Zdravko Ćiro Kovačić, obrazlažući razloge osnivanja i ciljeve djelovanja Kluba, prve vanstranačke, neprofitne građanske udruge u našem gradu i širem okruženju. Izabran je prvi Izvršni odbor u koji su ušli Arsen Celigoj, Arsen Čabrijan, Maja Despot, Mirko Košir, Igor Koprivnikar, Raul Komen, Mladen Lenac, Boris Lukić, Danko Pavešić, Oskar Pavešić, Milivoj Perović, Andrija Randić, Igor Ružić i Vlasta Linić-Vlahović. U prvi Nadzorni odbor izabrani su Vlasta Šarinić-Griffith, Viktor Hreljanović i Ivan Šamanić. Zdravko Ćiro Kovačić aklamacijom prisutnih izabran je za prvog predsjednika novoosnovane udruge civilnog društva na čijem je čelu bio i vrlo je uspješno vodio punih 17 godina, a do svoje smrti ostao njenim doživotnim počasnim predsjednikom. U početku našeg djelovanja neki su Klub Sušačana smatrali društvom nostalgičara za vremenima koja su u nepovrat prošla, čak su neki mislili da želimo odvajanje Sušaka od Rijeke kao matičnog grada. No, ubrzo su se uvjerili da ništa od toga nije točno. Nakon osnutka Kluba jedan naš član donio je primjerak Primorskih novina od 6. veljače 1936. s objavljenim člankom o Društvu Sušačana iz kojeg smo pročitali da je već tada na Sušaku postojalo udruženje koje je imalo gotovo identične ciljeve i zadatke kakve smo i mi zapisali u našem Statutu. Čak smo pronašli i pristupnicu tom društvu našeg uvaženog kipara i sugrađanina, gospodina Vinka Matkovića. Već iduće godine nakon osnivanja Kluba, u proljeće 1993., pokrenuli smo izdavanje Sušačke revije koja je do 12-og broja izlazila kao glasilo Kluba u kojem su evidentirane klubske aktivnosti, uglavnom na području Sušaka i Rijeke. Revija je svakim danom postajala sve bolje i literarno kvalitetnije štivo, uključivala je tekstove sve većeg broja autora, širila je svoje interese i teme ne samo na grad nego na sve šire područje, da bi uskoro prerasla u Glasilo za kulturu i društvena zbivanja Hrvatskog primorja, Kvarnerskih otoka i Gorskog kotara. Svojim radom i poduzimanim aktivnostima željeli smo postići da se ponovno inauguriraju civilizacijske tekovine i građanske vrijednosti koje su u našem gradu i njegovom širem okruženju već davno postojale. Željeli smo naše sugrađane podsjetiti na zapostavljene i pomalo zaboravljene građanske navike urbanog načina života kakvim se ovdje živjelo u vremenima kad su Rijeka i Sušak bili, slobodno to možemo reći, razvijeni srednjeeuropski gradovi dok su mnogi drugi gradovi u našoj zemlji bili daleko od toga. Kroz istraživačke autorske tekstove objavljivane u Sušačkoj reviji nastojali smo oteti od zaborava mnoge značajne ljude i događaje koji su kroz dugu povijest doprinijeli razvoju i boljitku našeg grada i kraja. Marljivo smo radili na promoviranju bogate kulturno-povijesne baštine, društvenih, gospodarskih i znanstvenih dostignuća, naslijeđenih i stvorenih materijalnih i duhovnih vrijednosti, dakle, svega onoga što je utkano u identitet nekog područja i po čemu ga čini različitim od drugih. Željeli smo dati svoj doprinos razvoju civilnog društva koje se tek počelo stvarati čime smo ubrzo stekli ugled u gradu kao značajan čimbenik tog razvoja. Naše inicijative, mišljenja, pohvale, ponekad i dobronamjerne kritike koje smo brojnim dopisima upućivali gradskim institucijama, dobro su prihvaćane te su često bile smjerokaz Poglavarstvu Grada u rješavanju mnogih gradskih problema. Kada sam ujesen 2009. godine od našeg prvog, doživotnog, nezaboravnog i nedostižnog predsjednika Zdravka Ćire Kovačića preuzela rukovodstvo Kluba, moja su razmišljanja bila obuzeta planovima za budući rad. Mnoge su se okolnosti u cijelom društvu drastično promijenile što se neminovno odrazilo i na način rada udruga civilnog društva kojih je, u međuvremenu, osnovan veliki broj. Bila sam uvjerena da pravo vrijeme za građanske udruge koje trebaju postati protuteža oficijelnoj vlasti i biti korektiv njenog rada, zapravo tek dolazi. Uloga civilnog društva u jačanju ukupne društvene svijesti o prvenstvu i prednosti općeg dobra zajednice pred osobnim interesima pojedinaca, koji su u Hrvatskoj tijekom vremena uzimali sve više maha, mora postati uvažena i nezaobilazna ukoliko želimo graditi pravednu demokratsku državu po mjeri svih njenih građana. Mislila sam da je, po prirodi stvari, stanje vrtoglavog porasta korupcije i društvenog kriminala dugoročno neodrživo i zasigurno se mora hitno mijenjati. Vjerovala sam i nadala se da će ta mijena započeti odmah, nažalost, nakon svakih novih izbora za aktualnu vlast nade su bile sve manje. Nove mogućnosti klupskog rada vidjela sam u povezivanju i suradnji sa sličnim udrugama u bližem i daljem susjedstvu, unutar Hrvatske i van nje, što će ulaskom u Europsku uniju doći do punog izražaja i učinka. Smatrala sam da je polje rada široko, posla ima na pretek, samo treba delat, strpljivo, ustrajno i na duge staze jer na taj način rezultati ne mogu izostati. Najvažnija djelatnost Kluba, najvrijednije i trajno postignuće našeg rada svih proteklih godina od osnutka do danas, svakako je nakladništvo Sušačke revije. Ona je postala respektabilan kulturni časopis, sa vrlo dobrim književnim