Rijetko je koji grad poput Rijeke u dvadesetom stoljeću toliko puta mijenjao pripadnost različitim državama, pa čak i bio podijeljen na dva dijela. Infrastruktura stare granice još se može naći na mnogo mjesta u Rijeci i okolici: granične kamene oznake, carinarnice, specifični čelični stupovi zavijeni poput svinjskih repova, na kojima se još mogu naći ostaci bodljikave žice. Tragovi su to burne riječke povijesti pored kojih se prolazi ne razmišljajući. Postoji i mnogo skriveniji, tajnovitiji dio bivše pogranične infrastrukture, o kojem se manje zna, a i oni koji ponešto znaju više su skloni fantaziranju nego činjenicama.
Riječ je o podzemnim prolazima, tunelima, vojnim skloništima i bunkerima ukopanim duboko pod zemlju. Ovdje neće biti govora o civilnim skloništima, također vrlo razgranatim podzemnim objektima kojih je veći broj u Rijeci, već o talijanskim podzemnim utvrdama, sastavnom dijelu obrambenog sustava, koje je Kraljevina Italija za vrijeme vladavine fašizma izgradila na svojim granicama. Građene u najvećoj tajnosti, nedostupne radoznalim očima lokalnog stanovništva, te su utvrde ubrzo stekle legendarni status, koji je samo jačao s vremenom.
Hodnih utvrde na Pulcu