Ovo izvješće o radu Kluba Sušačana odlučila sam napisati sama jer ga posljednji put pišem u funkciji predsjednice Kluba. Naime, zadnji ovogodišnji dvobroj 123/124 Sušačke revije u kojem će izvješće biti objavljeno predstavit će se članstvu i javnosti našeg grada dana 8. prosinca 2023. godine u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, istovremeno s održavanjem Izborne skupštine za predstavnička tijela Kluba u 16-tom dvogodišnjem mandatu.
Racionalno mi je gotovo neprihvatljiva činjenica da će se u travnju 2024. godine navršiti pune 32 godine od osnutka Kluba, a osnivačke skupštine u travnju 1992. sjećam se u svim pojedinostima kao da je bila nedavno. Također je neshvatljivo da je prošlo već punih 14 godina od izvanredne izborne skupštine u rujnu 1989. kada sam iz ruku Zdravka Ćire Kovačića primila buket cvijeća i čestitke na izboru za novu, drugu po redu predsjednicu Kluba Sušačana nakon što ga je on, kao čelni čovjek, uspješno vodio 17 godina i ostao njegovim počasnim predsjednikom do svoje smrti. Vrijeme zaista leti svjetlosnom brzinom, ljudski vijek prođe u trenu, godine se neumoljivo redaju jedna za drugom kao dani u tjednu, ostavljajući za sobom sve više srebra u našoj kosi. Još jučer smo bili mladi, danas smo ljudi u najboljim godinama a već sutra, ako imamo tu sreću, stari smo ljudi spremni da odu i ostave svoja mjesta mladima koji dolaze. Ciklus života ljudi na ovoj maloj plavoj planeti neumitan je u svojoj prolaznosti, svima nam se čini prebrz i prekratak ali se, na sreću, stalno i neprestano obnavlja... iza nas doći će drugi... i tako u nedogled ili do, ne daj Bože, neke grozne kataklizme koju bi prouzročiti mogla jedino ljudska glupost... ali, mi smo od onih koji vjeruju u zdrav razum!
Nakon ovih uvodnih lamentacija, vratimo se temi. U povodu 30. obljetnice djelovanja Kluba Sušačana koju smo svečano obilježili u prosincu 2022. godine, u Sušačkoj reviji 119/120 napisala sam opširan članak o radu Kluba u tom, prilično dugom vremenskom razdoblju, nabrojivši sve naše značajnije inicijative, poduzete aktivnosti i postignute rezultate. U zadnjem tiskanom dvobroju 121/122 Sušačke revije, koju smo promovirali 20. lipnja ove godine u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku na svečanosti u prigodi obilježavanja 30 godina kontinuiranog izlaženja časopisa, objavljeno je izvješće o radu Kluba u razdoblju od prosinca 2022. do lipnja 2023. godine. Obljetnička svečanost posvećena našoj reviji kojoj smo nakladnici od početka objavljivanja, bila je vrlo dobro organizirana, sadržajna, lijepa i svečana. U ime nakladnika, u funkciji predsjednice Kluba, pozdravila sam sve prisutne, prigodnim rječima opisala nakladničke teškoće s kojima smo se susretali proteklih godina, izrazila ponos što smo uspjeli očuvati časopis u, za hrvatsko nakladništvo teškim vremenima. Glavnom uredniku i uređivačkom kolegiju čestitala na postignutoj visokoj razini kvalitete sadržaja te Sušačkoj reviji poželjela još dugi niz godina daljnjeg objavljivanja na radost njenih vjernih čitatelja. Skupu se potom obratio glavni i odgovorni urednik Alen Čemeljić i predstavio novi dvobroj 121/122 koji je upravo izašao iz tiska. U kulturno-umjetničkom dijelu programa sudjelovali su, prigodnim izborom pjesama iz svog bogatog repertoara, zbor Kulturno-umjetničke udruge Sklad iz Bakra te riječki umjetnici Tina Vukov i Robert Funčić. Po završetku službenog dijela svečanosti nastavljeno je druženje prisutnih na domjenku u ugodnom ambijentu i atmosferi aule Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku.