referencama i ocjenama meritornog kulturnog miljea Hrvatske, časopis koji se čita i izvan granica naše domovine. Zahvaljujući dobroj uređivačkoj koncepciji, vrijednim autorima i njihovom istraživačkom radu te svom vjernom čitateljstvu, revija se prometnula u pravi kulturni brand našeg grada i Primorsko goranske županije. Najbolja potvrda tome je nagrada Zlatna plaketa „Grb Grada Rijeke“ u 2015. godini koju je, na prijedlog Rektorata Sveučilišta u Rijeci, Klub Sušačana dobio za, cit. „dugogodišnje nakladništvo časopisa Sušačka revija i doprinos kulturnom razvoju i ukupnom boljitku društvene zajednice grada Rijeke“. Zbog poznate situacije u hrvatskom nakladništvu i pomanjkanja financijskih sredstava, zadnjih godina časopis izlazi dva puta godišnje, u formi dvobroja, znatno je smanjen i broj tiskanih primjeraka, od nekadašnjih 1500 na samo 500. Došli smo do dvobroja 119-120, slijedeće godine obilježit ćemo 30 godina njegovog kontinuiranog objavljivanja, sretni i ponosni što smo ga uspjeli očuvati kroz ovo dugo, za nakladnike teško i turbulentno razdoblje u kojem su mnogi časopisi nestali s književne scene. U tridesetogodišnjem kontinuiranom djelovanju nastojali smo potaknuti mnoga pitanja od važnosti za podizanje standarda i kvalitete življenja u gradu te za njegov ljepši izgled. Bili smo prvi turisti u vlastitom gradu čije smo kvartove obilazili uz stručno vođenje eminentnih stručnjaka, povjesničara umjetnosti, profesora, kustosa i drugih. Upoznavali smo njegovu burnu povijest, arhitekturu, ljude koji su u njemu živjeli i radili, učeći o njemu uvijek nešto novo, što do tada nismo znali. Našu akciju Upoznajmo svoj grad danas kopiraju i drugi, što nam je zapravo jako drago. Organizirali smo brojna predavanja, okrugle stolove, izložbe likovnih radova, fotografija i skulptura, čakavske poetske večeri, kazališne predstave i koncerte, poduzimali humanitarne akcije i izlete, družili se, veselili, putovali, upoznavali bliže i dalje destinacije naše domovine i inozemstva. Kroz kratku retrospektivu navesti ću samo neke najznačajnije inicijative i akcije s kojima su naši članovi upoznati ali ih je dobro zabilježiti za sve one koji se tek žele informirati o nama i upoznati se s našim radom: Odmah po završetku domovinskog rata, nakon uspostave nove države i ustrojstva regionalne i lokalne samouprave, uporno smo nastojali da se područje napuštene vojarne na Trsatu preda na korištenje Gradu Rijeci. U tu svrhu smo, zajedno s Klubom prijatelja Trsata, pokrenuli peticiju koju je potpisalo 5000 građana našeg grada. Danas smo svjedoci da je prostor bivše vojarne omogućio smještaj novog, objedinjenog kompleksa Sveučilišnog kampusa na tom dijelu Trsata. Klub je dao veliki doprinos da se Rektorat Sveučilišta u Rijeci smjesti na Sušak, nasuprot zgrade Sušačke gimnazije, u bivšu gradsku vijećnicu koja je dugi niz godina bila vojna ambulanta. Izborili smo se za službeni naziv Hrvatski kulturni dom na Sušaku za prostore u sušačkom neboderu, našom je inicijativom izložbena galerija dobila ime Kortil kao sjećanje na taj predio Sušaka. Potaknuli smo postavljanje spomenika Janku Polić Kamovu na mostu na Rječini. Brončana skulptura našeg književnog i pjesničkog velikana čija djela još uvijek u hrvatskoj književnosti nisu adekvatno valorizirana, rad riječkog akademskog kipara Zvonimira Kamenara, nonšalantno je oslonjena na ogradu mosta i sjetno gleda prema njegovom rodnom Sušaku..... Predložili smo Poglavarstvu Grada da se na prikladnim mjestima u Rijeci i na Sušaku postave biste ili druga spomen obilježja u znak sjećanja na ljude čija su djela doprinijela prosperitetu našeg grada i kraja. Obilježili smo desetu obljetnicu smrti maestra Lovre pl. Matačića, prigodnim postavljanjem spomen-ploče na njegovoj rodnoj kući u Strossmayerovoj ulici. Još uvijek smo ostali dužni mnogim našim zaslužnim sugrađanima. Značajna je bila naša inicijativa potpisivanja peticije da se autocesta Rijeka - Zagreb nazove imenom PRIMORKA, po analogiji DALMATINE ili SLAVONICE, kako bi se taj pojam otrgao povijesnom zaboravu. Prikupljena su 1664 potpisa građana Rijeke i 1300 potpisa članova Kluba. Podršku inicijativi, u pisanom obliku, dale su predstavničke strukture gradova Rijeke, Delnica i Cresa, općina Skrad, Fužine, Kostrena, Omišalj, Baška, čak i Novalja na Pagu koja nije u našoj županiji te Hrvatska stranka umirovljenika. Nažalost, prema tada važećim prometnim propisima naziv se nije mogao službeno provesti, no najvažnije bi bilo da autocestu tim imenom zovu građani Primorsko-goranske županije koji se njome najviše koriste. U više navrata javno smo izricali nezadovoljstvo odabirom prioriteta u izgradnji cestovne infrastrukture u Republici Hrvatskoj. Smatrali smo da povezivanju Rijeke sa Zagrebom, Ljubljanom i Trstom cestovnom i željezničkom infrastrukturom treba dati prednost pred nekim drugim planiranim zahvatima, zbog strateškog značaja riječke luke za ukupno hrvatsko gospodarstvo. Održane su stručne rasprave i okrugli stolovi na temu odnosa luke i grada, preseljenja teretne luke iz centra Rijeke na otok Krk, objedinjavanja