Josipa Butkovića (1950.–2023.) upoznao sam sredinom 1980-ih, u vrijeme kad sam pisao prikaze izložbi u Novom listu i predgovore katalozima izložbi umjetnika okupljenih u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika Rijeke. Živjeli smo u susjedstvu, on u gradu Kastvu, ja u okolici, na kilometar i pol udaljenosti. Butkoviću je bilo praktično da povremeno skokne do mene s kakvom neodgodivom zadaćom. To je još bilo vrijeme pisaćeg stroja, a ja sam tada još pisao na jednom prastarom primjerku. Nije još bilo ni interneta, ni kompjutera.
To je važno istaknuti jer bi me obično nazivao navečer i bez nepotrebnog uvoda dao mi zadatak, uglavnom da mu za ujutro napišem kraći tekst za kakvu brzinski osmišljenu izložbu, koje se toga časa sjetio i odlučio da je priredi već sutra ili preksutra.
Ubrzo nakon poziva osobno bi banuo k meni doma, donio potrebnu građu, kataloge i grafike ili fotografije, objasnio što hoće i ujutro opet dojurio po tekst, kojega mu, dakako, nikako drukčije nisam mogao brzo dostaviti – jedino sam mu ga mogao osobno uručiti.
Kako je rekao Marijan Vejvoda, svojedobno profesor na Pedagoškom fakultetu, zajednički prijatelj i susjed, nikad se s njime nisam sukobio jer mu se nikad nisam suprotstavio. U svakom slučaju, volio sam Butkovićevu impulzivnu energiju i njegovu euforiju, stvaralačku vatru kojom je znao privući svoje studente i suradnike – pa i mene!
Butković je bio kastavski zet i godinama živio u Kastvu. Bio je jedan od pokretača Kastavskog kruga 1977. godine, koji je okupljao konceptualiste i pomalo razbarušene umjetnike poput Zlatka Kutnjaka i Ranka Dokmanovića, no bilo je tu i onih koji se baš nisu sasvim uklapali u to društvo. Taj Krug nije objavio nikakav manifest, niti je nastupao u ime kakve uzvišene ideje ili programa. Njegova je najveća zasluga da je uspio okupiti i da je osnovao galeriju Vincent u kojoj se počelo održavati zanimljive izložbe. Butković je u tom pretežno konceptualistički raspoloženom društvu dobro funkcionirao iako je bio grafičar koji se tada strogo držao tiskarske preše i poučavanja mladih, isprva na Pedagoškom fakultetu, a onda na Akademiji primijenjenih umjetnosti. Sam je govorio da ga je već na početku studija grafika osvojila iako je, kako je rekao, isprva htio biti slikar.
...