Iz prethodno navedenog vidljivo je da ovim Izvješćem o radu Kluba treba obuhvatiti vremenski period od lipnja do prosinca, dakle drugo polugodište 2023. godine. Neposredno prije obilježavanja 30-te obljetnice Sušačke revije, 17. i 18. lipnja 2023.g. organizirali smo dvodnevni izlet u Veronu za naše članove koji su izrazili želju da prisustvuju predstavi opere Aida Giuseppea Verdija. Premijernim izvođenjem opere samo dan prije, 16. lipnja 2023., u veronskoj areni svečano je otvoren ljetni Opera Festival koji je trajao sve do 9. rujna 2023. Na svečanom otvorenju, pored brojnih uglednika i ljudi iz cijelog svijeta, bila je prisutna i Sofija Loren a mi, Sušačani, gledali smo operu već slijedeći dan nakon premijere. Po dolasku u Veronu i smještaj u hotel razgledali smo staru jezgru i širi centar grada a krešendo tog lipanjskog dana bilo je svakako prisustvo izvođenju Verdijeve Aide u veličanstvenom ambijentu Arene di Verona. Bio je to doživljaj za pamćenje koji nas je oduševio modernom postavom scenografije s puno svjetlosnih efekata, prekrasnom kostimografijom, brojnošću muzičara u orkestru, izvanrednim pjevačkim izvedbama solista u glavnim ulogama opere te fantastičnim zborskim dionicama u izvedbi mnogobrojnog i odlično uvježbanog zbora. Na povratku u Rijeku zaustavili smo se u Padovi i proveli ugodne sate u razgedavanju znamenitosti, u uživanju u odličnoj gastronomskoj ponudi ili na drugi način po vlastitom izboru. Izlet je vrlo uspješno organizirala Putnička agencija Fiume tours i naša članica IO zadužena za izlete Ines Ivašić u suradnji sa stručnim vodićem.
U srpnju, kolovozu i gotovo do kraja rujna trajala je duga ljetna stanka za sve klupske aktivnosti, osim za odvijanje obveznih administrativnih i računovodstvenih poslova.
U listopadu su uslijedile prijave na natječaje, odnosno javne pozive za potrebe u kulturi za narednu 2024. godinu. Na već ustaljeni način Program izdavanja Sušačke revije prijavljen je Ministarstvu kulture i medija RH i Odjelu gradske uprave za kulturu Grada Rijeke kojemu je, osim revije, prijavljen i nastavak realizacije Projekta uređenja “Ulice Drage Gervaisa, kao knjige stihova”. Upravo je u pripremi prijava na Javni poziv za potrebe u kulturi PGŽ za 2024. godinu koji je objavljen pred par dana, 15. studenog ove godine.
Od Hrvatske matice iseljenika dobili smo poziv da sudjelujemo u obilježavanju 137-me obljetnice rođenja Janka Polić Kamova, koja se održala u Vijećnici Grada Rijeke u petak, 17. studenog, upravo na rođendan velikog riječkog književnika, našeg Sušačana, rođenog na Pećinama davne 1886. godine. O svojim istraživanjima i radovima na temu Kamov skupu se kratkom prezentacijom obratila prof. Anita Šehić a zatim su o osebujnoj, buntovničkoj i neponovljivoj osobnosti pisca koji je živio vrlo kratko, ali stoljeće ispred svog vremena, govorili prof. Mladen Urem i prof. Nikola Petković. Iz mog skromnog doprinosa skupu kojim sam se osvrnula na ulogu Kluba Sušačana u postavljanju spomenika velikom sinu našeg grada na mostu preko Rječine i o autoru spomenika, akademskom kiparu Zvonimiru Kamenaru, izdvojila bih nekoliko rečenica u želji da ostanu zabilježene na stranicama naše Revije. Nakon pozdrava prisutnih, izrazila sam izuzetnu čast i ponos da je, cit.:... „i Klub Sušačana uključen u ovu svečanu prigodu obilježavanja 137-me obljetnice rođenja Janka Polić Kamova, tog osebujnog individualca, usamljenika, izopćenika, buntovnika i patnika koji je definitivno bio “enfant terrible” hrvatske književnosti i s kojim, u punom smislu riječi, počinje hrvatska ali i europska književna avangarda. Živio je burno i kratko, u nekom imaginarnom vremenu daleko ispred onog u kojem je stvarno živio, neprihvaćen, neshvaćen, ponekad čak i preziran od društva, umro je mlad u dalekoj Barceloni, ali je iza sebe ostavio respektabilno djelo koje je tek naknadno valorizirano. Iako kozmopolit, iako tragičar do boli, ponosni smo što je bio naš. O njemu i njegovom djelu koje ga je svrstalo među najveće hrvatske pisce i klasike iscrpno su govorili moji prethodnici.”...
