2. dio
Povodom stotinu i dvadesete obljetnice održavanja Prvog cionističkog kongresa u Baselu, donosimo drugi dio priče o jednom od trojice sudionika toga povijesnoga događaja iz Hrvatske, ing. Josipu Lazarusu, tvorničaru iz Rijeke, utemeljitelju brodogradilišta Viktor Lenac, plodnom publicistu, prvom poznatom riječkom cionistu i jednom od prvaka cionističkoga pokreta u Hrvatskoj. Budući da ovaj segment Lazarusova djelovanja dosada nije bio posebno istraživan, ovdje mu se posvećuje posebna pozornost, jer ima veliko povijesno i kulturno značenje, ne samo za Rijeku nego i Hrvatsku općenito.
Premda se politikom nikada nije bavio, oduvijek zazirući od nje jer su se njome bavili ljudi u pravilu radi vlastitih, a ne općih interesa i dobrobiti, Lazarus je s velikim zanimanjem pratio djelovanje dr. Theodora Herzla, osnivača Cionističkoga pokreta, kojeg će osobno upoznati i, prema vlastitom svjedočenju, biti u užem krugu njegovih prijatelja. Kao riječki delegat aktivno je sudjelovao i na prva dva svjetska cionistička kongresa u Bazelu.
Na Lazarusov poticaj u riječkoj židovskoj općini započeta su redovita javna čitanja i tumačenja Talmuda te ustanovljeno prvo (neformalno) lokalno cionističko udruženje, koje će 1911. biti obnovljeno. Čini se, međutim, da se nakon Herzlove prerane smrti udaljio od cionizma, vjerojatno razočaran načinom vođenja ovoga pokreta ili zbog nekih osobnih razloga.
Aktivno je sudjelovao i u velikoj akciji lokalne židovske zajednice oko podizanja nove velike riječke reformirane sinagoge na Pomeriju. U to vrijeme pisao je i članke za Herzlov cionistički časopis Die Welt, koji je izlazio u Beču. Na kraju rada donosimo njegov komentar na predavanje Hermanna Bahra o židovstvu.
RIJEČKO CIONISTIČKO DRUŠTVO CHERUTH
Dana 26. lipnja 1910. godine u Hotelu Sušak na Sušaku održana je posebna svetkovina posvećena utemeljitelju modernoga cionizma (Herzl-Gedenkfeier), na kome se okupila brojna publika. Važnost širenja cionističkih ideja u Rijeci bila je tada velika budući da se u gradu već nalazila prilično brojna židovska populacija koja je, međutim, bila izrazito heterogena i raznorodna, međusobno podijeljena na nekoliko različitih skupina te ujedno izložena velikoj asimilaciji. Nakon kratkih pozdravnih riječi g. Reisa, G. Taussig je nadahnuto govorio o djelima dr. Theodora Herzla, naglasivši potrebu njihova nastavljanja. Nakon toga kantor Landau otpjevao je pjesmu El mole rachmim. Potom je g. Weinlös ukratko ilustrirao Herzlov literarni opus pročitavši tekst Bäumele und Däumele. Poslije recitacije na hebrejskom jeziku kantora Landaua, Herzlov rođak Pavao Löbl, bekannter Pioneer des vorherzlichen Zionismus, ispričao je okupljenima nekoliko zanimljivih epizoda iz Herzlova života. Svečanost je završena nakon što se otpjevala pjesma Hatikvah. Pritom je bila skupljena znatna suma dobrovoljnih priloga posjetitelja za Nacionalni Fond u Beču.
Uvečer 28. prosinca 1910. godine, u povodu svetkovanja židovskoga nacionalnoga blagdana Hanuke, lokalni cionistički odbor upriličio je u Hotelu Deak conferenza sulla Palestina, le condizioni di quel paese, e gli sforzi del Sionisti per colonizarlo. Tom su prigodom predavačima bili profesor Arthur Mahler, izaslanik carevinskog židovskog vijeća, te dr. Aleksandar Licht iz Zagreba. Ulaznice za spomenuto predavanje prodavale su se u poznatom cvjećarskom salonu Breisach na Piazza Elisabetta. Arthur Mahler (1871.-1916.) bio je austrijski visokoškolski pedagog i cionistički političar židovske narodnosti, rodom iz Praga. Mahler bijaše aktivnim članom akademske zajednice, radeći kao docent klasične arheologije njemačkoga sveučilišta u Pragu. Kasnije je radi svojih političkih nazora bio izbačen s posla, te postaje urednikom lista Wiener Extrablatt te bečkim dopisnikom lista Pester Lloyd. Predsjedavao je sastanku saveza novinara i publicista Concordia. Bio je gradskim zastupnikom u Liberecu (Reichenberg) od 1907. do 1911. godine. Umro je u Beču od sušice.
....