SUŠAČKA REVIJA broj 121/122

 


obitelji

OBITELJ ŠVRLJUGA – TRGOVCI I VELEPOSJEDNICI IZ FUŽINA

Irvin Lukežić

Prezime se prema pravilima starije grafije pisalo i kao Šverljuga. Nastalo je vjerojatno iz ornitološkoga termina i hrvatskoga pučkoga naziva za jednu vrstu ptice iz roda Alauda Alaudidae Linnaeus (Alauda arvensis), za koju u našem jeziku postoji ogroman broj sinonima: ventulija, vintulija, visuljka, vituglja, konjgara, ladvica, livadna ševa, lodola, lodula, mrkuljica, obična ševa, ovčarče, oračac, pepeljuga, poljska ševa, sejač, sijač, strnajka, cucaljka, čavrljuga, čančarka, čančir, čvrgulja, čvrketulja, čurluga, čvrljuga, čvrlj, čeva, čevrljuga, čevrguljica, čeprgulja, čiola, čičur, čavrljuga, čokrlica, šavrljuga, švela, švrljuga, ševa, ševa vintulija, ševa vintulja, ševa ševrljuga, ševrljuga, škrlac, šrkljac i šovrljuga. Švrljuga je vjerojatno bio osobni nadimak zajedničkoga obiteljskoga pretka/rodonačelnika, koji se vremenom počeo upotrebljavati kao prezime u sljedećim generacijama njegovih potomaka.

Švrljuge su fužinska trgovačka i posjednička obitelj, podrijetlom iz okolice Bakarca, u općini Kraljevica. Kada je početkom devetnaestoga stoljeća bila dovršena Lujzinska cesta, ona je bolje povezala Fužine s Rijekom. To je dovelo do velikoga gospodarskoga uspona i općega blagostanja toga goranskoga mjesta, koje postaje zanimljivo za mnoge doseljenike koji ovdje odlučuju uzeti stalni domicil, tako da se u Fužinama našlo dosta poduzetnih ljudi koji su se radom na unapređivanju trgovinom lijepo obogatili.

U to se doba sva raznovrsna trgovina odvijala zaprežnim kolima, kojima su upravljali primorski i goranski kirijaši, takozvani furmani. Posebno je unosan bio posao prijevoza goranskih trupaca i različite drvene građe do susjednih morskih luka. Lujzinskom se cestom odvijala tada velika trgovina za Sušak i za Rijeku. Gotovo sve gostionice i krčme na Sušaku i na Fiumari bile su uvijek pune trgovaca i kirijaša.

Švrljuge su se isprva bavili trgovinom i poljoprivredom, a kada su zaradili dovoljno novaca, počeli su se školovati, pa je mlađa generacija toga roda poznata po tome što je Hrvatskoj dala nekoliko uglednika u mnogim zvanjima. Švrljuge su se ubrajali među najuglednije i najimućnije fužinarske obitelji.


BARTOL ŠVRLJUGA

Svakako je za to najviše bio zaslužan njen znameniti rodonačelenik, Bartol Švrljuga, sin Matije i Ursule, koji se rodio 21. kolovoza 1792. godine. Bartol i Barbara vjenčali su se 20. lipnja 1813. godine i isprva su živjeli u Brdu, a odande su preselili u Fužine, koje tako postaju glavnim sijelom njihove brojne, ugledne i uspješne obitelji, nad kojom je njen pater familias ljubomorno bdio poput kakva starozavjetnoga patrijarha. U braku su, u razmaku od skoro trideset godina, dobili čak četrnaestero djece: Vinka, Mariju, Franku, Lovru, Uršulu, Matejku, Andriju, Stjepana, Tomu, Matiju, Doru, Šimu, Ivanu i Franju. Od navedenih će njih devetero doživjeti zrele godine: Marija, Lovro, Uršula, Matejka, Andrija, Stjepan, Matija, Šime i Franjo. O njima će se kasnije opširnije govoriti.

    Napomena: Članci iz Sušačke revije u Web izdanje ne prenose se kompletni, sa svim slikama, potpisima pod slike, okvirima, tablicama i sličnim. Za cjelovit uvid u članke pogledate papirnato izdanje. Hvala.

Povratak na kazalo © 2001-2024 Klub Sušačana