U kratkom predstavljanju naše udruge nabrojila sam neke naše najznačajnije građanske inicijative i aktivnosti među kojima je, cit... „pored izdavanja časopisa Sušačka revija, upravo zauzimanje da se zaboravu otmu značajni ljudi i događaji iz burne prošlosti Sušaka, Rijeke i našeg primorsko-goranskog kraja te da se trajno obilježe spomen-obilježjima na sjećanje i korist budućim generacijama. U tu svrhu uputili smo prijedlog Poglavarstvu Grada da se na prikladnim mjestima u Rijeci i na Sušaku postave biste, spomenici ili druga spomen-obilježja u znak zahvalnosti i sjećanja na sve one ljude čija su djela doprinijela duhovnom ili materijalnom prosperitetu našeg grada i kraja. Tako se i ideja da se Janku Polić Kamovu oda zasluženo priznanje postavljanjem spomenika na području Pećina ili Sušaka rodila upravo u Klubu Sušačana.”..
Spomenula sam naše realizirane inicijative kao što su, 1995. godine, postava spomen-ploče Lovri pl. Matačiću na njegovoj rodnoj kući u Strossmayerovoj ulici, u povodu desete obljetnice maestrove smrti, te 2021. godine, u povodu 150-te obljetnice rođenja, postavljanje spomen-obilježja Viktoru Caru Eminu, liburnijskom književniku, javnom i kulturnom djelatniku, na ulazu u Vilu Dalibor na Pećinama gdje je živio od 1929. do 1945., kada je kao žrtva fašističkoga progona morao napustiti svoj opatijski dom i preseliti se na Sušak.
...cit. „Ipak, našom najvažnijom i najvrijednijom realiziranom inicijativom smatramo ideju o trajnom obilježavanju lika i djela Janka Polić Kamova te naš doprinos u postavljanju njegovog spomenika na mostu preko Rječine. Ideja je prihvaćena od Gradskog vijeća a realizacija povjerena riječkom akademskom kiparu Zvonimiru Kamenaru. Brončana skulptura našeg književnog i pjesničkog velikana, nonšalantno oslonjena na ogradu mosta na Rječini, sjetno gledajući prema njegovom rodnom Sušaku, nedvojbeno je Kamenarovo najznačajnije umjetničko djelo, njegov najveći poklon svom gradu - po kojem će ga pamtiti generacije njegovih sugrađana. Najprije je skulptura bila izrađena u gipsanom odljevu i dugo je stajala na prostoru ispred Hotela Continental, nekadašnjeg kultnog okupljališta riječke mladeži. U jednom intervjuu za medije Kamenar je izjavio da su ga upravo uspomene iz vlastitih gimnazijskih i mladenačkih dana potaknule na odabir lokacije na kojoj će skulptura biti postavljena. U suradnji s arhitektom Brankom Silađinom koji je osmislio projekt uređenja cjelokupnog prostora mosta preko Rječine definitivno je određena današnja postava spomenika a gipsani odljev još je dugo bio postavljen u auli Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku. Dokaz o značaju i vrijednosti Kamenarovog djela svakako činjenica je da je replika riječke skulpture Janka Polić Kamova postavljena i u Barceloni, u parku bolnice u kojoj je 1910. godine Kamov umro. Na svečanom otvorenju replike koja je dar Rijeke Barceloni, pored gradonačelnika Obersnela bio je i autor Zvonimir Kamenar. „...Iako je ova večer bila posvećena sjećanju na Janka Polić Kamova, imala sam potrebu iznijeti jednu svoju osobnu impresiju o živućem autoru njegova spomenika, nalazeći neke sličnosti u nerazumijevanju, neadekvatnom i nepravovremenom