putničkih terminala autobusnih, željezničkih i brodskih linija na jednom mjestu, uređenja Delte, prostora između Rječine i Mrtvog kanala, kao centralnog javnog parka u središtu grada za potrebe svih naših građana.....i sl. Klub Sušačana je javno podržao mnoge inicijative, od prosvjeda djelatnika 3. maja za spas riječke brodogradnje do zahtjeva za prioritetnom izgradnjom prometnice D403 koja će povezati prostore luke na zapadnom dijelu grada s obilaznicom i autocestom čijoj smo realizaciji svjedoci upravo zadnjih nekoliko mjeseci. Javno smo stali na stranu lokalne zajednice otoka Lošinja da statua Apoksiomena bude trajno smještena i izložena u Malom Lošinju gdje, nedvojbeno, i pripada. Za Trsat, najlepši del grada zgora Rečine, imamo još uvijek nerealizirane vizije o uspinjači sa Školjića i ideje kako bi se mogao pretvoriti u „riječki Montmartre”. U proljeće 2004., 90 godina nakon izgradnje i puštanja u upotrebu Gorskog vodovoda Trsat - Sušak, održanim koncertom komornog gudačkog ansambla potaknuli smo uređenje malog sušačkog bisera, vodospreme Vidikovac i javnog parka oko nje. U suradnji s Tanjom Rakovac, riječkom arhitekticom koja je izradila idejni projekt, predložili smo uređenje i ostale tri vodospreme u sustavu, one na Pećinama, Podvežici i na Svetom križu. Zajedno s gradovima Rijekom i Mariborom, pokrenuli smo partnerski projekt za dobivanje sredstava Europske unije iz IPA programa prekogranične suradnje koji se, nažalost, nije realizirao. Ipak, četiri sušačke vodospreme su se postepeno, u fazama, uređivale sredstvima Grada Rijeke i Javnog poduzeća Vodovod i kanalizacija. U sklopu programa Rijeka EPK 2020., krajem lipnja te godine, građanstvu Rijeke svečano je predstavljena obnovljena vodosprema Vidikovac i označen završetak projekta obnove riječkih povijesnih vodosprema u sustavu više od 100 godina starog sušačkog vodovoda. Ti će obnovljeni objekti i uređeni prostori oko njih služiti održavanju kulturno-umjetničkih, edukativno-obrazovnih i drugih programa na korist građana svih dobnih skupina. Piramidu su nan premestili, ne možemo se pomiriti s tim. Imamo ideje kako bismo je barem bolje označili, predstavili građanima i turistima i upisali je u turističku magistralu grada. Prijavili smo projekt uređenja prostora oko kamenog obeliska - miljokaza koji označava početni, nulti kilometar nekad važnih prometnica Karoline i Dorothee koje su Rijeku povezivale s Karlovcem i Bakrom. Realizacija je izostala zbog prethodne potrebe rješavanja imovinsko pravnih odnosa i nadležnosti. Dostojno značaju događaja, u listopadu 2016. obilježili smo 70-tu obljetnicu izgradnje Titovog mosta na Rječini kojim su 1946. povezani dijelovi Sušaka na lijevoj obali i Rijeke na desnoj obali u jedinstvenu cjelinu, u našu današnju Rijeku. Organizacijom, izradom i postavom vrlo zahtjevne izložbe pod nazivom Mostovi na Rječini na gradskim izložbenim panoima, isprva raspoređenim na Titovom mostu a zatim postavljenim na Korzu, građane smo upoznali s kronologijom izgradnje svih mostova koji su ikad postojali na Rječini, kroz prikupljene vrijedne kartografske prikaze i fotografije s popratnim tekstovima. Mostovi moraju služiti spajanju obala i premoštavanju različitosti, u slučaju Sušaka i Rijeke sve do izgradnje Titovog mosta oni su ih uglavnom dijelili i razdvajali. Postavljenom izložbom dali smo svoj doprinos obilježavanju jednog od najznačajnijih događaja u novijoj povijesti našeg grada, ujedinjenju Sušaka i Rijeke u jedinstveni grad. Od samog početka organiziranja Kvarnerskog festivala mora i pomorske tradicije FIUMARE, koji je nakon 10 godina postojanja postao tradicionalan, uključili smo se kao aktivni sudionici u provedbu niza raznovrsnih programa kojima se valoriziraju i promoviraju potencijali našeg dijela Jadrana u području pomorstva, ribarstva i tradicijske brodogradnje. More i sve ljudske aktivnosti vezane uz njega oduvijek su bili važni dijelovi našeg identiteta i baštine. Svoj doprinos manifestaciji dali smo kroz organizaciju zapažene i dobro posjećene izložbe pod nazivom More na stranicama Sušačke revije kojom smo, kroz bogat izbor članaka, tekstova i fotografija, javnost upoznali sa svime što je na temu mora i naše bogate pomorske tradicije bilo objavljivano u časopisu kroz dugi niz godina. U našim prostorijama održavala su se razna predavanja te edukativna događanja U potrazi za blagom namijenjena polaznicima osnovnih i srednjih škola. Teško je izraziti naše veselje, sreću i ponos što je upravo Rijeka, grad kojeg toliko volimo i kome pripadamo, odabrana za Europsku prijestolnicu kulture 2020. Već u predpripremnoj godini, u sklopu Civilnih inicijativa, kandidirali smo svoje učešće u programu projektom održavanja promenadnih koncerata Gradske glazbe Trsat, subotom u 12 sati na Titovom mostu, ispred Hotela Continental. Pod raskošnim krošnjama divljih kostanja, već tijekom 2019., održali smo 6 koncerata. Slijedeću godinu koja je trebala biti itekako značajna za ukupni kulturni život našeg grada, nažalost je poremetila korona zbog koje je došlo do raznih ograničenja i pomicanja u provođenju programa