Nakon stvaranja Kraljevine Jugoslavije 1918. godine niknula su brojna udruženja s ciljem zaštite postojećeg poretka i borbe protiv separatnih pokreta. Tako je 1921. godine utemeljena Organizacija jugoslovenskih nacionalista (ORJUNA), zatim Srpska nacionalna omladina (SRNAO) 1922. godine, a istu je ideološku matricu poprimilo i još 1908. godine utemeljeno udruženje pod nazivom Narodna odbrana, kojemu je bio cilj borba protiv Austro-Ugarske.
| 
General Mario Roatta, zapovjednik talijanske II. armije |
Sve do 1924. godine, kada je nikla prva četnička organizacija – Udruženje četnika za slobodu i čast otadžbine – četnici su djelovali unutar navedenih nacionalističkih organizacija.
Nacionalističkim organizacijama, pa tako i četničkom, koristile su se, ili su ih čak one i stvarale, pojedine političke stranke Kraljevine SHS, a osobito je u tome prednjačila Radikalna stranka. Kako je otpor protiv centralističkog političkog sistema bio osobito naglašen u Hrvatskoj, točnije u politici Hrvatske seljačke stranke i njezinog lidera Stjepana Radića, "hrvatsko pitanje" je trajno zaokupljalo četnički pokret, te se atentat na Stjepana Radića i drugove može interpretirati kao obračun srpskih četnika i SRNAO-a s hrvatskim separatistima, budući da je atentator, Puniša Račić, pripadao ovim udruženjima.
Uspostavom Šestojanuarske diktature 1929. godine bile su ukinute ORJUNA i SRNAO, ali su nastale nove nacionalističke i profašističke organizacije, kako u Hrvatskoj (HANAO, Hrvatska nacionalna omladina), tako u Srbiji (ZBOR).
Obje su organizacije bile ideološki potpuno suprotstavljene.Ustaška organizacija, na čelu s Ante Pavelićem, borila se za stvaranje hrvatske države, podrazumijevajući uvijek Bosnu i Hercegovinu, dok su četnici bili za veliku Srbiju, koja je također uključivala između ostaloga i Bosnu i Hercegovinu.
Agresija osovinskih sila, Trećeg Reicha i fašističke Italije dovela je odmah, tijekom travnja 1941. godine, do teškog poraza vojnih snaga Kraljevine Jugoslavije. Ubrzo nakon toga su se u pojedinim krajevima pojavile manje grupe oficirskog kadra jugoslavenske vojske, sastavljene poglavito od oficira koji su pružili otpor neprijatelju. Jedna od tih grupa formirana je od tridesetak pripadnika i sedam oficira na čelu s generalštabnim pukovnikom Dragoljubom (Dražom) Mihailovićem u Srbiji, točnije na Ravnoj gori, čime je stvoren četnički pokret Draže Mihailovića.
Izbjeglička vlada Kraljevine SHS u Londonu sve se više počinje interesirati za pokret otpora neprijatelju kojeg pružaju četnici Draže Mihailovića, pokušavajući istovremeno zainteresirati i britanske krugove. Neposredna veza Britanaca s Mihailovićem uspostavljena je krajem listopada 1941. godine, a sredinom studenog iste godine Mihailović je imenovan za "komandanta svih jugoslovenskih snaga u zemlji". Taj su njegov status istovremeno priznali i Britanci.