vrednovanju veličine i značenja umjetničkog života i rada obaju umjetnika... cit. „Zvonimir Kamenar osoba je izuzetno vezana za svoj zavičaj iz kojeg je potekao i koja neizmjerno voli grad u kojem živi i radi. Iako u poodmakloj životnoj dobi još uvijek stvara i ne odustaje od svoje želje da doprinese ljepšem izgledu grada i bogatijem životu njegovih stanovnika. Šteta što ta njegova želja nije bolje iskorištena 2020. godine kada je Rijeka bila europska prijestolnica kulture izradio je u gipsanom patiniranom odljevu skulpturu Djevojčice koja ide u Dječju kuću i još uvijek se nada da će se naći sredstva da se skulptura izlije u bronci i postavi tamo gdje pripada. Još uvijek je najznačajniji riječki akademski kipar 20. stoljeća kojem nije izdana monografija”... Rekla sam to u namjeri da će, možda, ove rečenice netko čuti i da ćemo se, cit... „u budućnosti s većom brigom i pažnjom odnositi prema onim ljudima iz našeg okruženja koji, na bilo koji način, trajno oplemenjuju naš život i čine ga boljim. Mi, u Klubu Sušačana, svakako ćemo to i nadalje činiti. Jer, još uvijek smo ostali dužni mnogim našim značajnim sugrađanima koji su nas svojim djelima zadužili u prošlosti ili sadašnjosti. Zbog dobrobiti generacija koje dolaze moramo sačuvati i trajno obilježiti sjećanje na njih. Oni to stvarno zaslužuju”... U suradnji s Hrvatskim društvom pisaca i Istra Filmom, uz riječi sjećanja na Kamova i njegovo djelo, na svečanosti je prikazan 40-minutni dokumentarni film Janko Polić Kamov ili Vitez Crne Psovke, prerano preminulog autora Bernardina Modrića, u produkciji Istra Filma. Na kraju je uslijedila dodjela Nagrada KAMOV za najbolju knjigu godine, uz prisustvo petero odabranih finalista i obrazloženja stručnog žirija koji je procjenjivao njihove književne radove. Nagradu KAMOV za knjigu 2023. godine dobio je već nagrađivani pisac Robert Perišić za svoj roman „Brod za Issu”.
Klubske aktivnosti ovih dana svedene su na suradnju oko realizacije prve lokacije pod nazivom „Morčić” iz projekta uređenja „Ulice Drage Gervaisa kao knjige stihova” koji je prihvaćen na Javnom pozivu za potrebe u kulturi Grada Rijeke za 2023. godinu. Prema davnoj ideji riječkog kipara Vinka Matkovića i na našu inicijativu, umjetnica Vesna Rožman izradila je Idejno rješenje uređenja koje obuhvaća nekoliko lokacija duž ulice s umjetničkim instalacijama na kojima bi bili aplicirani stihovi iz poezije našeg čakavskog barda Drage Gervaisa. Prva lokacija „Morčić” bit će uređena i otvorena do kraja ove godine. Za sljedeću 2024. godinu prijavili smo uređenje druge lokacije pod nazivom „Oblačić”. Nadamo se realizaciji projekta u cjelosti.
Tečaj fotografije, kao nova klupska aktivnost u organizaciji našeg člana Istoga Žorža, poznatog riječkog fotografa, nastavlja se i ove jeseni. Planiran je izlazak polaznika na teren te fotografiranje na području Sušaka. Tečaj će završiti izložbom fotografija kojima će se sačuvati od zaborava neke slike, vedute, ugođaji i atmosfere današnjeg Sušaka. Kao zadnju ovogodišnju aktivnost, na već uobičajeni i godinama ustaljeni način, planiramo za naše članstvo krajem godine organizirati prisustvo Novogodišnjem koncertu orkestra opere HNK Ivana pl. Zajca.