RIJEKA EPK 2020. S promenadnim koncertima trebali smo započeti u proljeće, međutim prvi koncert održan je tek krajem lipnja. Usprkos epidemiološkoj situaciji, do kraja godine uspjeli smo održati preostalih 5 koncerata na kojima je izvođen raznolik program klasičnih kompozicija, popularne filmske i jazz glazbe, svjetskih hitova i evergrina te svima nama dragih melodija našeg kraja. Građani su vrlo dobro prihvatili koncerte za koje smo se nadali da će postati lijepa tradicija grada koji teče kakvu odavno ima većina europskih gradova. Zbog nedostatka sredstava to se, nažalost, nije dogodilo. U povodu 150-te obljetnica rođenja Viktora Cara Emina, jednog od velikana našeg kraja, poznatog liburnijskog i hrvatskog književnika, publicista, javnog i kulturnog djelatnika, početkom prosinca 2021. postavili smo spomen-ploču na ulazu u Vilu Dalibor na Pećinama. U crnim i olujnim vremenima prije i u tijeku Drugog svjetskog rata, nakon fašističkog progona iz Opatije kojem je bio izložen kao borac za nacionalna prava naših ljudi, za pravo na domaću riječ i na očuvanje domaćih vrijednosti, doselio je s obitelji na Sušak u kojem je proveo dio svog života i stvaralaštva. O njegovom boravku na Sušaku i plodonosnom književnom, publicističkom i javnom djelovanju kojem je posvetio čitav svoj život okupljenom skupu govorila je Višnja Višnjić Karković. Doznali smo da je baš on od zaborava sačuvao znamenitu misao starih kapetana i mornara "Krepat ma ne molat!" u priči Kapitan Ciklon, objavljenoj u zbirkama Naš mornar i Oj, more duboko. Ta se slavna uzrečicu vrlo često koristi u govoru ljudi našeg kraja, a nas koji pripadamo poslijeratnim generacijama uz njegovo ime veže i prvo imenovano Amatersko kazalište "Viktor Car Emin", u ulici Franje Račkoga na Sušaku, u kojem smo provodili nezaboravne dane djetinjstva i mladosti. Dizajn spomen-ploče izradio je riječki arhitekt Vladi Bralić. Kroz cijelo tridesetgodišnje razdoblje kritiziramo narušavanje izgleda pročelja značajnih sušačkih i riječkih građevina pojedinačnim neprimjerenim intervencijama i zalažemo se za njihovo uređenje u skladu s konzervatorskim uvjetima i pravilima struke. Također se zalažemo za uređenje javnih gradskih prostora, ulica i trgova, ozelenjavanje parkova, zelenih površina i ravnih krovova, održavanje drvoreda, za edukaciju građana i njegovanje pozitivnih urbanih standarda te za podizanje razine kvalitetnog življenja svih stanovnika u našem gradu i njegovom okruženju. Dalje nećemo nabrajati, reći ćemo samo da smo javno govorili, predlagali, pisali, nudili rješenja, često i kritizirali, pa i prozivali, ali uvijek u dobroj namjeri. Poput meštra iz Velog mista, politiku nikad nismo „pustili va svoju butigu“. To ćemo činiti i ubuduće. Možemo samo najaviti aktivnosti koje planiramo poduzeti do kraja ove godine: Na Javni natječaj za potrebe u kulturi Grada Rijeke za 2023. prijavili smo, osim Sušačke revije što redovito činimo, i projekt uređenja Ulice Drage Gervaisa kao knjige stihova prema zamisli riječke dizajnerice i likovne umjetnice Vesne Rožman. Projekt bi se realizirao u više faza, postavom skulpture pjesnika na početku ulice, nizom likovnih i zvučnih instalacija sa stihovima iz njegovih pjesama na nekoliko lokacija duž ulice, do uređenja parka na kraju ulice u kojem bi se odvijao program edukativnih radionica Pod Učkun kućice bele za djecu svih uzrasta. Nadamo se da će projekt biti prihvaćen kako bismo nastavili obilježavati spomene na značajne ljude našeg grada i kraja. 15. studenog 2022. održali smo Večer čakavske poezije u Klubu pučkog pjesnika Marijana Kneza iz Kostrene, početkom prosinca otvorit ćemo izložbu likovnih radova Mirjane Marinić, polaznice Kreativnog centra SKANI 50+, objavili smo tri adventska izleta u Udine, Ljubljanu i Klagenfurt u organizaciji Putničke agencije FiumeTours. Za koji dan ćemo početi s prodajom ulaznica našim članovima za tradicionalni Novogodišnji koncert orkestra Opere HNK Ivana pl. Zajca koji će se održati 27. prosinca ove godine. Početkom slijedeće godine ponovo pokrećemo tečaj engleskog jezika, plesnu školu i fizioterapeutsku radionicu s vježbama za osobe starije dobi. Odmah po izlasku iz tiska u prvoj polovici prosinca, prilikom prezentacije ovog dvobroja Sušačke revije, prigodnom svečanošću ćemo obilježiti za nas značajnu tridesetu obljetnicu osnutka i postojanja Kluba Sušačana, uz osvrt na ulogu i dugogodišnje djelovanje udruge u našem gradu. Prisutne ćemo upoznati i s planovima za naš daljnji rad. Dođite da se veselimo zajedno, svi ste pozvani i dobrodošli! Svjedoci smo da je krajem 2019. cijeli svijet pogodila pandemija izazvana korona virusom koja je iz temelja izmijenila život na svim paralelama i meridijanima našeg malog plavog planeta. Do danas je odnijela živote milijuna ljudi i još uvijek joj se ne nazire kraj. Odrazila se na dotadašnje životne, društvene i radne navike stanovništva koje su se, bez obzira na poduzimane epidemiološke mjere, u novonastalim okolnostima morale prilagoditi nekom "novom normalnom" jer povratka na staro više nikada neće biti. Zbog pandemije i rizičnih skupina kojima pripada većina naših članova bili smo prisiljeni smanjiti broj ustaljenih aktivnosti pa je Klub u zadnje dvije godine radio gotovo "u hladnom pogonu". Jedino je objavljivanje Sušačke revije zadržalo svoj uobičajeni godišnji raspored. Iz navedenih razloga će ovaj tekst, u kojem smo dali presjek naših glavnih aktivnosti kroz cjelokupno tridesetgodišnje razdoblje postojanja, zamijeniti Izvješće o radu Kluba Sušačana u 2022. godini koje ste očekivali. Tijekom ovih prohujalih trideset godina imali smo uspona i padova u svom radu, susretali se s brojnim problemima, uglavnom financijske i pandemijske prirode. Sukladno datim okolnostima i uvjetima nastojali smo ih riješiti na najbolji mogući način. Do danas je kroz klupsku evidenciju članstva prošlo više od 3800 naših sugrađana, mnogih nažalost više nema među nama. Neminovnom smjenom generacija mijenjali su se članovi Izvršnog i Nadzornog odbora. U ovoj prigodi izražavamo iskrenu zahvalnost svima onima koji više nisu u izvršnim tijelima Kluba na njihovom dugogodišnjem predanom radu, angažmanu i uloženom trudu na dobrobit naše udruge. S ponosom što su bili naši članovi i suradnici često ih se sjećamo i spominjemo na klupskim sastancima. I evo nas danas ovdje, nakon trideset godina koje su protekle kao nezaustavljiva rijeka koja hrli svome ušću, brzinom vode nabujale Rječine koja teče i huči pod prozorima našeg Kluba, u prolazu nas veselo pozdravljajući, žureći ispod mostova svom plavom Kvarneru. Ponosni smo na sve ono u čemu smo uspjeli i žalosni zbog onog što nismo učinili. Za kraj, još samo jedna moja impresija.....ljude i njihov mentalitet oblikuju brojni faktori - među njima najznačajnije mjesto zauzima podneblje u kojem su rođeni i splet povijesnih okolnosti u kojima su kroz stoljeća živjeli. Ljudi najsretnije žive tamo gdje su njihovi korijeni. U gene nam je usađena nepobitna spoznaja, o kojoj često ne razmišljamo, da je upravo to podneblje najbolje mjesto pod suncem za nas i naša pokoljenja. Samo mjesto u kojem je rođen i kraj u kojem su od davnina živjeli njegovi preci, samo njegov dom i život među njemu znanim ljudima, može čovjeku pružiti onaj osjećaj istinske pripadnosti i ispunjenosti, zaštićenosti i sigurnosti. Ni jedna tuđina, ma kako lijepa bila, ne može to zamijeniti. Za takvo se mjesto valja boriti svim silama, zauzimati riječju i djelom, graditi ga svim raspoloživim umnim i fizičkim snagama, uključiti se aktivno u donošenje važnih odluka o njegovoj budućnosti, na svakoj razini davati konstruktivni doprinos njegovom razvoju i napretku. U zajedništvu s gradskim i županijskim strukturama koje su uvijek podržavale naš rad i za njega imale sluha, Klub Sušačana kroz svoje aktivnosti i naša Sušačka revija kroz svoje tekstove, upravo to nastoje učiniti za Sušak, Rijeku i cijeli naš primorsko-goranski kraj, odavno ih prepoznavši kao najbolje i najljepše mjesto pod suncem za život naših ljudi. Činit ćemo to i nadalje, u razdoblju koje je pred nama, s nekim starim i novim ljudima, s nekim starim i novim idejama. Ustrajnim radom riješit ćemo mi Piramidu, park na Delti, ulicu Drage Gervaisa pa i uspinjaču i „Montmartre“ na Trsatu...i još mnogo toga, pomalo, ali sigurno! Jer, naš lepi Sušak i naša draga Rijeka, Rika, Reka, ki se kot mladić i divojčica ogledaju va zrcalu Kvarnera, cela naša prelepa zeleno-plava županija su mesta i kraji za ke se treba stalno zauzimat.....za uređenije, bolje organizirano, lepše i bogateje življenje naših skromnih, potrpežljivih, vrednih i poštenih judi, Primoraca, Gorana, otočana i oneh ki su prišli va naši kraji al se med nami osjećaju kot doma, treba se stalno borit aš oni to zasprave meritaju. Za nas va Klubu Sušačana lepšega grada, lepših kraji i boljih judi na celen svete ni!
Obljetnice su sretni, ali pomalo i sjetni događaji…..sretni zbog toga što ono u čemu sudjelujemo živi i traje toliki niz godina, sjetni zbog toga što smo mi, koji u tome sudjelujemo, toliko godina stariji, nekih više i nema među nama. 30 godina postojanja nije malo, zavidno je to vremensko razdoblje, cijela jedna mladost.....a sjećanje na dan Osnivačke skupštine, onog subotnjeg prijepodneva 11. travnja davne 1992. godine u prepunoj dvorani Sušačke gimnazije, još je toliko živo kao da se sve to dogodilo jučer. Kada su prohujale sve te godine, koliko je odonda vode proteklo pod mostovima na Rječini, koliko se lišća zazelenilo i požutilo u krošnjama kostanja pred Contom, zašto vrijeme tako brzo prolazi? Tih davnih dana su se nad Hrvatskom još uvijek nadvijali olovno-sivi, tmasti i teški oblaci rata, na bojištima diljem naše domovine još je uvelike govorilo oružje sijući zlokobnu mržnju i smrt, dok su naši hrabri ratnici polagali svoje živote u temelje države koja se stvarala.....a rađala se u mukama i stradanjima branitelja na frontu, u patnjama i nevoljama egzodusa ljudi koji su napuštali svoje kućne pragove, dok se dim uzdizao sa zgarišta i ruševina, u strahu i velikoj neizvjesnosti svih nas što će donijeti sutrašnji dan, koliko će dugo to bezumlje trajati, kakav će biti krajnji ishod tog suludog i posve nepotrebnog rata.