Kako je već u uvodu rečeno, 8. prosinca 2023. godine održat ćemo Izbornu skupšinu za predstavnička tijela, dakle za novo rukovodstvo Kluba u 16-tom dvogodišnjem mandatu. Priprema Izborne skupštine zahtijeva angažman svih članova u sadašnjem rukovodstvu jer je potrebno obaviti dosta posla kako bi se zadovoljio protokol predviđen našim Statutom. Zbog svojih godina, zdravstvenog stanja i izmijenjenih životnih okolnosti radi kojih dosta vremena provodim izvan Rijeke, na svoju veliku žalost ovaj put nisam u mogućnosti ponovo se kandidirati za predsjednicu Kluba. Spoznaja da je došlo vrijeme „smjene generacija” i mog odlaska s čelne pozicije, vrijeme promjena i prepuštanja mjesta mlađim članovima, rastužuje me, ali ujedno i veseli jer znam da će novo rukovodstvao zadržati generalno zacrtani kurs kojim je naš Klub plovio sve ove 32 godine svog postojanja. Temelji postavljeni od prvog rukovodstva koje je Klub vodilo dugi niz godina, od osnutka u travnju 1992. do rujna 1989., na čelu s predsjednikom Zdravkom Ćirom Kovačićem, čvrsti su i stabilni još i danas. U svom predsjedničkom mandatu ja sam ih nastojala nadograđivati u okviru svojih mogućnosti i u skladu s izmijenjenim okolnostima koje su nastupile u društvu.
Nažalost, nisam uz sebe imala „svoju ekipu” kakvu je imao naš prvi predsjednik jer su to bili ljudi koje je povezivalo zajedničko djetinjstvo, mladost, prijateljstvo iz školskih dana, kasnije prijateljstva putem posla i sporta. Oni su bili ekipa koja je isto mislila i zajednički radila. Ja nisam uspjela stvoriti takvu ekipu, i to isključivo smatram svojim propustom.
Ipak, uspjehom mogu smatrati da smo održali Klub, zadržali renome koji smo postigli u gradu i ostali nadalje prepoznatljivi po našim brojnim aktivnostima. Najveći uspjeh svakako je što smo uspjeli održati kontinuirano objavljivanje Sušačke revije u teškim vremenima za hrvatsko nakladništvo i u vrijeme pandemije izazvane corona virusom koja je uvelike ograničila naš rad i redovne aktivnosti.
Savjest mi je mirna jer sve što sam radila ovih 14 godina na mjestu predsjednice činila sam isključivo na dobrobit Kluba i davala od sebe najviše što sam mogla. Ali, kako bi rekal naš dragi olimpijac Ćiro, vavek se more „brže, više, jače”... godine su učinile da sve više postajem jedna od „trkača olovnih nogu” pa je red da odem dok još mogu hodati. S ponosom što sam imala čast biti na čelu Kluba koji ima najbrojnije, najbolje i najodanije članstvo, puna zahvalnosti prema svim članovima Izvršnog i Nadzornog odbora koji su mi pomagali u radu i vođenju Kluba, svim onim ljudima iz republičkih, županijskih i gradskih struktura s kojima sam dugo i uspješno surađivala, koji su imali puno razumijevanja za naše djelovanje i omogućili financijsku opstojnost Kluba te s velikim povjerenjem u novo rukovodstvo koje će biti izabrano na Izbornoj skupštini za sljedeće dvogodišnje razdoblje, odlazim s čelnog mjesta predsjednice, ali i nadalje ostajem članicom Izvršnog odbora Kluba. Svojim iskustvom i znanjem nadalje ću sudjelovati u radu i pomagati u skladu sa svojim mogućnostima. Našem voljenom Klubu Sušačana i našoj Sušačkoj reviji od srca želim još dug i uspješan život. Veliko hvala svima, vidimo se i dalje i, kako bi vavek na kraju rekal naš nezaboravni Ćiro, zdravi i veseli bili!!!
Rijeka, 20. studenog 2023.