Usprkos okrutnostima s kojima smo svakodnevno bili suočeni, gotovo u inat svim nemogućim okolnostima i teškoćama u kojima smo tada živjeli, tog sunčanog travanjskog jutra 1992., dvorana naše Sušačke gimnazije bila je ispunjena tolikom pozitivnom energijom i entuzijazmom, tolikim zanosom, poletom i oduševljenjem, tolikom vjerom i nadom u bolje dane koji će uskoro doći, da su silnice te ogromne energije vibrirale u zraku, gotovo da su se mogle materijalizirati.....
Okupljeno mnoštvo ljudi ispunilo je dvoranu do posljednjeg mjesta pa su neki stajali na hodniku i stubištu ispred dvorane. Osijećala se bliskost i zajedništvo ljudi koje su snažno povezali isti domoljubni osjećaji, iste želje, nade i očekivanja, ista pripadnost ideji da se bezumlju rata treba suprotstaviti tolerancijom i dobrim djelima.....još i danas se živo sjećam osjećaja gordosti i ponosa što sam bila dio okupljenog mnoštva, naših domaćih ljudi, Sušačana i Riječana, mojih susjeda, prijatelja i poznanika, koje je tog dana povezala zajednička želja da se u teškim vremenima domovinskog rata učini nešto dobro, nešto na opću korist i dobrobit društvene zajednice. Iako se čini da je bilo jučer, teško je to vrijeme i atmosferu riječima opisati i dočarati...ali, u takvom je ozračju održana osnivačka skupština i rođen naš Klub Sušačana, prva građanska udruga u Primorsko goranskoj županiji koja će se institucionalizirati tek iduće 1993. godine.
Ovog proljeća, 11. travnja 2022. Klub Sušačana je navršio punih 30 godina postojanja i kontinuiranog djelovanja.
Prof. dr. Danko Pavešić, jedan od idejnih začetnika i osnivača, u svom govoru na Osnivačkoj skupštini rekao je da ideja vodilja i suština osnivanja Kluba Sušačana nije bila ništa drugo doli, cit. „narasla potreba za tim da cijela okolina osjeti da u ovom gradu postoji građanska jezgra koja je ranije živjela europskim ritmom, poštivala pravila građanskog ponašanja, i uz to, ostala vezana uz primorski kamen, uz svoj čakavski dijalekt i ponosna na vlastito stvaralaštvo i dostignuće". Ta je rečenica do danas ostala moto djelovanja Kluba, glavni pokretač svih klubskih aktivnosti.
Na Osnivačkoj skupštini, u ime Inicijativnog odbora, skupu se obratio gospodin Zdravko Ćiro Kovačić, obrazlažući razloge osnivanja i ciljeve djelovanja Kluba, prve vanstranačke, neprofitne građanske udruge u našem gradu i širem okruženju. Izabran je prvi Izvršni odbor u koji su ušli Arsen Celigoj, Arsen Čabrijan, Maja Despot, Mirko Košir, Igor Koprivnikar, Raul Komen, Mladen Lenac, Boris Lukić, Danko Pavešić, Oskar Pavešić, Milivoj Perović, Andrija Randić, Igor Ružić i Vlasta Linić-Vlahović. U prvi Nadzorni odbor izabrani su Vlasta Šarinić-Griffith, Viktor Hreljanović i Ivan Šamanić. Zdravko Ćiro Kovačić aklamacijom prisutnih izabran je za prvog predsjednika novoosnovane udruge civilnog društva na čijem je čelu bio i vrlo je uspješno vodio punih 17 godina, a do svoje smrti ostao njenim doživotnim počasnim predsjednikom.
U početku našeg djelovanja neki su Klub Sušačana smatrali društvom nostalgičara za vremenima koja su u nepovrat prošla, čak su neki mislili da želimo odvajanje Sušaka od Rijeke kao matičnog grada. No, ubrzo su se uvjerili da ništa od toga nije točno. Nakon osnutka Kluba jedan naš član donio je primjerak Primorskih novina od 6. veljače 1936. s objavljenim člankom o Društvu Sušačana iz kojeg smo pročitali da je već tada na Sušaku postojalo udruženje koje je imalo gotovo identične ciljeve i zadatke kakve smo i mi zapisali u našem Statutu. Čak smo pronašli i pristupnicu tom društvu našeg uvaženog kipara i sugrađanina, gospodina Vinka Matkovića. Već iduće godine nakon osnivanja Kluba, u proljeće 1993., pokrenuli smo izdavanje Sušačke revije koja je do 12-og broja izlazila kao glasilo Kluba u kojem su evidentirane klubske aktivnosti, uglavnom na području Sušaka i Rijeke.
Revija je svakim danom postajala sve bolje i literarno kvalitetnije štivo, uključivala je tekstove sve većeg broja autora, širila je svoje interese i teme ne samo na grad nego na sve šire područje, da bi uskoro prerasla u Glasilo za kulturu i društvena zbivanja Hrvatskog primorja, Kvarnerskih otoka i Gorskog kotara.
Svojim radom i poduzimanim aktivnostima željeli smo postići da se ponovno inauguriraju civilizacijske tekovine i građanske vrijednosti koje su u našem gradu i njegovom širem okruženju već davno postojale. Željeli smo naše sugrađane podsjetiti na zapostavljene i pomalo zaboravljene građanske navike urbanog načina života kakvim se ovdje živjelo u vremenima kad su Rijeka i Sušak bili, slobodno to možemo reći, razvijeni srednjeeuropski gradovi dok su mnogi drugi gradovi u našoj zemlji bili daleko od toga. Kroz istraživačke autorske tekstove objavljivane u Sušačkoj reviji nastojali smo oteti od zaborava mnoge značajne ljude i događaje koji su kroz dugu povijest doprinijeli razvoju i boljitku našeg grada i kraja. Marljivo smo radili na promoviranju bogate kulturno-povijesne baštine, društvenih, gospodarskih i znanstvenih dostignuća, naslijeđenih i stvorenih materijalnih i duhovnih vrijednosti, dakle, svega onoga što je utkano u identitet nekog područja i po čemu ga čini različitim od drugih. Željeli smo dati svoj doprinos razvoju civilnog društva koje se tek počelo stvarati čime smo ubrzo stekli ugled u gradu kao značajan čimbenik tog razvoja. Naše inicijative, mišljenja, pohvale, ponekad i dobronamjerne kritike koje smo brojnim dopisima upućivali gradskim institucijama, dobro su prihvaćane te su često bile smjerokaz Poglavarstvu Grada u rješavanju mnogih gradskih problema.
Kada sam ujesen 2009. godine od našeg prvog, doživotnog, nezaboravnog i nedostižnog predsjednika Zdravka Ćire Kovačića preuzela rukovodstvo Kluba, moja su razmišljanja bila obuzeta planovima za budući rad. Mnoge su se okolnosti u cijelom društvu drastično promijenile što se neminovno odrazilo i na način rada udruga civilnog društva kojih je, u međuvremenu, osnovan veliki broj. Bila sam uvjerena da pravo vrijeme za građanske udruge koje trebaju postati protuteža oficijelnoj vlasti i biti korektiv njenog rada, zapravo tek dolazi. Uloga civilnog društva u jačanju ukupne društvene svijesti o prvenstvu i prednosti općeg dobra zajednice pred osobnim interesima pojedinaca, koji su u Hrvatskoj tijekom vremena uzimali sve više maha, mora postati uvažena i nezaobilazna ukoliko želimo graditi pravednu demokratsku državu po mjeri svih njenih građana. Mislila sam da je, po prirodi stvari, stanje vrtoglavog porasta korupcije i društvenog kriminala dugoročno neodrživo i zasigurno se mora hitno mijenjati. Vjerovala sam i nadala se da će ta mijena započeti odmah, nažalost, nakon svakih novih izbora za aktualnu vlast nade su bile sve manje. Nove mogućnosti klupskog rada vidjela sam u povezivanju i suradnji sa sličnim udrugama u bližem i daljem susjedstvu, unutar Hrvatske i van nje, što će ulaskom u Europsku uniju doći do punog izražaja i učinka. Smatrala sam da je polje rada široko, posla ima na pretek, samo treba delat, strpljivo, ustrajno i na duge staze jer na taj način rezultati ne mogu izostati.
Najvažnija djelatnost Kluba, najvrijednije i trajno postignuće našeg rada svih proteklih godina od osnutka do danas, svakako je nakladništvo Sušačke revije. Ona je postala respektabilan kulturni časopis, sa vrlo dobrim književnim referencama i ocjenama meritornog kulturnog miljea Hrvatske, časopis koji se čita i izvan granica naše domovine. Zahvaljujući dobroj uređivačkoj koncepciji, vrijednim autorima i njihovom istraživačkom radu te svom vjernom čitateljstvu, revija se prometnula u pravi kulturni brand našeg grada i Primorsko goranske županije. Najbolja potvrda tome je nagrada Zlatna plaketa „Grb Grada Rijeke“ u 2015. godini koju je, na prijedlog Rektorata Sveučilišta u Rijeci, Klub Sušačana dobio za, cit. „dugogodišnje nakladništvo časopisa Sušačka revija i doprinos kulturnom razvoju i ukupnom boljitku društvene zajednice grada Rijeke“. Zbog poznate situacije u hrvatskom nakladništvu i pomanjkanja financijskih sredstava, zadnjih godina časopis izlazi dva puta godišnje, u formi dvobroja, znatno je smanjen i broj tiskanih primjeraka, od nekadašnjih 1500 na samo 500. Došli smo do dvobroja 119-120, slijedeće godine obilježit ćemo 30 godina njegovog kontinuiranog objavljivanja, sretni i ponosni što smo ga uspjeli očuvati kroz ovo dugo, za nakladnike teško i turbulentno razdoblje u kojem su mnogi časopisi nestali s književne scene.
U tridesetogodišnjem kontinuiranom djelovanju nastojali smo potaknuti mnoga pitanja od važnosti za podizanje standarda i kvalitete življenja u gradu te za njegov ljepši izgled. Bili smo prvi turisti u vlastitom gradu čije smo kvartove obilazili uz stručno vođenje eminentnih stručnjaka, povjesničara umjetnosti, profesora, kustosa i drugih. Upoznavali smo njegovu burnu povijest, arhitekturu, ljude koji su u njemu živjeli i radili, učeći o njemu uvijek nešto novo, što do tada nismo znali. Našu akciju Upoznajmo svoj grad danas kopiraju i drugi, što nam je zapravo jako drago. Organizirali smo brojna predavanja, okrugle stolove, izložbe likovnih radova, fotografija i skulptura, čakavske poetske večeri, kazališne predstave i koncerte, poduzimali humanitarne akcije i izlete, družili se, veselili, putovali, upoznavali bliže i dalje destinacije naše domovine i inozemstva. Kroz kratku retrospektivu navesti ću samo neke najznačajnije inicijative i akcije s kojima su naši članovi upoznati ali ih je dobro zabilježiti za sve one koji se tek žele informirati o nama i upoznati se s našim radom:
Dalje nećemo nabrajati, reći ćemo samo da smo javno govorili, predlagali, pisali, nudili rješenja, često i kritizirali, pa i prozivali, ali uvijek u dobroj namjeri. Poput meštra iz Velog mista, politiku nikad nismo „pustili va svoju butigu“. To ćemo činiti i ubuduće. Možemo samo najaviti aktivnosti koje planiramo poduzeti do kraja ove godine:
Svjedoci smo da je krajem 2019. cijeli svijet pogodila pandemija izazvana korona virusom koja je iz temelja izmijenila život na svim paralelama i meridijanima našeg malog plavog planeta. Do danas je odnijela živote milijuna ljudi i još uvijek joj se ne nazire kraj. Odrazila se na dotadašnje životne, društvene i radne navike stanovništva koje su se, bez obzira na poduzimane epidemiološke mjere, u novonastalim okolnostima morale prilagoditi nekom "novom normalnom" jer povratka na staro više nikada neće biti. Zbog pandemije i rizičnih skupina kojima pripada većina naših članova bili smo prisiljeni smanjiti broj ustaljenih aktivnosti pa je Klub u zadnje dvije godine radio gotovo "u hladnom pogonu". Jedino je objavljivanje Sušačke revije zadržalo svoj uobičajeni godišnji raspored. Iz navedenih razloga će ovaj tekst, u kojem smo dali presjek naših glavnih aktivnosti kroz cjelokupno tridesetgodišnje razdoblje postojanja, zamijeniti Izvješće o radu Kluba Sušačana u 2022. godini koje ste očekivali.
Tijekom ovih prohujalih trideset godina imali smo uspona i padova u svom radu, susretali se s brojnim problemima, uglavnom financijske i pandemijske prirode. Sukladno datim okolnostima i uvjetima nastojali smo ih riješiti na najbolji mogući način. Do danas je kroz klupsku evidenciju članstva prošlo više od 3800 naših sugrađana, mnogih nažalost više nema među nama. Neminovnom smjenom generacija mijenjali su se članovi Izvršnog i Nadzornog odbora. U ovoj prigodi izražavamo iskrenu zahvalnost svima onima koji više nisu u izvršnim tijelima Kluba na njihovom dugogodišnjem predanom radu, angažmanu i uloženom trudu na dobrobit naše udruge. S ponosom što su bili naši članovi i suradnici često ih se sjećamo i spominjemo na klupskim sastancima. I evo nas danas ovdje, nakon trideset godina koje su protekle kao nezaustavljiva rijeka koja hrli svome ušću, brzinom vode nabujale Rječine koja teče i huči pod prozorima našeg Kluba, u prolazu nas veselo pozdravljajući, žureći ispod mostova svom plavom Kvarneru. Ponosni smo na sve ono u čemu smo uspjeli i žalosni zbog onog što nismo učinili.
Za kraj, još samo jedna moja impresija.....ljude i njihov mentalitet oblikuju brojni faktori - među njima najznačajnije mjesto zauzima podneblje u kojem su rođeni i splet povijesnih okolnosti u kojima su kroz stoljeća živjeli. Ljudi najsretnije žive tamo gdje su njihovi korijeni. U gene nam je usađena nepobitna spoznaja, o kojoj često ne razmišljamo, da je upravo to podneblje najbolje mjesto pod suncem za nas i naša pokoljenja. Samo mjesto u kojem je rođen i kraj u kojem su od davnina živjeli njegovi preci, samo njegov dom i život među njemu znanim ljudima, može čovjeku pružiti onaj osjećaj istinske pripadnosti i ispunjenosti, zaštićenosti i sigurnosti. Ni jedna tuđina, ma kako lijepa bila, ne može to zamijeniti. Za takvo se mjesto valja boriti svim silama, zauzimati riječju i djelom, graditi ga svim raspoloživim umnim i fizičkim snagama, uključiti se aktivno u donošenje važnih odluka o njegovoj budućnosti, na svakoj razini davati konstruktivni doprinos njegovom razvoju i napretku. U zajedništvu s gradskim i županijskim strukturama koje su uvijek podržavale naš rad i za njega imale sluha, Klub Sušačana kroz svoje aktivnosti i naša Sušačka revija kroz svoje tekstove, upravo to nastoje učiniti za Sušak, Rijeku i cijeli naš primorsko-goranski kraj, odavno ih prepoznavši kao najbolje i najljepše mjesto pod suncem za život naših ljudi. Činit ćemo to i nadalje, u razdoblju koje je pred nama, s nekim starim i novim ljudima, s nekim starim i novim idejama. Ustrajnim radom riješit ćemo mi Piramidu, park na Delti, ulicu Drage Gervaisa pa i uspinjaču i „Montmartre“ na Trsatu...i još mnogo toga, pomalo, ali sigurno!
Jer, naš lepi Sušak i naša draga Rijeka, Rika, Reka, ki se kot mladić i divojčica ogledaju va zrcalu Kvarnera, cela naša prelepa zeleno-plava županija su mesta i kraji za ke se treba stalno zauzimat.....za uređenije, bolje organizirano, lepše i bogateje življenje naših skromnih, potrpežljivih, vrednih i poštenih judi, Primoraca, Gorana, otočana i oneh ki su prišli va naši kraji al se med nami osjećaju kot doma, treba se stalno borit aš oni to zasprave meritaju. Za nas va Klubu Sušačana lepšega grada, lepših kraji i boljih judi na celen svete ni!
Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.